Strukturne reforme postaju mitski pojam za koji se nitko ne usuđuje reći o čemu se točno radi, a još manje se pokušavaju provesti. Riječ je, naime, o tome da bi preslagivanje ekonomskih odnosa u društvu izravno utjecalo na interese vladajućih i svih onih koji vlast podržavaju. Evo nekoliko područja na kojima su potrebni rezovi kako bi se Hrvatska odlijepila od dna Europske unije na kojem sada čvrsto počiva, a koji se ne poduzimaju.
Uhljebi
Uprava, kako na državnoj tako i na lokalnoj razini, neiscrpno je mjesto na kojem se zapošljavaju uhljebi po stranačkoj, prijateljskoj, rodbinskoj ili interesnoj liniji. Kao što smo mogli čuti iz snimljenog razgovora zagrebačkog gradonačelnika, to što je netko iz njegove familije, dovoljan je razlog za zapošljavanje. Kineziologinja postaje šefica splitskog centa za kulturu zato što pripada pravoj stranci i tako redom. Da bi se mogli prehraniti svi ti uhljebi, državni proračun stalno raste i to nesrazmjerno porastu bruto društvenog dohotka. Ove godine on je veći za više od 6 posto, iako se rast bruto društvenog dohotka planira 2,6 posto veći. U samoj državnoj upravi broj zaposlenika u kratkom roku povećan je s 55.000 na 60.000, iako se broj stanovnika zbog iseljavanja i negativnog prirodnog prirasta smanjuje. Tako nam se dogodilo da je hrvatsko pravosuđe najgore u Europi, a u isto vrijeme po broju stanovnika imamo najveći broj sudaca.
Povlaštene mirovine
Godišnje je za isplatu mirovina potrebno 40 milijardi kuna, od čega se, zbog velikog broja umirovljenika i malog broja zaposlenih, gotovo polovica sredstava mora namiriti iz državnog proračuna. Od tog iznosa 25 posto odlazi na povlaštene mirovine i to je jedan od osnovnih razloga zbog čega mirovinskom sustavu prijeti kolaps. Pokušaj da se taj problem riješi povećanjem dobne granice za odlazak u mirovinu teško da će išta riješiti. Istina je da je životni vijek produžen i da duži radni vijek ima kakvo-takvo opravdanje, no u sadašnjoj strukturi hrvatskog gospodarstva ta mjera neće funkcionirati. Radi se o tome da se u Hrvatskoj traži prije svega nisko obrazovana radna snaga, poput konobara i spremačica jer je turizam jedina propulzivna grana. Takva radna mjesta spojena su s fizičkim naporom pa je teško zamisliti konobaricu od šezdeset i sedam godina da cijeli dan poslužuje goste. Drugim riječima, kod nas ima vrlo malo mjesta na kojima mogu raditi stariji ljudi, kakve god mi propise donijeli.
Crkva
Računa se da država, prema sporazumu s Vatikanom, te na temelju drugih obaveza kao što je plaća za više od tri tisuće vjeroučitelja, godišnje Crkvi daje dvije milijarde kuna. To je više od sredstava koja se odvajaju za razvoj i istraživanje. Hrvatska i Mađarska u Europi odvajaju najviše za Crkvu pa se može reći da je razvoj neke zemlje upravo obrnuto proporcionalan sredstvima koja se daju Crkvi. Jedna siromašna Njemačka racionalno raspolaže s državnim novcem pa se vjerske zajednice financiraju crkvenim porezom koji plaćaju samo vjernici. To je jedan od razloga, naravno, ne presudan, da je Njemačka okosnica europskog gospodarstva dok se Hrvatska najsporije razvija od svih tranzicijskih zemalja.
Zaključak
Stvorena je situacija da se državni novac ne usmjerava u razvoj, već za dolazak i održanje na vlasti. Na vidiku nema naznaka ikakvih promjena, jer oni koji bi to mogli promijeniti ne žele piliti granu na kojoj sjede. Stoga se može reći da se Hrvatska, kao što je nedavno netko rekao, nalazi u stanju stabilnog truljenja, a takvo stanje će nastaviti do daljnjega.
