Izjavom kako je prosječna plaća u Hrvatskoj, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, upravo u njegovu mandatu prvi put u povijesti prešla 7.000 kuna neto, premijer Plenković mnoge je većinske i “ispodprosječne” Hrvate efektno bocnuo u živac.
Sarma, i to rijetka
Tvrdi da su tom rastu primarno pomogle njegova porezna reforma i državna pomoć gospodarstvu za vrijeme pandemije, no svakom realnom je jasno da je ta prosječna “sarma” mnogima u zadnjoj godini na tanjuru bila itekako rijetka: sočnije meso nego prije jeli su uglavnom brojni menadžeri, medicinari te zaposleni i novozaposleni u javnom sektoru, kojih je usprkos pandemiji na proračunu puno više nego prije nje.
Ima, istinabog, i djelatnosti koje su i u epidemiji financijski cvale i kvasale, poput IT sektora, pa i one itekako dižu statistički prosjek. Za realan prikaz stvarnog života građana u Lijepoj našoj puno je, međutim, relevantnija medijalna plaća: ona za veljaču 2021. iznosila je 5.791 kunu, a to znači da je polovica zaposlenih u zemlji imala manju, a polovica veću plaću od toga iznosa.
U regiji plaće rasle i u pandemiji
Nezgodna okolnost za premijera je i to što je razina prosječnih plaća u cijeloj regiji u 2020. godini bilježila rast, usprkos pandemiji i njezinom utjecaju na obujam poslovanja. Analiza agencije Anadolija pokazuje kako je u 2020. godini Srbija s prosječnom plaćom nešto malo većom od 512 eura prvi put pretekla Bosnu i Hercegovinu. Premda je i ona zabilježila jedan od značajnijih porasta kad je u pitanju prosječna plaća, najniža prosječna primanja u regiji ima Sjeverna Makedonija (455 eura), a najveća Slovenija (1.200 eura).
Uzme li se u obzir rast hrvatske prosječne neto plaće u odnosu na 2019. godinu, najsnažniji nominalni skok bilježi se u kategoriji Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, prema RBA analitičarima. Drugi po porastu prosječne plaće su zaposleni u javnoj upravi i u sektoru obrane, potom u informacijama i komunikacijama, te naposljetku obrazovanju. S druge strane, najsnažniji godišnji pad nominalnih neto plaća u 2020. utvrđen je u uslužnome sektoru, i to ponajvećma u kategorijama djelatnosti smještaja te pripreme i posluživanja hrane.
Najviša prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenome u Hrvatskoj na razini 2020. godine isplaćena je u bankarstvu, financijskim djelatnostima i sektoru osiguranja, te iznosi 9.329 kuna.
Statistika kao „bikini“
Statistika je oduvijek kao bikini: puno otkriva, ali istodobno i sakriva najbitnije detalje. Na primjer, porast troškova života i inflaciju koja raste, ali je u Hrvatskoj nitko naglas ne spominje. Zato je puno važnija stvar od statistike projekcija kolika bi prosječan hrvatski zaposlenik trebao imati mjesečna primanja za iole dostojanstven život. Nedavno je predstavljena metodologija na kojoj su europski sindikalci radili šest godina: primjenjujući je na Hrvatsku, došli su do iznosa od 1.377 eura neto plaće kojom bi se mogle pokriti sve temeljne potrebe – stan, režije, hrana, školovanje, odjeća, obuća, pristup zdravstvu, prometu i godišnji odmor.
10.434 kune za život bez stresa
Dakle, iznos od 10.434 kune predstavlja, ne idealnu, nego hrvatsku plaću za život bez akutnog stresa, koja nudi tek podmirenje najvitalnijih životnih potreba. Medijalna hrvatska plaća, podsjetimo, iznosi 5.791 kunu. U skladu s time, Hrvatska, ponosna članica EU, tek je na pola puta do egzistencijalne sreće većine svojih građana: mnogima mjesečni pokrivač ne dosegne ni do struka, a kamoli da im pokriva ozeble noge.
