U svakodnevnom životu komuniciramo s ljudima iz vlastite okoline vrlo površno, loše ili premalo. Svađe u obitelji, strah od bliskih odnosa, te poteškoće pri izražavanju vlastitih osjećaja stvaraju ozbiljne probleme pri međusobnom komuniciranju. Sučeljavanje mišljenja, a ne sugovornika, pravi je put do zdrave komunikacije.
Razlog poteškoćama koje osjećamo pri kontaktu s ljudima koje dobro poznajemo je taj što nas jednostavno nitko nije učio izražavati svoje osjećaje i kako reagirati na osjećaje i brige drugih ljudi. Kad muž kaže ženi: “Zapuštaš se – ne vodiš brigu o svom izgledu”, ona mu može odgovoriti: “Pogledaj se, koliki ti je trbuh! Koliko imam vremena za sebe, još i dobro izgledam”. Dakle, žena odmah zauzima obrambeni stav, a odavde do otvorene svađe
nije dalek put. Čim ste nekog optužili ili uvrijedili, blokirali ste komunikaciju. Ispravan način ophođenja je izraziti svoje osjećaje i to na pozitivan, a ne neprijateljski način. Muž se mogao izraziti i drugačije: “Volio bih kad bi malo obnovila svoju garderobu”. Svađa se teško započinje s nekim tko izražava svoje emocije. Zato je mala vjerojatnost da bi žena u ovoj drugoj verziji zauzela kruti, obrambeni stav.
Pažljivo slušanje – najveći kompliment
Jedan od najtežih oblika komunikacije je slušanje. Dok drugi govore, ne slušamo ih pažljivo. Priroda je čovjeku dala dva uha, a jedan jezik, da bi više slušao, a manje govorio. Uglavnom smo obuzeti vlastitim idejama i vlastitim problemima. Vrlo se često događa da istodobno govore dvije ili više osoba. Treba naučiti promatrati stvari s različitih točaka gledišta, svladati vještinu respektiranja, prihvaćanja, razumijevanja i tuđih mišljenja. Ostavimo na trenutak po strani svoje vlastite osjećaje i pokušajmo zaista razumjeti što nam govori druga osoba. Pokušajmo se postaviti u njen položaj. Pokažite svoj interes na različite načine: na primjer, položajem svoga tijela (nemojte okrenuti leđa), očima, licem, tonom glasa, jer sve to govori uime vas.
Plutarh je kazao: “Ako znate slušati, možete učiti i od onih koji govore loše”. Pedeset posto dobrog razgovora je slušanje. Slušajmo, ali ne samo ušima, već i očima, srcem i razumom. Slušatelj mora biti siguran da je razumio poruku koja mu je upućena. Osim toga, pažljiv slušatelj inspirira onoga tko govori. Pažljivo slušanje i pokazano zanimanje predstavljaju najveći kompliment za onog tko ima nešto kazati. Postavljajte pitanja koja stimuliraju. Nemojte prekidati izlaganje nevažnim potpitanjima i primjedbama. Izbjegavajte upotrebu lične zamjenice ja. Diskutirajte, ali nemojte se svađati. Sučeljavajte mišljenja, a ne ličnosti. Nemojte ogovarati, niti vrijeđati. Uključujte u razgovor i druge.
Ono što je posebno važno u zdravoj komunikaciji jest nastojati izražavati osjećaje, a ne činjenice (primjer žene i muža). Koliko god je to moguće, budite u izlaganju konkretni (izbjegavajte uopćavanja). Kad upućujete neku kritiku, odmah nadodajte i pozitivne osjećaje (“Sine, ako budeš posvećivao školskim zadacima malo više vremena, učinit ćeš me sretnijim, naši će odnosi biti bolji, a ja bih to tako želio.”). Vodite brigu o tome kako vaše riječi djeluju na druge, budite taktični prema osjećajima drugih ljudi (ne ismijavajte druge, ne pričajte viceve koji
ismijavaju neki narod, ako je u društvu neki pripadnik tog naroda).
Komunicirajte međusobno, jer čak i ako se pojavi iskra svađe, bolje je negoli prekid razgovora i indiferentnost. Indiferentnost je emocionalna smrt.
Dr. Ivo Belan
