Vlada i sindikati – Smicalice ili dogovor?

U Hrvatskoj su, na svu sreću, prošla vremena kad se sindikalne aktiviste ubijalo ili premlaćivalo (ubojstvo Milana Krivokuće nije nikada riješeno, a Ivan Tolić je premlaćen). No odnosi Vlade i sindikata ni dalje nisu idilični. Oni to i ne trebaju biti. No, na tom području potrebna su poštena pravila igre, a to je upravo ono što  nedostaje.

Štrajk liječnika pa ni sindikalni vođa koji ga vodi, dobrom dijelu hrvatskih građana nisu simpatični. Liječnici u Hrvatskoj nisu najveća sirotinja, na stotine je tisuća onih koji jedva da imaju za život pa se ne bune. Iz Hrvatske odlaze, na primjer, mnogi fizičari, a za to se ni ne zna. Naravno, to ne znači da liječnici nemaju pravo na industrijsku akciju i oni je provode. Sporan je u svemu tome i način na koji je Vlada reagirala na višemjesečnu blokadu bolničkog sustava. Nakon što se deset godina govorilo o tome da je predsjednik Sindikata liječnika lažni invalid, Vlada se usred liječničkog štrajka sjetila da tu stvar treba ispitati. Provedena je, pred televizijskim kamerama, spektakularna akcija hapšenja Ivice Babića i on je brže-bolje strpan u zatvor iz kojeg je na svu sreću, nakon nekoliko dana pušten. Takva nevješta poruka sindikalistima da paze što rade pokazuje da se na demokratskim odnosima u društvu itekako treba raditi. Vlast je tim hapšenjem ispala smiješna, a probleme u zdravstvu nije riješila.

HŽ Cargo je još jedan problem koji je teško riješiti. Izlaz se našao u otpuštanju 800 radnika i smanjenju plaća. Pri tome treba naglasiti da neracionalnosti u tom sustavu nisu jedini problem. Osnovni razlog zbog čega je željeznički teretni prijevoz na koljenima je taj da zbog zamiranja gospodarskih aktivnosti u Hrvatskoj nema tereta koji se može prevoziti. Sindikati su upozorili da tih osam stotina radnika nakon otpuštanja nigdje neće moći naći posao, jer se radi o specifičnim zanimanjima. Vlada se nije obazirala na te i druge  primjedbe već je  sklopila sporazum samo s jednim sindikatom, a ostale je izigrala. Sve po propisu. No, to nije dogovor, već smicalica.

Imamo također slučajeve da se sindikalni aktivisti otpuštaju, jer su navodno neradnici. Svi ti primjeri govore nam da na poštenom odnosu sindikata i Vlade treba daje raditi. Jer, ni jedna smicalica nije riješila nikakav problem.