Ma kako hrvatska javnost, mediji ili političari željeli Sloveniju okriviti za najnovije usporavanje na hrvatskom putu u članstvo Europske unije, krivi smo mi sami. Ne za samo zamrzavanje pregovora, jer to je ipak bio samostalan potez političara susjedne države.
Sami smo si krivi za to što smo se uopće doveli u situaciju da nam netko, pa čak i Slovenija, može blokirati pregovore. Za hrvatsko pristupanje EU nije bitno ni ključno pitanje granice. Neriješena pitanja granične linije lako se mogu zanemariti kao što se zanemaruju već dvadesetak godina. Da su nam presudno bitna, već bi se odavno riješila. Hrvatska krivnja, odnosno njezin grijeh, leži u tome što nema snage, volje, želje, a na kraju čak ni pameti da se sama pobrine za sebe.
Konačno dovesti državu u red
Kada postanemo članicom neće nam odjednom zasvijetliti svjetlo, procvjetati ruže i sve postati idealno. Nije se to dogodilo ni u Mađarskoj, ni u Rumunjskoj ni u Slovačkoj. Nama je, nažalost, članstvo u Uniji jedini preostali motiv zbog kojeg se mogu provesti promjene i reforme koje su nam potrebne kako bi postala pravna država, kako bi Hrvatska postala država u kojoj se kršenje zakona primjereno kažnjava. Kako bi postala država u kojoj nije potrebno biti rodbina liječnika kako bi se u bolnici dobila najbolja moguća skrb. Hrvatskoj je nadzor Unije, njezino inzistiranje da se ispune standardi i pravila kritično potrebno kako bi se država konačno dovela u red. Očito nam je, nužno potrebna europska packa po prstima koja će nas tjerati da ispunjavamo osnovna kulturološka pravila kojima, navodno, težimo.
Plaćamo cijenu podobnosti i nesposobnosti
Bezbroj puta pokazali smo, da smo samostalno nesposobni poduzeti bilo što. Godinama plaćamo visoku cijenu »podobnosti« i nesposobnosti da se provedu bilo kakve promjene. Na ključna mjesta u državi postavljaju se »provjereni « i »zaslužni« i tek kad se dogodi neka velika glupost (a što se drugo može očekivati od ljudi kojima glava služi samo za klimanje), onda se vuku potezi koji su bitno, bitno zakašnjeli. Zato smo sami krivi za najnoviju blokadu pregovora. Da je Hrvatska u posljednjih pet godina pokazala više entuzijazma i volje da se promijeni i da stvarno provede promjene i reforme koje se od nje traže, mi se danas ne bismo trebali nimalo brinuti o hirovima slovenskih političara.
