Dana 27. rujna 2021. godine u Novinarskom domu predstavljeni su rezultati istraživanja o nasilju i uznemiravanju na radnome mjestu, koje je provedeno u lipnju i srpnju ove godine među zaposlenima u poduzećima i službama u kojima djeluju sindikati učlanjeni u Nezavisne hrvatske sindikate.
Istraživanje je provedeno u okviru projekta „Prema sprečavanju i iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja na radnim mjestima u Hrvatskoj” sufinanciranog iz programa 2014 – 2021 Social Dialogue Decent Work Norveškog fonda, koji provode Nezavisni cestarski sindikat (NCS), Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova,
Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od 2340 ispitanika/ca iz sedam sektora rada (energetika, promet, šumarstvo, poštanske djelatnosti, IKT, financijske i djelatnosti osiguranja te državna i javna služba).
Istraživačice dr.sc. Petra Rodik i Jelena Ostojić, između ostalog su istaknule kako je istraživanje pokazalo da su radnici i radnice na radnom mjestu izloženi višestrukim oblicima nasilja te da su u većini oblika nasilja izložene žene. Zlostavljanje/uznemiravanje/ mobbing najčešće je počinila nadređena osoba, i češće su zlostavljanjima izloženi radnici koji obavljaju poslove sa svakodnevnim kontaktom sa strankama. Pri tome većina radnika zbog uznemiravanja i zlostavljanja osjeća zdravstvene posljedice te oko trećina muškaraca i četvrtina žena uslijed navedenog razloga koristi bolovanje.
Najčešći oblik uznemiravanja kod ispitanika je ogovaranje i širenje glasina, nedodjeljivanje ili pretjerano dodjeljivanje radnih zadataka te kritiziranje načina na koji je posao obavljen, a dosta je često i ignoriranje zaposlenika. Ti oblici uznemiravanja najčešći su u dobnoj skupini od 36 do 50 godina starosti, a najmanje ih je kod starijih od 51 godine.
Zaposleni su najčešće uznemiravani od osobe koja im je nadređena, a slijede uznemiravanja od kolega ili pak od nepoznatih osoba u poslovanju, također uznemiravanja se najčešće događaju u prostorijama tvrtke te preko elektroničke pošte.
Istraživanje je pokazalo da se uznemiravanje i zlostavljanje rijetko prijavljuje i to prvenstveno jer radnici ne osjećaju da imaju povjerenja u sustav koji bi trebalo spriječiti i sankcionirati takve pojave. Radnici su ujedno izrazili nezadovoljstvo ishodima i brzinom postupaka za sprečavanje takve pojave kod poslodavca.
Istraživanje je također pokazalo da su radnici neinformirani o zaštiti svog dostojanstva pa je tako tek 37% radnika upoznato da je poslodavac imenovao osobu za zaštitu dostojanstva, a manje od polovice radnika je upoznato tko je navedene osoba. Manje od polovice radnika je upoznato da je poslodavac donio akt koji uređuje proceduru zaštite dostojanstva radnik niti su upoznati sa aktima tim aktima poslodavca.
Prilikom osvrta na rezultate istraživanje pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić je naglasila da je ovo istraživanje nastavak rada Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost sa sindikatima na ovoj temi te da je riječ o problemu koji se ne smanjuje i koji je postao u društvu vidljiviji jer su pritužbe na uznemirenja i zlostavljanje u posljednjih 10 godina porasle čak za 50%. Naglasila je da se u proteklom razdoblju Ured pravobraniteljice sa udrugama civilnoga društva aktivno bavio seksualnim nasiljem od strane nadređenih osoba s obzirom da je riječ o kaznenom djelu. Ured pravobraniteljice u posljednje vrijeme bilježi trend velikog broja pritužbi za uznemirenja i zlostavljanja na radnom mjestu od strane trećih osoba (kolege na radnom mjestu, očevi, partneri i supruzi žrtava) koji ukazuju pravobraniteljici za ravnopravnost spolova na poslodavca i na žrtvu i čemu oni svjedoče na radnom mjestu. Ujedno je naglasila da ako su Uredu pravobraniteljice poznati podaci o poslodavcu i žrtvi seksualnog uznemirenja Ured pravobraniteljice po službenoj dužnosti podnosi kaznene prijave Državnom odvjetništvu protiv osoba i poslodavca koji su počinili navedena djela.
Kako bi se poboljšalo stanje u ovom području predloženo je osvijestiti radnike o njihovim pravima u zaštiti dostojanstva te poduzeti sve što je potrebno kako bi se povećalo povjerenje radnika u sustav zaštite dostojanstva koji postoji kod poslodavca, odnosno učinkovitost postupaka, na čemu bi trebali jednako aktivno raditi i poslodavci i sindikati.
