Prijedlog da se unutar mreže sudova formiraju novi specijalizirani sudovi za radne sporove ili barem da se unutar postojeće mreže u sudovima osnuju posebni odjeli za takvu vrstu predmeta.
Godišnje 20-30 tisuća novih radnih sporova
Dovoljno je razloga za uvođenje posebnih radnih sudova. Radni sporovi su jedan od uzroka što se godišnji priljev sudskih predmeta ne smanjuje. Samo u državnoj administraciji, Vladi, ministarstvima i agencijama, pokrene se godišnje između tisuću i tisuću i pol radnih sporova. Kad se zbroje svi radni sporovi protiv države ta se brojka penje na oko četiri tisuće. Ako se toj brojci pribroje i poduzeća u državnom vlasništvu te privatni sektor, dobivamo godišnje između 20 i 30 tisuća radnih sporova kojima se pravosuđe mora baviti.
Neisplata određene naknade po kolektivnom ugovoru, recimo za prekovremeni rad, odore ili cipele za policiju, tako može MUP i državu koštati nekoliko tisuća predmeta. Nije razumno da se za pojedinačnu isplatu deset tisuća božićnica vodi deset tisuća sporova. Država u pravilu te sporove gubi jer se radi o pravima proizašlima iz zakona, drugih propisa ili kolektivnih ugovora, a svote koje država isplaćuje znatno povećavaju i visoki sudski troškovi.
Točan broj radnih sporova, međutim, teško je utvrditi, jer ih tek rijetki sudovi vode u posebnim upisnicima, a zbog olakšavanja jednostranih raskida kolektivnih ugovora novim Zakonom o radu, sudove u Hrvatskoj tek čeka poplava takve vrste predmeta. Iako sudovi u Hrvatskoj imaju naputke da ubrzano postupaju u radnim sporovima, međutim, stalan priljev predmeta onemogućuje ažurnost i specijalizaciju sudaca.
Pravosuđe mora osigurati ujednačenu primjenu prava, značajno ubrzanje postupaka te, što je najvažnije, promptnu provedbu sudskih odluka. Radni sporovi mogli bi se rješavati i po principu presedanskog prava, odnosno da se brojni sindikalni predmeti rješavaju praktički jednim potezom, ako se odnose na isti problem. Radni sudovi bi mogli dobiti i ovlast da kažnjavaju pravne osobe koje ne poštuju njihove odluke, jer danas nije rijedak slučaj da tvrtke odbijaju provesti odluke sudova, posebice one o vraćanju otpuštenog radnika na radno mjesto.
