Aktualna zbivanja na gospodarskoj sceni nameću pitanje kakva je uloga sindikata u kriznim situacijama, u kojima su ugrožena radna mjesta radnika. Konkretan povod je situacija u Agrokoru i sve izvjesniji scenarij da će u najboljem slučaju doći do otpuštanja dijela zaposlenika, a u najgorem do stečaja tvrtke i svim posljedicama koje ono nosi sa sobom.
Sudbinom Agrokora bavi se sijaset čimbenika, počevši od Vlade koja je donijela Lex Agrokor, njenog povjerenika, banaka koje su u Agrokor ulupale milijarde eura pa do vijeća vjerovnika. U tom procesu nitko ne zastupa one koji će najgore proći, a to su zaposlenici. Riječ sindikata koji bi se o njima trebao brinuti praktički se ne čuje. Uopće, postavlja se pitanje što sindikat u ovoj situaciji može učiniti. Njegova uloga je omeđena. Mora se brinuti o zaštiti prava radnika u skladu s propisima koji reguliraju odnos radnika i kapitala, a provođenje poslovne politike stvar je poslodavca.
Sve je to u redu dok poslodavac organizira posao tako da tvrtki koju vodi osigura profit, a radnicima plaće i ostala prava koja imaju. Međutim, što kada poslodavac godinama tvrtku vodi tako da se ona na kraju nađe pred propašću? U slučaju Agrokora ne radi se o nekom malom obrtu, već o tvrtki koja, zajedno s dobavljačima zapošljava tri posto ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj. Ako Agrokor propadne, broj nezaposlenih povećat će se za dvadeset i pet posto.
Takva situacija navodi na razmišljanje odnosno na pomisao da bi se sindikatu morala osigurati veća uloga u zbivanjima vezanima uz rad tvrtke. Bi li, na primjer, bilo veliko svetogrđe da se sindikatu na uvid daju svi bitni dokumenti, počevši od plana poslovanja do izvještaja o poslovanju kako bi i on o tome mogao dati svoje mišljenje? Ne bi li bilo pametno da je gazda sindikate zapitao što misle o kupnji Mercatora, koja je značila zabijanje čavala u Agrokorov lijes? To ne znači da će sindikati voditi poslovnu politiku, već samo to da će možda dati neki pametan savjet koje bi jednako pametni poslodavac morao uzeti u obzir.
Jesu li se sindikati konzultirati o prodaji INE koja se pokazuje kao još jedan ogroman promašaj? Možda ti prijedlozi djeluju nerealno, ali treba li mirno promatrati kako nesposobni vlasnici, bilo da je riječ o državi ili privatniku, upropaštavaju tvrtke? Pri tome njima ne pada ni vlas s glave dok se radnici koji su ostali bez posla pitaju kako će prehraniti djecu.
