Imati posao u krizi – sreća. Ipak nije svejedno da li je taj posao na neodređeno ili određeno vrijeme. Rad na određeno budi vrlo negativne asocijacije, kako god ga zapakirali u prezentaciji.
Na naslovnici Slobodne Dalmacije, slika koja me potresla: majka drži kći od 3, 4 godine u naručju, a kći drži transparent na kojem piše: „I MOJA MAMA TRAŽI POSAO“. Kada tako nešto vidite, teško je biti nezahvalan što trenutno imate svoje radno mjesto, koje god to bilo. A opet….
STALNA NEIZVJESNOST
Hrvatska stvarnost je takva da nas je većina potopljena kreditima a to je jedan od najvećih problema koji je nemoguće riješiti kad smo zaposleni na određeno. Nema banke koje će vam ga odobriti kada vidi takav ugovor, a krediti su budimo realni, jedno od glavnih sredstava kojima mi planiramo budućnost. Pričali mi tek o polovnom autu ili stanu za troje. Kredit je jedan od većih razloga zašto teže mijenjamo neku poziciju s godinama, jer osim što nas je strah kako ćemo ga otplatiti ako na novom radnom mjestu ne uspijemo, još je teže što nam je teško kad se moramo dokazivati s 50, 60 godina. Jednostavno postajemo umorniji.
S druge strane ugovor na neodređeno može vas jako dugo zadržati na nekom radnom mjestu koje već odavno ne volite a posao samo odrađujete.
CRNE STATISTIKE ZAPOŠLJAVANJA
Govori se da je oko 80 posto novozaposlenih lani u Hrvatskoj zaposleno na određeno vrijeme, a samo 20 posto na neodređeno. Optimizam su držali zaposleni u javnoj upravi od kojih velika većina ima ugovor o radu na neodređeno, no onda su krenule priče o njihovom otpuštanju. Prema podacima iz Statističkog ljetopisa za 2011. u javnoj upravi na određeno vrijeme je zaposleno 5.265 osoba, u obrazovanju 11.615 tisuća i u zdravstvu 7.239. Ako se njihovi ugovori ne produže godišnja ušteda u proračunu iznosila bi oko 2,1 milijardu kuna. Inače, smo već i po prirodi stvari navikli da prvi lete studenti/honorarci/odnosno sve su to radnici na određeno vrijeme.
U tome leži drugi veliki problem – ne poštuju se već ionako mala prava radnika koji imaju ugovore recimo na tri mjeseca. Brojni ministri su nekoliko puta obećavali da će spriječiti manipulaciju poslodavaca i ne možemo reći da ništa nije učinjeno, ali sve to nije dovoljno. Također, u privatnom sektoru nije lako napraviti reda uz svu državnu kontrolu.
SLUČAJNA DISKRIMINACIJA?
Prema službenim statističkim podacima žene čine većinu nezaposlenih i puno češće rade na određeno vrijeme ili „na crno“. Kod žena se o produljenju odnosno promjeni ugovora na određeno razmatra puno toga. Tako žene u priznatim firmama moraju odgovarati na potpuno osobna (i nedopuštena) pitanja poput: kada će ostati trudne, koliko planiraju proširivati obitelj ili ako žele bolji ugovor – jednostavno potpisati izjavu da NEĆE ostati trudne. Prema istraživanjima, njih 56 posto susrelo se s takvim situacijama. Malo je teško tako planirati budućnost, zar ne?
Što je s trudnicama? Osobno znam par priča trudnica koje su dobile “otkaz”. Primjer je žena koja je radila u jednom poznatom novoizgrađenom trgovačkom lancu i koja je taman kad je napunila 3 godine rada i očekivala dobiti ugovor za stalno, dobila je “otkaz” jer je zatrudnjela. Na pitanje zašto joj to rade, uprava je odgovorila: zato što nam Zakon to dopušta! Zakon to ne dopušta, jer je ona još prvog dana trebala dobito ugovor na neodređeno vrijeme, ali je praksa izvrnula sve naglavačke. Naime, u ugovor o radu na određeno vrijeme se u tim slučajevima ustvari ne otkazuje, on jednostavno istekne a radnici se nije dao novi. Dakle, ako je roditelj djeteta radio na određeno vrijeme, radni im odnos bez obzira na trudnoću, odnosno rodiljski/roditeljski dopust može prestati u vrijeme trudnoće, odnosno korištenja rodiljskog dopusta, istekom vremena na koje je sklopljen. Dakle nema otkaza, samo istek ugovora. U tom će se slučaju roditelji nakon isteka ugovora o radu kod ostvarivanja prava na novčane i vremenske potpore tretirati kao nezaposleni od trenutka prestanka ugovora o radu. Međutim, ovdje postoji iznimka. Ako ugovor o radu prestane tijekom korištenja rodiljskog dopusta (razdoblje od 45-tog, odnosno 28-og dana prije porođaja pa do navršenih 6 mjeseci djetetova života), majka će se do isteka rodiljskog dopusta tretirati kao zaposlena i ostvarivati naknadu u visini 6 prosječnih mjesečnih plaća koje su joj isplaćene prije početka korištenja rodiljskog dopusta. Ako roditelju istekne ugovor o radu tijekom korištenja roditeljskog dopusta (drugih 6 mjeseci), roditelj će se nakon isteka ugovora o radu tretirati kao nezaposlena osoba te će ostvarivati naknadu u iznosu od 50% proračunske osnovice na mjesec, odnosno 1.663,00 kn.
Ministar Mirando Mrsić predlaže ovih dana upravo iznos od 1600 kao naknadu mladima za njihov prvi posao za vrijeme prve godine rada, te da im se ujedno plaća mirovinsko. Prijedlog Zakona izazvao je pravu buru u javnosti – mladi se boje da će to uzrokovati nove manipulacije poslodavaca a zbog krize u državi osjećaju se uvrijeđeni zbog tako male cijene i pojma da bi zapravo godinu dana negdje volontirali.
U sadašnjici zapravo mladi i danas volontiraju kod prvih poslova, pa prvih 6 mjeseci čak ne dobiju ništa plaćeno, zato ova mjera možda i nije tako loša. Drugi je pak nazivaju tek sos mjerom za hitno smanjenje broja nezaposlenih (koji je trenutno 339 882 tisuće). Vidjet ćemo kada i ako zakon prođe saborsku proceduru.
PLANIRANJE BUDUĆNOSTI
Mnogi ljudi naviknuli su se na svoj tempo i žive na načelu postizanja ugode i izbjegavanja napora. Vanjski čimbenici mogu biti intruzija na životni stil kad autopilot s pomoću kojeg živimo više nije dovoljan. Lijenost ne znači ‘ne raditi’, nego izbjegavati nove stvari koje zahtijevaju više mentalnog napora i ne mogu se odraditi autopilotom. Ponovno učenje, promjena navika i dublje promišljanje naporne su aktivnosti. Neki će ljudi radije deset sati ručno unositi formulare i poslovati s minusom, samo da ne moraju učiti koristiti se računalom. Kad se uvode promjene zbog promjena u svijetu, ljudi obično traže izlike ili najprije zahtijevaju ekstrapotporu i nagrade iako, u pravilu, ti zahtjevi dolaze u trenucima kad ništa ne ide prema planu. Lijenost izaziva izlike, ljutnju i prebacivanje odgovornosti.
Prije se trebalo manje truditi za bolje rezultate i veće nagrade, a danas se ljudi trebaju više truditi za lošije rezultate i manje nagrade, što smatraju nepravdom. S takvom jednadžbom neki zaposlenici, ne uzimajući u obzir relevantne informacije s tržišta, zaključuju da se za manje nagrade treba manje raditi kako bi jednadžba ponovno bila pravedna. Kad najviše treba, jednadžba pravednosti demotivira kadar.
A ljudi vole bilancirati svoju sreću i motivaciju.
Vjerujem da nas nema malo koji su bar jednom sjeli, uzeli papir i olovk i ispisali – svoju plan, plaću pa plaću drugih, prijašnje i sadašnje uvjete, komentare za svog nervoznog šefa, rast pritiska i sl. – i onda izračunali da bi s obzirom na sve trebali biti vrlo nezadovoljni i bar 20 posto nesretniji nego prije dva mjeseca. Možda bi svi trebali pogledati tu naslovnicu Slobodne s majkom i kćeri koja nosi transparent: I MOJA MAMA TRAŽI POSAO!
KAKO DANAS DOBITI NORMALAN UGOVOR?
Inspekcije koje provjeravaju legalnost poduzeća i poslodavaca na žalost ne pomažu toliko efikasno kao prije. Ono što mnogi zaboravljaju jest činjenica da je rad na određeno zakonom dozvoljen samo u iznimnim slučajevima – kada je poslodavčeva potreba za određenim poslovima objektivno i unaprijed vremenski ograničena. U svim ostalim slučajevima svi ugovori bi se morali već od prvog dana sklapati na neodređeno vrijeme. To vrijedi i kod novo-zapošljavanja, jer svrha ugovora na određeno vrijeme nije da zamijeni institut probnog rada, a što se događa u praksi.
Uz to, presudni element sigurnosti danas mogu biti kompetencije koje osoba može ponuditi poslodavcu. Da, reći ću i to da nam i dobre veze i poznanstva također mogu biti garancija ugovora na neodređeno. Danas više nije samo diploma važna jer poslodavci traže osobe koje dobro komuniciraju, nemaju problema s rizikom, imaju poduzetnički duh, brzo uče i znaju se snaći u različitim situacijama, te poznaju jezike.
Prestanite zbrajati i oduzimati, riskirajte i promijenite posao ako ste toliko nesretni da jutrom na posao idete s grčem. I to je to. Garantirati vam mogu samo ovo: svim ljudima u Hrvatskoj zajednička je jedna stvar – treba nam samo malo malo sreće.
