Vlada zadržava nepravdu, neizvjesnost i politiziranost u uređenju minimalne plaće

Vlada zadržava nepravdu, neizvjesnost i politiziranost u uređenju minimalne plaće
Dana 4. listopada 2018. godine Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava otvorilo je postupak javnog savjetovanja o prethodnoj procjeni Prijedloga zakona o minimalnoj plaći koje će trajati do 18. listopada 2018. godine.
Time je Vlada RH započela proceduru donošenja novog Zakona o minimalnoj plaći, koji bi prema najavama trebao stupiti na snagu 1. siječnja 2019. godine.
Kao razloge donošenja novog Zakona o minimalnoj plaći Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava navodi „izostanak očekivanih učinaka izmjene Zakona od prošle godine u odnosu na umanjenje mjesečne osnovice za obračun doprinosa na osnovicu prema plaći“ u odnosu na one poslodavce koji nisu mogli isplaćivati minimalnu plaću, te „transparentnije uređenje minimalne plaće u RH“. 
Zakon loš za radnike!
No, sudeći prema novom Prijedlogu Zakona o minimalnoj plaći, radnici na minimalcu ne trebaju očekivati ikakav napredak u uređenju minimalne plaće u narednom razdoblju!
Prijedlog novog Zakona o minimalnoj plaći, kako ga predlaže Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava je iznimno loš i to iz nekoliko razloga:
1)
I dalje se zadržava nejasna definicija minimalne plaće pa će tako minimalna plaća uključivati niz dodataka za povećanu plaću za otežane uvjete rada, osim prekovremenog rada, noćnog rada i rada nedjeljom ili blagdanom, dok poslodavac smije u iznos minimalne plaće uključiti dodatak za, npr., rad na visini ili drugim otežanim uvjetima rada. Time se radnici, koji obavljaju poslove niske složenosti, ali pod otežanim uvjetima rada, dovode u nepravednu poziciju spram radnika koji poslove obavljaju bez otežanih uvjeta rada.
2)
Vlada i dalje podržava politiziranost procesa utvrđivanja visine minimalne plaće za narednu kalendarsku godinu jer se novim Zakonom ne propisuje neovisan postupak utvrđivanja visine minimalne plaće, koji se ne bi svodio na skupljanje političkih bodova na povećanju iznosa minimalne plaće, a povećanje minimalne plaće je proizvoljno i podložno je političkoj, a ne stručnoj procjeni. 
3)
Novim Zakonom se ne propisuje ikakav mehanizam usklađivanja utvrđenog iznosa minimalne plaće tijekom kalendarske godine za koju je minimalna plaća utvrđena, čime se i dalje osigurava da će tijekom godine padati udio minimalne plaće u prosječnoj plaći.
4)
Novim Zakonom se i dalje zadržava mogućnost umanjenja visine minimalne plaće kroz kolektivne ugovore, što se do sada pokazalo kao iznimno neučinkovita metoda olakšavanja poslodavcima u određenim gospodarskim granama isplate minimalne plaće, jer su postojala samo 4 kolektivna ugovora koja su to omogućavala.
5)
Zakonom se ne osigurava ikakva fleksibilnost poslodavcima za umanjenje minimalne plaće ako kod njih ne djeluje sindikat, ali postoje drugi predstavnici radnika čime se tim poslodavcima ne osigurava mogućnost umanjenja minimalne plaće.
6)
Zakonom se ujedno ne propisuju uvjeti pod kojima je poslodavcu dozvoljeno da umanji utvrđenu minimalnu plaću niti u kojem razdoblju, ali se zato od primjene Zakona isključuju oni radnici koji su kao jedini radnici kod poslodavca i istovremeno su član uprave, izvršni direktor, upravitelj zadruge, likvidator i sl. kako bi se „olakšalo malim poslodavcima“. Iz kojeg razloga bi svi takvi radnici trebali biti isključeni od primjene Zakona o minimalnoj plaći samo zato što pripadaju toj kategoriji radnika, iako imaju mogućnost isplate utvrđenog iznosa minimalne plaće?
7)
Prema novom Prijedlogu Zakona uvodi se novo Povjerenstvo koje će biti zaduženo za praćenje i analizu kretanja minimalne plaće – čiji će članovi ostvarivati pravo na novčanu naknadu za svoj rad – iako će to povjerenstvo sve relevantne podatke skupljati od drugih relevantnih institucija, a istovremeno neće imati ikakve neovisne ovlasti pri utvrđivanju visine minimalne plaće za naredno razdoblje. 
8)
Zakon više ne propisuje mogućnosti olakšica za poslodavce, koje je Vlada prošle godine predložila unatoč protivljenju stručne i interesne javnosti jer su učinci takvih mjera izostali, već će se olakšice davati kroz mjere aktivne politike zapošljavanja za očuvanje radnih mjesta.
Dakle, iz svega navedenoga se jasno može zaključiti da će Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava i Vlada novim Zakonom o minimalnoj plaći priznati promašenost politika i mjera koje su predlagali u ranijim godinama, te da NE ZNAJU ili naprosto NE ŽELE sustav minimalne plaće urediti na način koji će radnicima i poslodavcima jamčiti transparentnost, izvjesnost, pravednost i fleksibilnost kod primjene minimalne plaće.