U prosincu 2008. godine Hrvatski sabor usvojio je novi Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009. godine. Člancima 25. do 43. navedenog Zakona regulirano je pravo osiguranika na naknadu plaće u pojedinim slučajevima propisanima Zakonom.
U odnosu na važeće zakonodavstvo o mirovinskom osiguranju, člancima 35. do 37. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na bitno drugačiji način od dosadašnjeg uređeno je pravo osiguranika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na naknadu plaće za vrijeme bolovanja, ali i postupak medicinskog vještačenja u mirovinsko osiguranju. Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju utvrđuju se određene obveze za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koje nije moguće provesti u praksi iz razloga neusuglašenosti Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o mirovinsko osiguranju, ali i zbog činjenice da su sporne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u suprotnosti s provedbenim propisima mirovinskog osiguranja, te Zakonom o radu. Zbog neusuglašenosti Zakona mogli bi biti oštećeni radnici koji su na dugotrajnom bolovanju, i kojima se utvrđuju prava po osnovi invalidnosti.
Zakon protiv invalida rada i starijih radnika
Kada je riječ o odredbama članaka 36. i 37. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kojima se uređuje gubitak prava na naknadu plaće za vrijeme bolovanja zaposlenih invalida rada, i o obvezi poslodavaca da plaćaju naknadu za vrijeme bolovanja zaposlenima, koji su ispunili uvjete za starosnu mirovinu, činjenica jest da će navedene odredbe negativno utjecati na pravo starijih radnika na rad jer se može očekivati da će primjena navedenih odredbi u praksi za posljedicu imati otkaze ugovora o radu radnicima koji su ispunili uvjete za mirovinu, kako bi si poslodavci uštedjeli na troškovima. Također će biti pogođeni zaposleni invalidi rada, koji će za vrijeme bolovanja ostati bez plaće i bez naknade plaće.
Naime, osiguranik koji je ispunio uvjete za starosnu mirovinu, sukladno propisima o mirovinskom osiguranju, za vrijeme bolovanja nema pravo na naknadu plaće na teret HZZO-a, nego na teret sredstava poslodavca, odnosno na teret sredstava osiguranika obveznika uplate doprinosa.
Kada je riječ o invalidima rada Osiguranika, kod kojeg je nalazom, mišljenjem i ocjenom nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranja utvrđena invalidnost zbog profesionalne nesposobnosti za rad, poslodavac je obvezan od prvoga idućeg dana od donošenja navedene ocjene rasporediti na druge poslove i radne zadatke koji u skladu s tom ocjenom odgovaraju njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti ili s njim sklopiti ugovor o radu u radnom vremenu koje odgovara osiguranikovoj preostaloj radnoj sposobnosti, odnosno u radnom vremenu koje je manje od polovice punoga radnog vremena. Poslodavac koji ne postupi u skladu sa stavkom 1. ovoga članka obvezan je naknadu plaće za vrijeme bolovanja osiguraniku isplaćivati na teret svojih sredstava.
Iz tog razloga zatraženo je donošenje izmjena i dopuna Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kojim bi se ispravile naveden nepravde.
