Prva prava presuda za mobbing

Prva prava presuda za mobbing


Nepravomoćno Državna novinska agencija mora zaštititi svog novinara Ivu Lučića. U Palači pravde donesena je prva javno poznata nepravomoćna presuda (moguća je žalba) za mobbing, i to u slučaju novinara Ive Lučića protiv urednika Hine, današnje ravnateljice Hine Smiljanke Škugor-Hrnčević i Marka Curaća.

Sutkinja Jesenka Šojat, voditeljica grupe za radno pravo u Općinskom građanskom sudu, na dvadesetak stranica presude utvrdila je da su urednici novinara uznemiravali te je naredila Hini da zaštiti njegovo dostojanstvo i osigura mu uvjete rada u kojima ga njih dvoje, ali ni treće osobe, neće uznemiravati.

Urednica o kretenizmu

Mobbing nije lako dokazati jer je i prije ove presude postojao niz tužbi za mobbing, no mnoge su odbijene. Sutkinja je obrazložila da se sud potpuno uvjerio da je Lučić uznemiravan nakon što je Smiljanka Škugor-Hrnčević na sudu izjavila da ostaje kod prijašnjeg pisanog očitovanja o pritužbi Lučića: Zaista se pitam kakav I. Lučić mora biti čovjek kada jedan dan u redakciju uđe s pozdravom »Bog i Hrvati«, drugi put ode s pozdravom »Čuvajte mi Jugoslaviju«, a treći put zapjeva »Ante, Ante svi smo za te«. Netko bi o tome mogao napisati vrlo lijepu stručnu disertaciju. Ako je riječ o psihologu, naslov bi joj bio »Podvojena ličnost«, ako bi je pisao medicinar: »O bolesnom umu…«. Kada bih je pisala ja, naslovila bih je »O neduhovitosti, gluposti i kretenizmu…«.

Lučić je u tužbi naveo da je bio dvije godine uznemiravan i diskriminiran, da mu je dvoje urednika onemogućavalo objavu tekstova, znatno u njima interveniralo mijenjajući mu smisao, a davali su mu radne zadatke koji imaju manje značenje, pokazivali prema njemu nesnošljivost te ga ismijavali izrazima »prof. Lučić, onaj ljevičar, njegove bube ili šišmiši«.

Kolege ga podcjenjivali

Drugi kolege su ga prestali pozdravljati, ponašali su se prema njemu uvredljivo i neprijateljski… Sud je zaključio da su Lučića u Hini uznemiravali poslodavci i nadređeni, kao i kolege te da je osjetio izolaciju, osporavanje vrijednosti svoga rada, a i nastojalo ga se omesti u radu i napredovanju.

Poslodavac je trebao provesti postupak zaštite dostojanstva radnika, no zaključio je da problema nema, pa je tim stavom dopustio da se i drugi kolege počnu prema njemu odnositi podcjenjivački, primjerice, da mu naređuju da se makne od radnog stola i drugo. Naime, stvorena je situacija u kojoj se takvo što tužitelju moglo napraviti – obrazložila je sutkinja. Sud je povjerovao iskazu Ive Lučića, osobito svjedoku Vladimiru Luliću te Dragutinu Luciću, Ireni Petričević… koji su svjedočili u njegovu korist.

Ravnateljica Hine je na sudu poricala uznemiravanje tvrdeći da je primjenjivala profesionalne standarde u radu.

Razlozi zbog kojih je Državna novinska agencija izgubila spor

1. Tadašnji ravnatelj Mirko Bolfek nije poduzeo mjere da zaštiti novinara jer je nakon očitovanja urednika zaključio da je riječ samo o poremećenim odnosima.

2. Nasuprot mišljenju M. Curaća da je sve što je Lučić napisao mršavo, stručnjaci i profesori pohvalili su na sudu stručnost objavljenih tekstova.

3. Novinar je morao raditi u neprijateljskom, ponižavajućem i uvredljivom okruženju, a poslodavac nije uspio dokazati da nije bio uznemiravan.

4. Nazivali su ga onim ljevičarom, prozvani urednik u očitovanju na pritužbu nije ga oslovljavao imenom, osim kada je nešto citirao, i još ga je izvrijeđao.

5. Nakon uznemiravanja, dvoje nadređenih urednika i neki kolege podcjenjivali su ga, nisu ga pozdravljali na radnom mjestu…