Sukobi su česti prisutni u privatnom i profesionalnom životu. Oni donose mogućnost za promjenu (bila ona osobna ili promjena odnosa).
U osnovi svakog sukoba su razlike, a ljudi imaju različito radno i životno iskustvo, različite ciljeve, izobrazbu, stavove, reakcije. Sukob je, dakle, neslaganje stavova, vrijednosti, uvjerenja i interesa između pojedinaca, grupa ili organizacija. Sukobe ili rješavamo, »guramo pod tepih« ili ostavljamo otvorene.
Većina sukob povezuje s negativnim asocijacijama i neugodnim emocijama. Vrlo rijetko ljudi u sukobu vide neku dobit, kao npr. poboljšanu komunikaciju, veće obostrano razumijevanje, promjenu odnosa nabolje, povećano povjerenje i međusobno uvažavanje. No, sukobi imaju i svoju dobru stranu: izazivaju i potiču kreativnost, nove ideje, predstavljaju izazov i oblikuju nove odnose.
Osnovni pojmovi važni za razumijevanje sukoba su: potrebe, opažanje, moć, vrijednosti i emocije.
Potrebe
Potrebe su glavni pokretači aktivnosti i ponašanja svakog čovjeka, a poznato je da postoje tri njihove kategorije: biološke, socijalne i osobne. Potrebe označavaju nedostatak koji nas tjera na akciju i traženje mogućnosti da zadovoljimo to što nam nedostaje, a svaki organizam teži uspostavljanju ravnoteže ili homeostaze. Kad postoje nezadovoljene potrebe, javlja se frustracija iz koje proizlazi sukob.
U životu i radu često postoje prepreke u zadovoljenju naših potreba. Sukob se javlja kada ne uvažavamo ili ne prepoznajemo potrebu, vlastitu ili tuđu.
Opažanje
Ljudi različito opažaju stvarnost i okolinu. Na opažanje utječe prethodnoiskustvo pojedinca, prvi dojam, naša očekivanja, predrasude i stereotipi, te emocije.
Emocije
Emocije duboko utječu na naš psihički život, a tako utječu i pri postupanju sa sukobima. U sukobe su tako uključene negativne emocije.
Prepoznavanje i osvještavanje vlastitih emocija u sukobu, prvi je korak koji vodi mudrom razrješenju sukoba.
Moć
Moć igra važnu ulogu u sukobu. Ona se može koristiti u pozitivnom i negativnom smjeru – u pozitivnom za rješavanje sukoba, ili u negativnom za kontrolu drugih i njihovih postupaka.
Vrijednosti
Sukob može nastati kad ljudi imaju različite vrijednosti, odnosno kad iste vrijednosti za pojedince imaju različito značenje.
Rješavanje sukoba
Rješavanje sukoba ponekad podrazumijeva odustajanje od stvari koje želimo, uvažavanje odluka s kojima se u potpunosti ne slažemo ili činjenje stvari koje ne želimo, sve kako bismo sačuvali zajedništvo. Ako ga ne možemo riješiti, trebamo znati usredotočiti se na pozitivne
strane sukoba.
Koje su dobre strane sukoba?
– osobni razvoj: povećanje svijesti o sebi i vlastitim potrebama
– bolje razumijevanje i uvažavanje potreba drugih
– oblikovanje novih odnosa: odnosi nakon sukoba mogu biti sačuvani ili unaprijeđeni
– mogućnost dijaloga i interakcije
– mogućnost razmjene informacije, znanja i ideja
– razvoj kreativnosti i inovativnosti
Zašto izbjegavamo sukobe?
Prirodno je i ugodno čuvati stanje koje dobro poznajemo, u kojem se prividno dobro osjećamo, u kojem vlada harmonija, (makar bila i prividna), jer nas sve to čini sigurnijima i zaštićenijima. Narušavanje ove sigurnosti i harmonije praćeno je nelagodom zbog neizvjesnosti i straha od nepoznatog.
To znači da sukobe izbjegavamo jer:
– stvaraju osjećaj nesigurnosti
– često sa sobom nose jake i neugodne emocije, s kojima ne znamo što ćemo
– podsjećaju nas na potrebu za promjenom
– kad nisu dobro vođeni, ugrožavaju zajedništvo i ponekad predstavljaju opasnost za integritet
– često ih umjesto izbjegavanja potiskujemo ili ih želimo zaboraviti, međutim takvi sukobi koji ostaju nerazriješeni, vraćaju se u još težem obliku.
Ljudske reakcije na sukob su različite. Uvjetovane su brojnim čimbenicima, osobnim i socijalnim. Raspon pojedinčevih ponašanja u sukobu ide od napada do povlačenja. Jedni reagiraju napadom, što podrazumijeva neprijateljski stav koji je praćen neposluhom, uvjeravanjem, kritiziranjem, ogovaranjem, vikanjem, svađanjem, sve do krajnjeg oblika, a to je fizički napad.
Drugi se, pak, povlače.
Osoba nespremna da se suoči s problemom – sukobom, odustaje od svojih potreba, ciljeva i interesa. Osjeća se nemoćno, nesposobno, uplašeno, nema snage zalagati se za sebe, te se povlači u pasivnost. Između ove dvije krajnje suprotne reakcije, postoji asertivnost. Asertivnost predstavlja ponašanje koje uključuje pregovaranje o različitim potrebama i interesima sukobljenih strana, pri čemu se brinemo o svojim potrebama, uz istovremeno uvažavanje tuđih.
Jačina sukoba ovisi o načinu ponašanja, njegovom trajanju, jednom riječju, stilu ponašanja, koji može biti agresivan, blag ili pak flegmatičan.
Moć
Moć je važan dio međuljudskih odnosa, a samim time i sukoba. Služi i za upravljanje ljudima, tvrtkom, kao i sukobom. Način na koji je definiramo i koristimo, utječe na stav i ponašanje u sukobu. Moć možemo koristiti na pozitivan i negativan način. Sama riječ moć najčešće asocira na dominaciju i manipulaciju. Međutim, dobro upravljanje i korištenje moći, može jako pomoći pojedincu i zajednici.
Kako izbjeći sukob?
Suradnja
Ljudi žive i mogu opstati jedino u zajednici s drugim ljudima. Za svoj opstanak su ovisni i upućeni jedni na druge. Ljudi su potrebni jedni drugima da bi zadovoljili svoje potrebe. To je osnovni motiv građenja odnosa. Međutim, u podlozi svakog odnosa leži sukob. Dakle, čim smo u odnosu, odmah smo i u sukobu. I to u sukobu koji se događa u unutarnjemu psihičkom prostoru svakog od nas. To je individualni unutarnji sukob između osobne potrebe da čuvamo vlastiti integritet i zastupamo vlastita htijenja, s jedne, te osobne potrebe da surađujemo kako bismo sačuvali odnos, s druge strane.
Obje potrebe: i za integritetom i za suradnjom, su osobne. Pojedincu je bitno zadovoljiti vlastite potrebe i bitno mu je čuvati odnos jer samo kroz odnos s drugima može zadovoljiti većinu svojih potreba. Umijeće dobrih odnosa sastoji se od suradnje, bez poništenja svog integriteta. Dobri odnosi su oni u kojima možemo biti slobodni odlučiti, pa tako nikada ne dovodimo svoj integritet u pitanje, jer kad god odlučimo surađivati, to je naša osobna odluka. Za postizanje suradnje, uz očuvanje integriteta, ključna je odgovornost.
Tri su razine odgovornosti:
1. društvena odgovornost
2. odgovornost za odnos
3. osobna odgovornost
Za održavanje odnosa između pojedinaca i okoline potrebni su komunikacija i interakcija. Neadekvatna i nedovoljna komunikacijska vještina, često je uzrok sukoba. Način komunikacije, odnosno kako se međusobno komunicira, pridonosi pojavi i razvoju sukoba više nego samo sadržaj poruke, odnosno komunikacije. Neki načini komunikacije izazivaju u nama ljutnju, ogorčenost, bijes, drugi pak izazivaju potrebu da se branimo ili napadamo, dok nas neki pak potiču na dijalog, kao najbolji i najefikasniji način u rješavanju svih konflikata.
Dakle, dijalogom protiv sukoba i protiv razlika!
