Inflacija je već neko vrijeme glavna tema ekonomskih stručnjaka i analitičara, a u posljednje vrijeme vijesti o inflaciji sve češće možemo čitati i na naslovnicama portala i novina koje nisu specijalizirane za poslovne vijesti.
Često i u neformalnim razgovorima možemo čuti kako se ljudi žale na rast cijena u proteklih godinu dana, a to se odnosi na širok spektar dobara i usluga – od cijena rabljenih automobila do cijene mesa u supermarketima.
Inflacija je više-manje uvijek prisutna, ali u pravilu je pod kontrolom središnjih banaka i stoga je inače na relativno niskoj razini koja nije uočljiva u kraćem vremenskom razdoblju. Sadašnja inflacija nešto je drukčija.
Naime, ako većina ljudi primjećuje porast cijena u gospodarstvu, to je znak da je nastupila vrlo visoka inflacija jer nisku inflaciju ljudi u pravilu ne primjećuju.
Gubitak vrijednosti
Kad se govori o inflaciji, fokus je najčešće na plaćama i činjenici da one rastu sporijim intenzitetom od rasta razine cijena u gospodarstvu, što dovodi do pada kupovne moći pojedinca.
U razdoblju visoke inflacije, nisu rijetke situacije u kojima radniku pada kupovna moć čak i kada mu nominalna plaća naraste, iz jednostavnog razloga što je rast plaće manji od rasta cijena roba i usluga. Mnogi tako upadnu u tzv. novčanu iluziju zato što vjeruju kako imaju veću kupovnu moć zbog nominalno većih primanja, dok je istina u potpunosti suprotna.
Plaće, nažalost, nisu jedina stvar koja je negativno pogođena inflacijom. Odvajanje novca na bankovnim računima “sa strane” najčešći je oblik štednje u Hrvatskoj, a zato što se radi o štednji u obliku novca, i ona je izravno pogođena visokom inflacijom.
Podaci iz svibnja 2021. godine pokazuju kako Hrvati na svojim bankovnim računima drže vrtoglavih 229 milijardi kuna, što je u prosjeku oko 56 tisuća kuna po stanovniku (uključujući djecu)! Ovaj podatak pokazuje da se štednja u banci u Hrvatskoj i dalje tradicionalno smatra najboljim oblikom štednje, ali činjenica je da to već dugo nije tako.
Bankovna štednja, bilo da je riječ o oročenoj štednji ili o običnim tekućim računima, već neko vrijeme nudi izrazito niske kamatne stope koje ne daju nikakav poticaj za isplativu štednju.
Kada se na to doda visoka inflacija koja iz mjeseca u mjesec “jede” vrijednost ušteđenog novca na računu, dolazi do toga da je bankovna štednja ne samo neisplativa, već i dugoročno štetna za štediše.
Potrebno je držati novac na računu i toga je svatko svjestan te je neodgovorno tvrditi da ljudi uopće ne bi trebali štedjeti u novcu zbog negativnog učinka inflacije. Međutim, ne postoji opravdan razlog za držanje cijele ušteđevine u obliku novca.
Nekretnine postale preskupe
Uvijek je dobro imati određeni dio imovine u novcu jer je to najlikvidniji oblik imovine i dobro dođe imati ga uza se u slučaju nepredviđenih troškova koji nas često zadese, ali to nikad ne bi trebala biti sva imovina.
Štednja mora biti isplativa da bi bila smislena, a štednja u obliku novca, bilo da se radi o fizičkoj gotovini ili novcu na računu to nije.
Kako je onda uopće moguće isplativo štedjeti u doba inflacije? Budući da inflacija direktno pogađa vrijednost novca i novčanih instrumenata, potrebno je ići u drugom smjeru te se okrenuti imovini koja svoju vrijednost zadržava i u razdobljima visoke inflacije i ekonomskih nestabilnosti. Štediše se stoga sve češće okreću realnoj imovini radi dugoročne štednje.
Realna imovina obuhvaća širok spektar oblika imovine, a najpopularniji oblik su definitivno nekretnine koje se tradicionalno u Hrvatskoj smatraju dobrim dugoročnim ulaganjem. No cijene nekretnina već su doživjele veliki porast i mali dio štediša si može priuštiti kupnju dodatne nekretnine u svrhu štednje pa je potrebno tražiti rješenje u pristupačnijim i likvidnijim oblicima realne imovine, kao što je, primjerice, investicijsko zlato.
