Naime, tumačeći navedenu odredbu ZOR-a dalo se zaključiti da dnevno rado vrijeme noćnih radnika ne smije trajati duže od osam sati, iako ono može zahvaćati dva dana, pa se navedena odredba tumačila na način da odredba članka 48. stavak 6. ZOR-a priječi korištenje rasporeda radnog vremena u turnusima tj. 12-24-12-48.
Ministarstvo gospodarstva rada i poduzetništva, je u svom mišljenju iz veljače ove godine naznačilo da Ministarstvo u pripremi ZOR-a nije predlagalo ograničenje rada u 24-satnom razdoblju noćnim radnicima na osam sati, čak ni nakon početnog traženja stručnjaka EU tijekom neformalnih konzultacija. No, budući je za potvrdu usklađenosti ZOR-a s pravnom stečevinom EU-a, pa i te odredbe ZOR-a sa odredbom Direktive 2003/88/EZ o radnom vremenu, od EU-a zatraženo jasno određenje da “radni sati za radnike koji rade noću ne smiju premašiti osam sati pod danu”, njihov zahtjev je prihvaćen i ugrađen u članak 48. ZOR-a.
S obzirom da je primjena navedene odredbe dovela do nezadovoljstva radnika i poslodavaca u pojedinim djelatnostima, čini se da je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, širokim tumačenjem navedene odredbe, ipak omogućilo rad u turnusima.
Novo tumačenje Ministarstva
Naime, u svom mišljenju iz rujna ove godine Ministarstvo ističe da u pogledu rasporeda radnog vremena za najveći broj radnika nema zapreka da po potrebi rade dnevno i po 12 sati, jer bi i tada mogli imati odmor između dva radna dana (dnevni odmor) u neprekidnom trajanju od 12 sati (čl. 53. ZOR-a). Takva ograničenja propisana su za pojedine kategorije radnika u određenim okolnostima, primjerice, za neke noćne radnike. Odredbe čl. 48. do 51. ZOR-a, su u cilju zaštite života, zdravlja, sigurnosti i radnih sposobnosti, među inim, utvrdile i ograničenja trajanja noćnog rada za neke skupine radnika. Odredbom čl. 48. st. 5. ZOR-a utvrđeno je koji se radnici uključeni u rad noću smatraju noćnim radnicima (to su radnici koji prema rasporedu radnog vremena redovito tijekom jednog dana rade najmanje tri sata u vremenu noćnog rada, odnosno koji tijekom kalendarske godine rade najmanje trećinu svog radnog vremena u vremenu noćnog rada). Ministarstvo je mišljenja da pojam redovito obuhvaća radnike koji kontinuirano rade noću (pekari, radnici u noćnim klubovima i sl.), odnosno radnike koji prema rasporedu svog radnog vremena (u okviru smjena), rade neprekidno cijeli tjedan najmanje tri sata tijekom jednog dana u vremenu noćnog rada, odnosno koji tijekom kalendarske godine rade najmanje trećinu svog radnog vremena u vremenu noćnog rada. Za takve radnike, po mišljenju Ministarstva, poslodavac je pri utvrđivanju dnevnog rasporeda radnog vremena dužan voditi računa da taj rad ne traje duže od osam sati, pa ne mora značiti da će svi radnici kod poslodavca ulaziti u kategoriju “noćnih radnika”, na koje se odnosi ograničenje trajanja rada od osam sati dnevno. Iz odredbe čl. 51. st. 7. ZOR-a slijedi da je poslodavac noćnom radniku koji je u radu izložen osobitoj opasnosti ili teškom fizičkom ili mentalnom naporu dužan utvrditi raspored radnog vremena tako da ne radi više od osam sati u razdoblju od dvadeset četiri sata u kojem radi noću. Poslovi pri kojima je radnik izložen osobitoj opasnosti ili teškom fizičkom ili mentalnom naporu, nisu definirani ZOR-om, niti ZOR određuje bilo kakve kriterije i mjerila kojima bi se takvi poslovi mogli odrediti u svakom pojedinom slučaju, ali se takvi poslovi određuju sukladno propisima koji uređuju područje sigurnosti i zaštite zdravlja na rad i to temeljem Zakona o zaštiti na radu i Pravilnika o izradi procjene opasnosti ili se isto uređuje posebnim propisima. ZNR-om su propisane obveze po kojima je poslodavac dužan procjenjivati opasnosti za život i zdravlje radnika, te je dužan izraditi ili posjedovati Procjenu opasnosti za svako radno mjesto, kako bi u svrhu zaštite zdravlja i sigurnosti radnika mogao osigurati sva potrebna sredstva. Navedena procjena opasnosti mora, sukladno čl. 7. st. 1. pod “c” Pravilnika, među inim, sadržavati i podatke o izloženosti opasnostima po radnim mjestima koju je potrebno utvrditi naročito glede mehaničkih opasnosti, padova i rušenja, električne struje, kemijskih tvari, bioloških tvari, požara i eksplozije, vrućih ili hladnih tvari, buke, prašine, vibracija, zračenja, mikroklime, rasvjete, fizičkih napora, nefiziološkog položaja tijela, psihofizioloških napora i drugo. Stoga za one koji se ne smatraju radnicima koji obavljaju poslove na kojima su u radu izloženi osobitoj opasnosti ili teškom fizičkom ili mentalnom naporu, također se ne primjenjuje navedeno ograničenje.
Izuzeća u pogledu uređenja radnog vremena moguće je urediti i drukčije, ali samo na način i u onim područjima aktivnosti koja su taksativno navedena u odredbi čl. 17. st. 3. spomenute Direktive, o čemu će ovo tijelo državne uprave obaviti dodatne konzultacije u nadležnim tijelima Europske unije.
