Uspješno gospodarstvo se ne može temeljiti na slabo plaćenim radnicima

Uspješno gospodarstvo se ne može temeljiti na slabo plaćenim radnicima
U suvremenom kapitalizmu nametnuta je teza da menadžere treba masno platiti kako bi oni svojim nadnaravnim sposobnostima pokrenuli i razvijali poslovnu djelatnost, a radnicima što ostane. Ta praksa poprima monstruozne razmjere pa se plaće, bonusi i ostala primanja tog sloja računaju u milijunima dolara. Razlika između plaće običnog radnika i tih primanja je ogromna i to je jedan od razloga socijalnog raslojavanja u svijetu. Bogati prisvajaju sve veći dio nacionalnog bogatstva, a Hrvatska, koliko god bila siromašna, slijedi te trendove. Računa se da je trećina stanovništva Hrvatske izložena riziku od siromaštva, a sasvim lijepi broj zaista su siromašni.
Radnici odlaze, menadžeri ostaju
U hrvatskom divljem kapitalizmu radnici se tretiraju kao kmetovi. Običan puk se nastoji uvjeriti da navodno sposobne treba dobro platiti pa je tako i nedavna porezna reforma pogodovala onima koji i bez toga imaju više. Teoretski, takva postavka je možda točna negdje drugdje, ali u hrvatskoj praksi ona ne funkcionira. Bez obzira na to što su primanja vodećeg sloja više nego dobra, hrvatsko gospodarstvo je na dnu Europske unije, a njegovo zaostajanje za prosjekom Europske unije sve veće. I dok ukupna primanja vodećeg sloja ponegdje dosežu više milijuna kuna godišnje, radnici dobivaju uglavnom toliko da s mukom pokrivaju svoje osnovne potrebe. Prosjek plaća u Hrvatskoj iznosi 6.253 kune, u što su, naravno, uračunata i visoka primanja povlaštenog sloja. Slika je nešto drugačija kada se zna da je medijalna plaća 4.975 kuna, odnosno polovica zaposlenih prima tu ili još manju plaću. A s njom se može samo životariti. U Hrvatskoj se tako nameće stav da radnici moraju biti sretni ako prime bilo kakvu plaću pa su zbog toga poslodavci na nož dočekali ideju da se minimalna plaća poveća za nekoliko kuna.
Slabo plaćeni radnici odlaze iz Hrvatske dok za našim poslovnim ljudima na svjetskom tržištu rada ne vlada nikakva jagma. Takav odljev radne snage dovodi do toga da ponegdje već nedostaje radnika, što poslodavce prisiljava da plaću koliko toliko povećaju, ali su to još uvijek rijetki slučajevi. U cjelini još uvijek nije jasno da se uspješno gospodarstvo ne može temeljiti na slabo plaćenim radnicima. To potvrđuju primjeri Japana na istoku pa do Njemačke i ostalih razvijenih zemalja na zapadu. Što prije to shvatimo, to bolje za nas.