U posljednje dvije godine u Hrvatskoj se gospodarstvo blago oporavlja, s time da je taj oporavak osjetno manji od onoga u ostalim tranzicijskim zemljama Europske unije. Na primjer, stopa rasta bruto društvenog proizvoda ove godine u Sloveniji je dvostruko veća nego u Hrvatskoj. Usporedo s rastom gospodarstva, blago su porasle plaće pa sada prosječna plaća u Hrvatskoj iznosi nekih 6.300 kuna.
Reforme u korist onih koji imaju
Međutim, ti uspjesi koje aktualna vladajuća garnitura voli preuveličavati, nisu popravili položaj radnika u Hrvatskoj jer su dosad provedene porezne reforme išle za time da se bitno poprave primanja onih koji već imaju, a najvećem dijelu zaposlenika pripalo je samo simbolično povećanje. Zbog svega toga sada imamo situaciju da prosječnu plaću prima samo pet posto zaposlenih, a 300.000 ili 20 posto zaposlenih prima plaću veću od prosjeka. Ostalih 75 posto zaposlenika prima plaću manju od prosjeka pa se tako može reći da su praktički većina zaposlenih socijalni slučajevi. U okviru tog broja 800.000 prima plaću od 2.500 do 5.000 kuna, nedovoljnu za preživljavanje, možda jedino za životarenje. To su činjenice i njih ne može poboljšati nikakva izmjena percepcije kako vladajući pokušavaju kamuflirati svoje neuspjehe.
Jedan od razloga tako niskih plaća je činjenica do po tehnološkoj opremljenosti i organizaciji rada bitno zaostajemo za razvijenim zemljama pa naši proizvodi nisu konkurentni na svjetskom tržištu ili pak mogu biti jedino konkurentni ako se u njih ukalkulira niska cijena rada. U proteklih dvadeset ili trideset godina uništili smo sve velike tvrtke, a one su nositelji razvoja jer mali ili srednji poduzetnici nemaju ni materijalne ni intelektualne potencijale za to.
Drugi razlog je nezajažljivi državni aparat koji malo po malo gubi osnovnu svrhu da bude servis građanima, već predstavlja poligon za zadovoljavanje stranačkih, privatnih i ostalih interesa umreženih u koruptivnu hobotnicu. Ona guši Hrvatsku i zbog nje je naše zaostajanje za prosjekom Europske unije sve veće.
Ne samo da su radnici bijedno plaćeni, već ih je sve manje. Nekada je jedan umirovljenik dolazio na otprilike četiri zaposlena, a sada se opasno približavamo tome da jedan radnik uzdržava jednog umirovljenika. Tako se sada događa da slabo plaćeni radnik dolazi u još manju mirovinu, a taj osnovni problem, odnosno malu mirovinu, ne može riješiti nikakva reforma, već samo veće zapošljavanje. No, o tome se govori već godinama i nema stranke koja u predizborno vrijeme nije obećavala otvaranje novih radnih mjesta, a jedini rezultat je da se Hrvatska prazni, a mladi i sposobni odlaze.