Hrvatska je jedna od najzaostalijih zemalja Europske unije kako na ekonomskom tako i na misaonom planu. Za vrijeme krize, koja postupno jenjava, Hrvatska je zabilježila najveći pad bruto društvenog proizvoda. Stopa nezaposlenosti je alarmantna jer je tek nešto više od pedeset posto radno sposobnog stanovništva zaposleno, dug postaje sve teži teret, a uz to broj stanovnika se iz godine u godinu smanjuje zbog pada nataliteta i iseljavanja. To ekonomsko mrtvilo prati intelektualna žabokrečina.
Ni jedna nova ideja
U proteklih dvadeset i šest godina, koliko postoji samostalna Republika Hrvatska, na našem području nije stvorena ni jedna misao ili ideja s kojom se možemo ravnopravno uključiti u svjetske intelektualne procese. Sve o čemu se u Hrvatskoj raspravlja u više od četvrt stoljeća, i to s mnogo žestine i žuči, može se svesti na pola kartice teksta. Do u beskraj ponavljaju se jedne te iste fraze o jugokomunizmu, srbočetništvu, imaginarnom domoljublju, ustašluku, fašizaciji, Bleiburgu, Jasenovcu, a u pozadini, kao crvena konstantna nit provlači se lopovluk, korupcija, zloupotreba položaja, jednom riječju, kriminal najrazličitijih vrsta.
Ta misaona blokiranost ima za posljedicu to da u Hrvatskoj u vrijeme o kojem govorimo nije stvoren ni jedan izum vrijedan spomena. Zadnji naši uspjesi su Vegeta i Sumamed i to iz vremena kada se većina sadašnjih stanovnika Hrvatske nije ni rodila. Zbog toga je današnja industrija samo blijeda slika nekadašnjeg stanja kada je Hrvatska bila srednje razvijena industrijska zemlja, a preživljavamo zahvaljujući kreditima do kojih će se, kako pokazuju najnovija kretanja, sve teže doći, i turizmu. Kao naš uspjeh prikazuje se otvaranje nekog stranog trgovačkog lanca, koji služi tome da se novac iznosi iz Hrvatske. I to novac koji smo posudili.
Mi se ne usuđujemo misliti
Jedan od razloga za takvo stanje je to što mi niti znamo misliti niti se ne usuđujemo misliti. U raspravama suprotstavljene strane uopće ne zanima što protivnik ima za reći, ne zanimaju ih činjenice, već se sve vrti oko kojekakvih floskula, svetinja i mitova u koje se ne smije dirati. Jednostavno je nevjerojatno kakve se sve budalaštine mogu čuti u tim našim prepucavanjima jer one nemaju veze ni s razumom ni sa stvarnošću.
I u toj otužnoj atmosferi počelo se raditi na tom famoznom kurikulumu obrazovanja. Okupila se lijepa grupa ljudi koje ne povezuje svjetonazor, već stručnost. Tom radu do sada se nije poklanjala gotovo nikakva pozornost, dok oni koji ne žele misliti, a možda to i ne mogu, i koji ne žele da drugi misle, nisu počeli bacati klipove pod kotače reforme. Rad grupe koja radi na reformi obrazovanja onemogućuje se na različite načine. Ne isplaćuju im se mjesecima skromni honorari, deklarativno se podržava reforma, ali grupi koja radi više od godinu dana, nameću se tutori s osnovnim ciljem da se započeti proces minira ili da se skrene u nekom drugom smjeru.
O čemu je riječ? Zbog čega se to radi?
Jedan od najvažnijih dijelova reforme obrazovanja je stvaranje takvog procesa u kojem učenici neće napamet bubati podatke, već će ih se poticati da stvore svoje mišljenje o tome što uče, da budu aktivan sudionik obrazovnog procesa, da se usude razmisliti o svetinjama i mitovima i vidjeti što se zaista događa u svijetu u kojem žive.
Reforma od nastavnog osoblja također traži dodatni angažman. Oni moraju osluškivati puls učenika, vidjeti što ih zanima i odabirom građe poticati ih da se izgrade u ljude koji misle svojom glavom. Zbog svega toga reforma obrazovanja nije nešto periferno, što zanima par čudaka, već ključan preduvjet za razvoj Hrvatske. Građani Hrvatske ne smiju biti stoka sitnog zuba koja pasivno promatra kako ih deru oni koji se zamataju u kojekakve ideološke plašteve, ne smiju odlaziti iz Hrvatske zato jer nikoga nije briga za radnike i moraju vidjeti što je njihov interes, a što interes onih koji žele da misle kao i oni.
Tu je ključ otpora protiv reforme. Oni koji su dosad vodili stado i usput ga štrigali, ne žele da te ovce počnu blejati i postavljati kojekakva pitanja. Nosioci svetinja i mitova ne žele izgubiti korist koju im donosi položaj vođe. U Hrvatskoj zaista postoji čitav niz neugodnih tema i nekima očito odgovara muk koji je dosad vladao i koji je stvorio uski krug bogatih i široki krug onih koji i kada rade, jedva mogu živjeti od svog rada.
Reforma obrazovanja je dugotrajan proces. Ako s njime ne počnemo, onda se moramo pomiriti s time da ćemo ostati na dnu Europe.
