Umirovljenjem u osamljenost

Život u gradu sve više izolira ljude u stanovima. Zbog prirodnog raspada primarne obitelji i sve češće težnje mladih parova da žive odvojeno od svojih roditelja, roditelji u kasnijim godinama žive u osami. To je jedan od uzroka usamljenosti starijih osoba, sama samoća. Takvo odvajanje od roditelja, otežava zbližavanje baka i djedova sa svojim unucima, što je štetno za obje strane. Tada se oni osjećaju suvišnima i nepotrebnima. To je još jedan od uzroka usamljenosti starijih osoba.

Sljedeći uzrok je odlazak u mirovinu, nakon dugih godina aktivna rada većina ljudi nespremna dočeka nagli prestanak svakidašnjih obveza i uloge na radnom mjestu. Gubitak nekih uloga i obveza, pojedinci doživljavaju kao gubitak svojih prava, čak i kao gubitak važnosti, pa to dovodi do gubitka samopoštovanja i samopouzdanja.

Ovdje se nadovezuje i promjena novčane situacije, materijalni aspekt umirovljenja. Nakon plaće dolazi mirovina puno manja i često ne zadovoljava dovoljno potrebe, stečene navike potrošnje i želje. Predstoji promjena u ponašanju u pogledu raspolaganja novcem. Čak u nekim situacijama može dovesti do ovisnosti od drugih, obično od djece.

Još jedan od čestih uzroka iznenadne krize starijih osoba jest gubitak bračnog partnera. Emocionalna praznina. Gubitak bližnjih, općenito, teško se proživljava, posebice kod starijih osoba. Nakon dugih godina provedenih zajedno, samoća teško pada. Prema istraživanjima, poznato je da žene češće ostaju udovice. Nakon razvoda ili smrti bračne družice muškarci su više usamljeni u odnosu na žene. Muškarci su obično stariji od svojih žena, češće s kroničnim bolestima, te se teže prilagođavaju životu samaca. Žene se sa samoćom bolje nose. Muškarcima više odgovara bračna zajednica, uz uvjet, naravno, da u njoj vlada sklad.t

Česti pratilac starosti je smanjenje životnih funkcija, pogoršanje zdravstvenog stanja, smanjenje funkcije osjetnih organa za vid, sluh, mentalna vitalnost. Javlja se bespomoćnost i nemoć. Dolazi do ozbiljnih bolesti. Česti poremećaji koji se javljaju je depresija, kao odgovor na osamljenost i socijalnu i emocionalnu izoliranost. Depresija među starijim osobama može se razviti kao reakcija na stresove i gubitke povezane sa životnom dobi, tj. smanjenje zadovoljstva životom i periodične epizode tuge nakon tjelesnih, socijalnih i ekonomskih teškoća na koje starija osoba nailazi.

Današnji ritam života i brojne obveze mlađih ne ostavljaju prostora za česte kontakte i komunikacije sa starijima – od najbližih do rodbine. Starije osobe su željne društvenih i socijalnih kontakata koje su izgubile povlačenjem iz radnog i društvenog života. Zbog toga se javlja emocionalna izoliranost koja proizlazi iz nedovoljne socijalne potpore i od socijalne izoliranosti.

S prolaskom godina ne moraju slabiti osnovni ljudski odnosi. Nakon povlačenja pojedinac i društvo trebaju uspostaviti novu ravnotežu. Još su jedan drugom važni, ali ne na presudan, uobičajeni način, koji je prije vrijedio za njihov odnos. Ali isto tako važno je znati da aktivna i zauzeta starija osoba ima veću volju za životom i manje se susreće s osamljenošću.

Važno je izgraditi novi, drugačiji život: vrijedan, interesantan, s kojim bi u mlađima probudili nadu u lijepu starost.

Stariji ljudi su nam dragocjeni. Oni su dragocjeni i sami sebi. Među starijima danas ima mnogo onih koji su prevalili nedaće, podigli obitelj u vrlo teškim okolnostima, otvarali nove prostore, poduzimali pothvate, dali svoju energiju i ideje koje su pomogle

da se oblikuje sadašnjost i budućnost. Dostignuća su prava, zaslužuju poštovanje samih starijih osoba i drugih.

Veliko je zadovoljstvo promatrati kako djeca i unuci rastu i stasaju, i fizički i duhovno. Djeca su za staru osobu produžetak vrijednosti koje su oni stvorili.

Zamislimo starije osobe oko sebe koje zrače svojom mudrošću i iskustvom. A tek s djecom, gdje toplina i ljubav izbija i širi se prostorom! Može li se zamisliti ljepša slika?