Kapitalizam neće propasti zbog koronavirusa i ekonomske krize njime izazvane, ali morat će se vratiti nekim svojim modelima koji su bili više ‘socijalistički’, iako se to ni za živu glavu, pogotovo ne u Hrvatskoj, javno neće priznati.
Dolaze uvjeravanja, sa svih strana, da će ova pandemija koronavirusom donijeti prekretnicu u postojećem svijetu, ali nisu baš sigurni kakvu. Neki misle da je ovo čak kraj kapitalizma kakav je danas, što bi čovjek volio da hitnom poštom ode u božje uši, ali odmah posumnja da će to biti baš tako.
Kapitalizam preživio i gora stanja
Kada bi zaista bilo tako, da je kapitalizam pred kolapsom, mediji i društvene mreže – u pravilu u vlasništvu najbogatijih – sigurno ne bi o tome toliko pisali. To je parafraza poznate konstatacije kako bi se, kada bi slobodni parlamentarni izbori zaista bili bogznašto važno, već našlo načina da ih više ne bude.
Vraća državu u srce ekonomije?
A kapitalizam? On će ovo sigurno preživjeti. Uostalom, njemu i ne možeš skinuti masku jer nema samo jednu, nego ih je više, i mijenja ih dok si rekao “keks”. Preživio je najgore totalitarne diktature, uključujući nacističku, a kao bubregu u loju mu je i u vremenima krajnjeg, doktrinarno zacementiranog političkog liberalizma, gdje se najbolje osjeća. Ako i tu nešto zaškripi, tu je sada opet aktualizirani model tzv. kejnzijanskog kapitalizma, koji vraća državu u srce ekonomije, jača sindikate i tome slično.
Koračić natrag – prema socijalizmu
Što će biti sa svijetom nakon ove planetarne virusne boleštine? Ne, kapitalizam neće propasti, ali morat će izvući iz sebe bolje, ili barem manje gore strane iz svoje povijesti, a to praktički znači de će morati napraviti korak, ili barem koračić, prema socijalizmu, iako se, naravno, ni pod mukama to nitko neće usuditi baš tako nazvati. Pogotovo se to neće dogoditi u Hrvatskoj, gdje je socijalizam (komunizam) ušao u kategoriju najtežih psovki, prema čemu je ispred nje u Europi možda još samo Poljska, iako sada crno na bijelom gledamo kako je baš to što je uglavnom očuvana kičma zdravstva iz doba socijalizma, najzaslužnije za to što se Hrvatska relativno dobro nosi s ovom pandemijom.
Ako želi opstati – svijet mora postati pravedniji
Ovih dana kruži jedan od uspješnijih korona-viceva, u kojem se Tita pita što sada radi, a on ljutito odgovara: “Pravim respiratore, mater vam nesposobnu!”. Da, proizvoditi respiratore – što ne može biti naročita mudrost ako se na to u roku tjedan-dva preusmjerio čak i dio njemačke automobilske industrije – postalo je središnje civilizacijsko pitanje današnjice. I to s očitom konotacijom da je riječ ne o nekakvom naročitom tehnološkom izazovu, ali zato itekako jest o socijalnom. Ovaj svijet naprosto mora postati pravedniji ako želi opstati, a to znači da će morati rušiti neke dosadašnje skale vrijednosti i graditi nove, što posebno vrijedi za Hrvatsku, koja je zbog prije spomenutog razloga naprosto oglupavila zidajući neke dozlaboga zamorne stereotipe, koji se sada naočigled ruše kao kule od karata.
Kraj tetošenja poduzetnika – kao “jedini proizvode”
Podjela nacionalne ekonomije na tzv. realnu, proizvodnu i na javni sektor, koji, kao, ništa ne proizvodi nego se poput “uhljebničkog” parazita šlepa na grbači prvoga, jedan je od njih. Sada valjda i slijepac vidi da nije tako. Recimo, policajci i vatrogasci proizvode sigurnost, koja je u doba ove korone i potresa potrebna kao kruh, učitelji i profesori i sada, u bitno drukčijim okolnostima, proizvode kvalificirane zaposlenike tom realnom sektoru a, nadasve, javno zdravstvo proizvodi dovoljno zdravih ljudi da bi taj realni sektor uopće mogao postojati. Taj tip kapitalizma, prema kojem i dalje poduzetnike treba gladiti peruškom po dupetu, jer navodno jedini proizvode, a zakopati do guše javni sektor koji navodno samo troši, dolazi kraju.
Skandinavija kao ogledni primjer
O tome, uostalom, već desetljećima dolazi sasvim jasna poruka iz ponajbogatijih zemalja svijeta, onih skandinavskih, bez obzira na to bila tamo na vlasti ljevica ili desnica, i sada će to morati postati ogledni primjer za cijeli svijet. Pogotovo za Hrvatsku, i to zbog nekoliko jakih razloga.
Ona prednjači u Europi u ograničavanju radničkih prava, što jasno proizlazi iz statistike radnih ugovora na određeno vrijeme, a ako ovdje tvrdimo da i liječnici, prosvjetari i slični nešto proizvode, to se, k vragu, valjda odnosi i na njih, koji ništa drugo i ne rade. Proizvode! Drugo, aparat hrvatske države smiješno je naivan, prilagođen isključivo sunčanim danima kapitalističkog neoliberalizma, i uopće ne reagira na najnovije događaje, pa dok druge središnje banke, od Washingtona (odavno) do Bruxellesa (odnedavno), upumpavaju silan novac u oživljavanje privrede, Hrvatskoj narodnoj banci to ne pada na pamet, iako glupo priznaje kako tog novca ima u izobilju. Napokon, svjetlo nad Hrvatskom gasi to što je tvrdoglavo, zapravo poluidiotski inzistirala na jednosmjernoj, tzv. monokulturnoj ekonomiji, u kojoj industrija odumire, a čak se 20-ak posto BDP-a vuče iz turizma, iako i najveće turističke velesile s ovih prostora (Italija, Španjolska, Francuska, Grčka) povuku najviše pet-šest posto. O da, Italija ili Španjolska sada su doslovce poharane ovom korona krizom, ali ne treba zaboraviti da je ta kriza jednako, ako ne i više, ekonomska nego medicinska. Zato su njihovi izgledi da se izvuku vrlo solidni, dok naše jedva vidimo.
