Što je fleksibilizacija – Utrka za dno!

Fleksibilizacija tržišta rada” koju, među ostalima, provode članice Europske unije pa onda i Hrvatska, pokušaj je da se poveća konkurentnost gospodarstva.

Takva “fleksibilizacija” zapravo znači smanjivanje plaća zaposlenih, a dovodi do produbljivanja gospodarske recesije, rasta nezaposlenosti i općeg osiromašenja, poručila je u prosincu Konferencija UN-a za trgovinu i razvoj iz Ženeve (UNCTAD), pozivajući vlade da odustanu od te kontraproduktivne i “diskreditirane” političke “mantre”. Zavaravaju se oni koji vjeruju da će rezanje plaća i državnih proračuna pokrenuti privatni sektor i potrošače. Naprotiv, to rezanje smanjuje potrošnju kućanstava, koja najviše pridonosi rastu BDP-a. Potražnja je odlučujući faktor koji utječe na spremnost poduzetnika za ulaganja, a oni koji to ne uzimaju u obzir čine tešku pogrešku, upozorava UNCTAD u kraćem izvješću “Povećanje udjela u dohotku u korist rada – ključni katalizator za globalni ekonomski oporavak i zapošljavanje”. Kućanstva, obitelji koje žive od rada najvažniji su potrošači u svakoj ekonomiji. Ako kućanstva žive pod pritiskom veće nezaposlenosti i smanjivanja plaća, ona ne mogu trošiti više i tako podržati gospodarski oporavak – kažu, napominjući da to i investitore odvraća od ulaganja.

Nakon krize 2008. i 2009. godine “plaće su pale na najniže razine u šest desetljeća”, udio plaća u nacionalnim dohocima je “najniži nakon Drugoga svjetskoga rata”, a nezaposlenost najviša. U takvoj situaciji tražiti “fleksibilizaciju tržišta rada” je kontraproduktivno, smatra UNCTAD. Podsjeća da zemlje svoju konkurentnost mogu jačati tako da istodobno povećavaju dohotke svojih stanovnika, kao što su to činile poslije rata, u partnerstvu sa sindikatima.  Međutim, kad sve zemlje pokušavaju konkurentnost povećavati rezanjem plaća u odnosu na svoju nacionalnu produktivnost, to može završiti samo u općem osiromašenju. To je utrka za dno, upozorava UNCTAD. Poziva vlade da u borbi s krizom napuste “fleksibilizaciju tržišta rada” i posvete se progresivnom oporezivanju, ravnomjernijoj raspodjeli nacionalnog dohotka te aktivnoj monetarnoj i ekonomskoj politici, koje će poticati potražnju.