Zašto su u hrvatskom društvu stariji od 50 godina nepoželjni kao radnici, osim ako nisu liječnici, sveučilišni profesori, odvjetnici? I zašto lošije žive od radnika iz ostatka EU? Većina nas bi radije prepustila svoj život i zdravlje u ruke liječniku u dobi od 50 ili 60 godina, nego mladom liječniku. No, kad je riječ o drugim starijim radnicima, kvaliteta njihova radnog života je niža od mlađih radnika i njihovih vršnjaka iz drugih EU zemalja.
Htjeli bi da rade dulje, ali ih ne cijene
Zvonimir Galić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, koji se bavi psihologijom rada, istraživao je kvalitetu radnoga života starijih radnika u Hrvatskoj. U razvijenim europskim zemljama, što ste stariji, općenito vam je bolje na poslu – imate bolje ekonomske uvjete, veću slobodu i vaše mišljenje se više poštuje. U nas je trend potpuno obrnut – što ste stariji, veća je šansa da imate lošija primanja i manje vas se pita za mišljenje. Istovremeno, očekujemo od starijih ljudi da što dulje ostanu u ovakvim uvjetima. Samo destimuliranje odlaska u prijevremenu mirovinu nedovoljna je mjera i potrebno je u našim tvrtkama pozabaviti se upravljanjem resursima starijih radnika. Oni posjeduju znanja, vještine, iskustvo i kontakte koji su našim organizacijama potencijalno vrlo vrijedne, a kojih se olako odriču. Stoga, dok se ne popravi kvaliteta života naših radnika iznad 50., ne treba im predbacivati što ne rade dugo kao Šveđani.
Razloge za prijevremeno umirovljenje možemo tražiti u tome kako je starijima na poslu. Zbog strukture naših industrija i opće nekonkurentnosti, poslodavci ne mogu našim radnicima osigurati ekonomske uvjete kakve imaju zaposleni u razvijenim zemljama EU. Ograničene resurse onda dominantno usmjeravaju prema mladima, često vođeni krivom idejom da im je to bolja investicija, iako istraživanja pokazuju da zbog iskustva i strukture motivacije stariji radnici mogu biti jednako kvalitetni radnici.
