Kaže se da vrijeme mijenja sve, a zapravo istina leži u tome da se MI moramo mijenjati u skladu s vremenom. Utjecaj tržišta i demografskih snaga u proteklih 20 godina, promijenilo je i samu radnu snagu.
Što to sve utječe na promjene u trendovima radne snage?
– smanjio se prostor kvalificiranog radnog osoblja,
– promijenila se obiteljska struktura,
– porastao je broj zaposlenih žena,
– mijenjaju se očekivanja muškaraca,
– rastuća su očekivanja od novih, mlađih generacija,
– nevjerojatan razvoj tehnologije.
Zbog tih promjena (tu se prvenstveno misli na povećan broj žena na višim pozicijama), muškarci se počinju sukobljavati sa ženama, jer od njih svjesno ili nesvjesno, često zahtijevaju drugačije zadatke nego od svojih muških kolega. U njih se naime uvukao strah da će se na njih gledati kao manje predane, zbog čega će im se nuditi manje privlačni poslovi ili najgore, da će biti negdje na začelju tvrtki u kojima su prije bili među vodećima. Naravno, ne treba generalizirati, ali dio muškaraca i dalje je privržen tradicionalnim teorijama da žena treba biti kod kuće i brinuti se za obitelj, dok je muškarac onaj koji odrađuje 40 ili više sati u tvornici, uredu ili dućanu.
Zbog mijenjanja trendova u poslu, mijenjaju se i mnoge tradicije – netradicionalno postaje novo tradicionalno. U prijevodu, to znači da će se:
– smanjiti broj baby boomova,
– stope rodnosti biti niže,
– porasti potreba za obučenim ljudima diljem svijeta,
– se smanjiti kompetentnost nekih osnovnih vještina kao što su pisanje i matematika, kod srednjoškolaca ali i studenata.
PROMJENE RADNE SNAGE U ODNOSU NA OBITELJ?
Promjene, a s njima nekada i problemi, u obiteljima nastaju jer se sada sve manje zaposlenika može koncentrirati na profesionalni život s obzirom da više nemaju onog drugog člana koji se fokusira samo na personalne, tj. obiteljske odnose. Sve se više žena obrazuje i postavlja karijeru kao prioritet ili je barem izjednačava s važnošću obitelji. Sve je više žena koje postaju dio radne snage s boljom edukacijom od muških kolega, zbog čega su spremnije brže pridonijeti razvoju neke organizacije ili firme.
Danas žene čine čak 60 posto diplomirane populacije, s boljim ocjenama i većim počastima od muškaraca – one danas čine polovicu studenata na pravu, te gotovo polovicu na medicini. Na poslu čine gotovo polovicu radne snage, a u nekim su zanimanjima već i prestigle muškarce. Neki od primjera su: financijski menadžeri, računovodstvo, menadžeri u ljudskim resursima, administratori za obrazovanje, menadžeri u medicini i zdravstvenim službama, savjetnici za nekretnine.
Usprkos tome većina žena, posebice one koje imaju djecu, nemaju jednaka očekivanja od svoje karijere kao muškarci. Tako da dok 89 posto muškaraca nakon diplome radi puno radno vrijeme 5 godina i više, tek 38 posto žena radi jednako. Ostalih 62 posto radi pola radnog vremena ili uopće ne radi. Za mnoge žene, poslovni putovi u njihovim organizacijama sudaraju se s njihovim biološkim satovima.; tako da 43 posto žena s djecom u jednom trenutku dobrovoljno odustane od svojih karijera, dok to s druge strane učini tek 24 posto muškaraca, bez obzira na djecu.
DRUGAČIJA OČEKIVANJA MUŠKARACA
Prije su samo žene na radnom mjestu zapitkivale o fleksibilnosti radnog vremena, dok su muškarci šutjeli. Razdvajali su obitelj od posla i pristajali na razne radne uvjete da bi ostvarili poslovne uspjehe, bez previše prigovora. Žene su od početka smatrale obitelj i posao međusobno ovisnim, zbog čega su zahtijevale fleksibilnije radno vrijeme.
No, brojna posljednja istraživanja pokazuju da muškarci u zadnje vrijeme stavljaju slobodno vrijeme ispred novca, te i sami traže „radno vrijeme koje će im omogućiti dovoljno vremena za obitelj, prijatelje i hobije“. Tako je pronađena iznenađujuća sličnost u odgovorima mladih šefova muškog i ženskog spola po pitanju snažne želje za slobodnim vremenom. Jedna studija iz 2009. pokazala je da bi „više od polovice šefova srednjih godina odbilo promaknuće ukoliko bi to značilo više kontrole nad njihovim životnim rasporedima.“ Ono što je zanimljivo je da su ti osjećaji postali sve jači u istraživanjima provedenim nad mlađim muškarcima koji naglašavaju sve veću važnost obitelji i života izvan posla.
Neki muškarci stoga poduzimaju dramatične akcije da bi ostvarili svoje ciljeve. Tako njih 12 posto svake godine napusti posao na tjedan ili dva, da bi imali više vremena za obitelj. Valja naglasiti da tih tjedan ili dva ne spadaju u godišnje odmore. A sve više muškaraca voljelo bi, baš kao žene, nekoliko sati rada odraditi od kuće, zbog čega bi čak 45 posto muškaraca voljelo raditi pola radnog vremena.
PROMJENE U OBITELJIMA
Zanimljivo je da je u posljednje vrijeme snažno porasla potreba za brigom za starije. Kako se sve više smanjuje baby boom generacija, briga o starima postaje rastuća i postaje nova odgovornost za radnike. Za razliku od brige za djecu, briga za starije pogađa sve radnike, imali oni svoju obitelj ili ne, a žene i muškarce pogađa jednako.
Svaka od ovih promjena u obiteljskim strukturama ima posljedice na način rada muškaraca i žena, te način na koji se njihove karijere odvijaju. Sve je manje zaposlenika koji se mogu koncentrirati samo na posao jer nemaju nekog tko će se koncentrirati na obiteljska pitanja.
RAPIDAN RAZVOJ TEHNOLOGIJE
Laptopi, mobitel, iphoneovi, mp3evi, Internet, društvene mreže… čine velik udio u životu i starih i mladih generacija. Razvoj tehnologije pruža zaposlenicima otvaranje kreativnih radnih mjesta, ili barem opcija na radnom mjestu. Wikipedia, besplatna i najraširenije korištena enciklopedija jedan je primjer dobre opcije.
Svakog dana koristi je na stotine tisuća ljudi koji se njome pomažu za članke, informacije, primjere i ostalo. To je dobar primjer korištenja tehnologije.
Tu je i Youtube – servis na kojem zaposlenici mogu izgubiti malo radnog vremena slušajući muziku i gledajući videospotove, ali s druge strane pronađen je medij za opuštanje dok radimo a i preuzimanje izjava/tonova/citata koji nam često pomažu u poslovnim idejama.
No, sve više ljudi mora posrnuti i na društvenim mrežama. Od Facebooka, Myspacea i MSN-a koje su isprva koristili samo ljudi koje je to privatno interesiralo, sve više zauzimaju mjesto i u radnoj okolini. Iako je Facebook u velikom broju firmi zabranjen kako zaposlenici ne bi trošili svoje radno vrijeme dopisujući se s prijateljima ili postavljajući video linkove i pjesme na svoju stranicu, s druge se strane sve više ljudi zbog LAKŠE poslovne komunikacije s kolegama uključuje na te mreže. Tu je i dobri stari e-mail koji je zamijenio sms-poruke jer oduzima manje vremena i lakše ga je koristiti na poslu, čak i ispred šefovih leđa. On je također omogućio pristup aplikacijama korporacija iz kućnog naslonjača zbog čega se mnogo posla može obaviti kod kuće.
S jedne strane Internet, e-mail, mobiteli, društvene mreže i druga tehnološka čuda odvlače našu pažnju i koncentraciju, no s druge strane neprestana povezanost s Internetom i mobitelom produljuje nam radno vrijeme, omogućuje konstantu dostupnost, skraćuje nam slobodno vrijeme i najgori problem: ne pomaže kompanijama razviti lojalnost i povezanost firmi s njihovim najkvalitetnijim zaposlenicima. Oni naime zbog toga često osjećaju kao da se njihova sposobnost iskorištava mnogo više nego što su plaćeni.
Stariji zaposlenici ipak imaju prednost pred mlađima jer jednostavno nemaju volje upoznavati se s naprednim tehnologijama, za koje smatraju da imaju prvenstveno zabavnu funkciju.
Sve to utječe na naš radni odnos (odnos s kolegama), ali i odnos s obitelji. Sve više vremena provodimo pred ekranima odgovarajući na mailove, pišući, odgovarajući na poruke… a sve manje s našim obiteljima. „Posao zove“, opravdavamo se. „Moram to napraviti sada, da bi sutra imala manje posla.“
Ne uviđamo da si zbog toga samo stvaramo više posla i opterećenja. Osim toga, zbog te silne virtualne i poslove komunikacije sve smo manje raspoloženi za komunikaciju licem u lice. Umjesto da kolegama uđemo u ured i oči u oči postavimo pitanje ili damo odgovor na njihovo, međusobno si šaljemo mailove na udaljenosti svega par metara, s izlikom da ne „stignemo drugačije od previše posla“. To je prisutnije u privatnim firmama, ali i državne firme počele su sve više preuzimati takva ponašanja.
Modernizacija radne okoline donijela i mnoge dobre promjene – mnogo je više prostora za kreativne ljude, prvenstveno mlade, više je vrsta radnih mjesta nego prije 20ak godina, više je dinamike, brže se napreduje, a veći je i profit. No s druge strane, one crnije, pojavila se OTUĐENOST. Koliko god ljudi radili i povezivali se na novim, zajedničkim projektima kojih je sve više s vremenom, toliko i sve manje međusobno razgovaraju. Mjesto zauzimaju nervoza i nestrpljivost. Najvažnije je pronaći balans između želje za napredovanjem i uklapanjem u radni kolektiv. S više znanja i vještina koje ljudi stječu to bi trebalo biti lakše – ali tu dolazi do izražaja ona stara poslovica: Što čovjek više zna, to je više svjestan koliko zapravo ne zna.
