Timski rad star je gotovo kao i nogomet, a treneri zaduženi za timbilding ne izmišljaju ništa novo u svojem treningu svojih radnika. Timbilding – izgradnja tima u doslovnom prijevodu- označava pokušaj svakog šefa odnosno firme da se izgrade dobri odnosi među kolegama, dobar odnos prema poslu i jednaki ciljevi jednog radnog kolektiva, sa zajedničkom svrhom: da bi rad neke tvrtke postao još uspješniji.
GRANICE TIMBILDINGA
Na svim razinama, svaki će se trener-šef potruditi poboljšati izvedbu svog tima. Pokušat će doći do cilja na način da razvije dodatne taktičke dimenzije u svakom od igrača-radnika
, koje će zatim uperiti u zajedničku igru. Svaki igrač mora znati odigrati svoju specifičnu ulogu, a biti dobar timski igrač, znači stvoriti što je moguće više šansi za pobjedu a odreći se što je manje moguće šansi. To vodi prema uspjehu.
Dobra kombinacija igre implicira i dobar timski rad ali to sve nije garancija za dobar rezultat. Da bi se to dogodilo, baš kao i u nogometu tim mora imati dobar napad, dobru obranu i sposobnog golmana. Ključno je nekoliko faktora.
KVALITETA IGRAČA – mora biti kvalitetan na fizičkoj, mentalnoj, tehničkoj i prije svega taktičkoj razini. Znati kako pristupati pojedinim situacijama.
RAVNOTEŽA – sposobnost trenera i njegovih igrača da nađu dobar balans između obrane, napada i izgradnje. Naći ravnotežu jedan je od najteži zadataka svakog trenera jer uvjeti na terenu nikada nisu idealni. Dok to u nogometu može biti tek trava, u poslovnom svijetu to može biti: radna klima, financijska situacija, politika firme itd.
USPJEH – uspjeh je moćno oružje u procesu timbildinga. Daje treneru kredibilitet a igračima motivaciju za timsku igru.
NEPREDVIDLJIVOST – nepredvidljivi tijek igre može imati pozitivan, ali i negativan utjecaj na izvedbu tima. Zbog nekog krivog poteza, primjerice zbog toga što ne može kontrolirati svoju narav, igrač može dobiti crveni karton.
Izazov je za svakog trenera da učini da njegovi igrači igraju bolje. Problem nastaje ako timbilding ispadne tek prilika nekome za opijanje ili zabavu na račun firme, u kojem se klanovi koje postoje u firmi ionako drže na okupu. Svrha svakog timbildinga je zapravo da se pokaže da i direktor tj šef u nekoj firmi koji inače od svojih radnika želi red, rad i disciplinu, također želi i da se oni zabavljaju, a ne samo rade.
Ipak, bit te zabave je da se kolege međusobno povežu, kroz sportove uvide neke zajedničke vještine i povežu se kako bi kasnije lakše funkcionirali zajedno u radnoj sredini.
NEGATIVNI UTJECAJ NA TIM MOŽE IMATI:
– gubitak ključnih igrača
– neuspješnost firme
– čest negativni feedback od šefa
– previše promjena u radnoj okolini
– nedostatak fleksibilnosti u odnosima i firmi
– nedostatak pravih šefova na relevantnim pozicijama
– ako je firma već dosegla svoj vrh jer onda nedostaje izazova
– edukacija mladih koja nema dobrog vodiča
– podcjenjivanje protivnika tj konkurencije
Timbilding može biti uspješan jedino kada je šef autoritet. Mora biti autentičan i sposoban svojim didaktičkim potezima prenijeti viziju firme svojim suradnicima, na način da je oni požele ostvariti. Šef mora biti taj koji će funkcionirati kao vođa tima u svim okolnostima. Čak i pod najtežim pritiskom, najgorim rezultatima, najvećim pobunama ili pod najvećom kritikom medija.
Radnici pak moraju stavljati interes firme ispred svojih. Da bi to mogli, oni u načela firme moraju vjerovati. Odnosi s kolegama ne mogu biti dobri ako među njima ne postoji povjerenje. Svakodnevni timbilding u radnoj okolini jača se dobrom komunikacijom.
Kada to postoji, onda to olakšava posao. Ključno je da radnici znaju svoju ulogu, odnosno točan posao koji rade. Inače dolazi do okrivljavanja kada se neki posao ne napravi kako spada ili do kraja. Kolege onda upiru prstom jedni u druge, jer naravno uprijeti prstom u šefa je ipak najteže – s obzirom da bi ih prerevan istup mogao koštati i posla.
S druge strane, pravi je šef onaj koji na takve trzavice reagira preraspodjelom poslova, umjesto da pusti svoje suradnike da to sami riješe kako god znaju. Tako može potpomoći stvaranju dubljih, neprijateljskih odnosa. Ali poznata izreka kaže: ako ima volje, ima i načina.
PRIPREMA ZA „TURNIR“
Kao što se igrači i trener posebno pripremaju prije neke velike utakmice, tako i među kolegama treba biti žešća priprema prije nekog važnog projekta ili prezentacije.
Prije takvog važnog dana, svaki se od suradnika osjeća nesigurno, bez obzira na količinu samopouzdanja koju inače ima. Kao reakciju na to oni traže sigurnost u stvarima oko sebe.
I dok igrači u timovima mogu posegnuti za raznim ritualima i praznovjerjima, kao što su npr. sretne kopačke, u firmi bi šef trebao sjesti sa svojim suradnicima i obaviti s njima razgovor u kojem bi ih podsjetio na njihove kvalitete i dosadašnje uspjehe.
To možda i služi podizanju ega ali definitivno pomaže u timbildingu samog kolektiva jer radnicima pokazuje da ih šef cijeni i što je još važnije: ima u njih povjerenja.
Idealno je organizirati timbilding izvan firme u obliku izleta, upravo nakon takvog nekog velikog događaja odnosno projekta. Tada treba pronaći balans između povezivanja radnika i relaksacije.
Atmosferu u grupi teško je mjeriti, zato je potrebno postaviti neka pravila.
Idealan timbilding na nekom izletu najbolje se ostvaruje kada šef odvede svoje suradnike u jednu dužu šetnju. Tijekom nje, on može primijetiti tko s kime komunicira, a cijeli kolektiv tijekom te šetnje može doznati i neke informacije koje sa šefom ili kolegama nikada ne bi izmijenio u radnom okruženju.
Bitno je naravno da čak i u takvoj, neobaveznoj okolini šef ima kontrolu nad situacijom i potencijalnim sukobima. Premda, neće naškoditi niti ako šef malo „otpusti kočnice“ i pokaže da je na kraju i sam čovjek s manama i porocima. Ipak, postoje granice kao i uvijek.
Jedan šef ne može očekivati da neće biti neprilika u njegovom timu, ako npr. sam proizvede neku od njih. Cilj je takvih sportskih i ostalih druženja isticati kolektivan san kompanije a to je što ona želi postići?
I tada je bitno razgovarati s radnicima o njihovim idejama i vizijama, savjetima ili jednostavno načelima za koja ona misle da bi poboljšala rad firme.
Mnogo je lakše radniku sugerirati šefu neku ideju ili zamisao izvan poslovne okoline jer tada ne osjeća takav pritisak. Zato je važno da radnici i ovdje pokažu spremnost na suradnju, odnosno otvorenost oko prijedloga i ideja. Možda vam se ne čini tako, ali upravo je to put prema pozitivnoj radnoj klimi. S takvim postupanjem postići ćete to da ćete se ubuduće mnogo više zabavljati ali i mnogo bolje osjećati na poslu koji radite.
Susreti SGI
Navedeno je odavno prepoznato i u Sindikatu grafičara. Sa sličnim ciljevima godinama se organiziraju se i Sportski susreti radnika u grafičkoj i nakladničkoj djelatnosti Hrvatske – SGI. Oni su prve takve susrete održali još davne 1975. u Zagrebu, gdje je sudjelovalo osam poduzeća. Od tada do danas održano je čak 33 susreta. Najveći dio susreta održan je u Umagu i Šibeniku sa broj sudionika penjao se i preko tisuću. Kolege su se međusobno natjecali u malom nogometu, kuglanju, potezanju konopa, košarci, odbojci, šahu, mini golfu, tenisu, kartama – belotu i briškuli…
Bitno je reći da timbilding nije dobar samo za postizanje uspjeha. On svakom timu donosi dobru dozu stabilnosti koja im omogućuje da se među kolegama stvara veća povezanost. On dobro utječe na radnu atmosferu koja je vrlo važna i općenito je put do dobre organizacije i na kraju – cilja kojem svi težimo, bili mi na direktorskoj ili radničkoj poziciji – radne harmonije.
