Gledala sam film u kojem vlasnik jedne tvrtke pokušava organizirati „najluđi“ božićni domjenak za kraj ne baš uspješne poslovne godine kako bi privukao velikog klijenta i tako spasio firmu, odnosno u prvom redu 80 ljudi za koje se planira da dobiju otkaz. Naravno, kako to u tvrtkama i inače biva, za otkaze se zna i prije nego što se dobivaju, tako da šef ima vrlo težak posao ne samo zainteresirati zaposlenike za božićni party nego i stvoriti dobar feeling među njima, kako bi klijentu pokazao da su oni obiteljska firma kojoj nije samo do profita. Kako to u filmovima obično i biva: party je uspjeh, klijent je oduševljen i nitko ne dobije otkaz, firma smisli izum koji će se dobro prodavati i sve vrišti: uspjeh, uspjeh, uspjeh, plan nam je upalio.
No, u stvarnom svijetu, istraživanja pokazuju da bi više od 90 posto zaposlenika umjesto božićnih tuluma koje organiziraju tvrtke, radije željelo dobiti veće božićnice. Osim toga, čak je 66 posto zaposlenika kompanija koje će organizirati božićne tulume, istaknulo kako bi vrijeme provedeno na takvom tulumu radije provodili s prijateljima i rodbinom.
U Velikoj Britaniji je čak 90 posto ispitanika istaknulo da bi umjesto božićne zabave radije htjeli da poslodavac utroši dodatan novac na povećanje božićnica ili potrošačkih bonova. Nakon njih slijede zaposlenici iz Španjolske i Švedske koji se ipak pozitivnije izražavaju prema organiziranju božićnih zabava, pa se prema istraživanju, njima protivi u prosjeku 50 posto zaposlenih. Najmanje protivnika organiziranja božićnih tuluma ima u Belgiji, gdje je samo 40 posto ispitanika protiv takve vrste zabave. Navodno se božićnim uredskim zabavama najmanje vesele Nizozemci i smatraju da bi novac utrošen za organizaciju trebalo podijeliti zaposlenicima kao dodatak za božićne blagdane.
Padu zainteresiranosti zaposlenika za božićne zabave pridonijela je galopirajuća financijska kriza, jer je radnicima zbog nestabilnog ekonomskog okruženja i neizvjesnosti radnog mjesta važnije pobrinuti se za svoj životni standard i teško pronalaze razloge za slavlje. Nažalost, uspješnost poslovanja neke firme ogleda se već dugo vremena u isplati odnosno neisplati božićnice, njezinom iznosu i „skromnosti“ božićnog domjenka. Najlakše je zapravo otkazati domjenak i ne isplatiti božićnicu jer to će proći s najmanje posljedica i reakcija. Većina radnika već se naviknula na takvu situaciju. Budimo realni, nijedan domjenak ipak ne može koštati toliko koliko bi koštale božićnice za sve zaposlenike, a motivacijski govor i sitne, prigodne poklončiće, ipak je lakše održati i dati, nego podijeliti gotovinu. To su najčešći komentari na božićne uredske domjenke.
Ipak, mislim da su domjenci za zaposlenike dobra tradicija. Samo treba imati na umu da postoji više načina da ih se organizira i priredi. Nije nužno potrošiti velike svote na organizaciju, a niskobudžetne božićne zabave mogu biti jednako kreativne i zabavne kao i skupocjeni domjenci. Ne postoje takve zabave kao ni teambuildinzi, bez razloga. Ne služe samo kao prilika za „tješenje“ da nam može biti i gore, već za interakciju i komunikaciju među zaposlenicima.
Ljudi s kojima radimo su ljudi s kojima dnevno provedemo najviše sati, mnogo više nego s članovima naše obitelji. Osim što je to pomalo zastrašujuće, istovremeno govori i o njihovoj važnosti i o važnosti naših međusobnih odnosa. Zato ne treba misliti da su zabave u prostorijama kompanije samo za američke filmove gdje se raja opije i valja u lovi jer je dobila i domjenak i božićnicu, dok kod nas vlada potpuno suprotno.
Ne, nego tijekom godine zaboravljamo na naše poslovne uspjehe odnosno nemamo se vremena njima baviti. Tijekom godine smo više fokusirani na frustracije, ispunjavanje zadataka i povremeno nezadovoljne šefove. Zato nije loše dočekati kraj godine s tim ljudima s kojima smo proveli toliko vremena i podsjetiti se na sve dobro što smo napravili u prethodnih 12 mjeseci. Tome služe božićni domjenci.
A sam osjećaj da dolaze božićni blagdani je svakome drag jer podrazumijeva više druženja s obitelji, lijepu atmosferu, dobru hranu, tradicionalne običaje i na kraju krajeva, ono što treba svim zaposlenima, malo odmora jer za razliku od drugih zemalja u Europi, kod nas na Badnjak dućani ne rade samo do 14 ili 15 sati.
Advent u Zagrebu kao distrakcija
Ako zanemarite činjenicu da ćete tražiti parking između 30 i 45 minuta i pokušate to prihvatiti sa što manje nervoze, advent u Zagrebu postao je pravi doživljaj dostupan svima. Od Cvjetnog do Europskog trga, od Tomislavca do Gornjeg grada, Zrinjevca, Klovićevih dvora, Zagreb kao prskalica pršti od dobrih vibracija. Nema čega nema – kuhanog vina, punča, rakijica, kobasica, germknedli koje nas instantno vraćaju u djetinjstvo i podsjećaju na naše bake, klizanje ili jednostavno bliješteće svjetlo žaruljica koje su na sve strane i čine šetnju kroz centar pravom snježnom bajkom.
Nevjerojatno, ali Beč, koji je za mnoge bio pojam „božićnog grada“ i sajmova je zasjenjen, kroz tjedan su na zagrebačkim ulicama stotine ljudi zbog čega često zaboravljate koji je dan, a za vikend je kroz gužvu gotovo nemoguće proći. Nemoguće je ne primijetiti koliko ljudi se tome veseli i koliko nam turista dolazi svake godine. Prilika je to u kojoj se prijatelji rado okupljaju, smiju, spontano se zabavljaju i jednostavno uživaju u šetnji kroz cijelu tu raskoš. Advent u Zagrebu dostupan je većini ljudi, zaposlenima i nezaposlenima, a atmosfera koju nudi, dobra je upravo radi Zagrepčana. Upravo je njihovo prihvaćanje klizališta, ponude hrane, zabave i drugih sadržaja omogućilo da se kreira atmosfera koja privlači turiste. Koliko god to spadalo u populističke stvari jer ne mogu nas lampice i snijeg natjerati da zaboravimo na financijske probleme, činjenica je da je dobro raspoloženje među ljudima u kakvoj god se situaciji nalazili.
Zaboravljamo biti sretni
Svi znamo za onaj osjećaj napetosti jer nismo „sve počistili i nismo oprali zavjese“ – takozvano predbožićno spremanje jednako je popularno kao i veliko proljetno čišćenje. Sve mora biti na svom mjestu i malo ljepše nego inače, a osim čišćenja, stres nam stvara i božićni šoping i zbog nervoze se događa mnogo predblagdanskih svađa.
Na razini svih ispitanika u različitim zemljama, stres pred božićne blagdane osjeća 46 posto žena i 36 posto muškaraca. Najniži stupanj stresa povezanog obvezama pred Božić i Novu godinu primjetan je na jugoistoku Europe, gdje ga osjeća 28 posto ispitanika. Generalno gledajući, stresno stanje najviše osjećaju oni koji žive u razvijenim potrošačkim društvima, pa je u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, SAD-u, Austriji i Irskoj, 55 posto ispitanih navelo da imaju takve tegobe kad se približava kraj godine. Slično je i u Švedskoj, Danskoj i Finskoj gdje visoki stupanj stresa osjeća 53 posto ispitanih, no iako mi nemamo takav standard, i Hrvati osjećaju taj stres.
Prosinac je već tradicionalno mjesec trgovine, i darivanja u kojem se troši više nego inače i svake godine u TV prijenosima slušamo da građani neće potrošiti ništa manje nego lani i potrošnja se uvijek očitava u milijardama. Što se tiče samih blagdana, odnosno razdoblja od Badnjaka do Nove godine procjene su da obitelji potroše između 500 i 1.300 kuna više od uobičajene tjedne potrošnje.
Dokazano je da božićne pjesme i filmovi djeluju na raspoloženje, primjećivali mi to ili ne. Uostalom, znaju marketinški stručnjaci koliko svi profitiramo darujući i veseleći se – financijski, emocionalno, zdravstveno i zato se i „naviju“ božićne pjesme u dućanima. Osim što nas opali po džepu, prosinac nas ipak podsjeti i da bismo se trebali malo više smijati i češće opustiti. Prosinac i blagdani su tu zato da nas podsjete da prečesto zaboravljamo biti sretni. Da rijetko razmišljamo o ljudima koji bi bili sretni da žive naš život, već samo o onima kojima je, barem po našem viđenju stvari, bolje od nas. Okruženi smo svakodnevno vijestima o stradanjima, nesretnim životima drugih ljudi, nesrećama… i zato baš u ovo vrijeme, u tih par dana svake godine, spoznajemo svoje blagoslove. I zahvalni smo ako ih imamo za nabrojati.
Božić je, neovisno o tome jeste li vjernici ili ne, ponajprije obiteljski blagdan. Sama riječ blagdan asocira na riječ blagovanje. Božić je vrijeme okupljanja za stolom kada više razgovaramo jedni s drugima, vjerojatno mrvu manje visimo na mobitelima i nešto malo manje gledamo televiziju. Ako isključimo božićne filmove. Zajedništvo je bit Božića, kada možemo biti i s onima koji su tijekom godine manje doma zbog različitih poslova. Lako je biti pozitivan u vrijeme blagostanja – zato je činjenica da kriza povezuje ljude. Osiromašuje ih svakako, ali ih i zbližava.
Ne možemo se zavaravati, procjenjuje se da svaka peta osoba u Hrvatskoj ne može podmiriti osnovne životne troškove, a u Europi je gladno 50 milijuna ljudi. No, na Božić i Novu godinu, u svakoj se kući objed pokušava pripremiti tako da bude nešto raskošniji nego inače. Oduvijek su i najsiromašniji nastojali obilnije jesti na Božić. Gdje je to bilo moguće, neizostavna je bila pečenka na božićnom stolu.
Sreća nije odsustvo problema, već sposobnost da se s njima suočimo. Naš bi um mogao prihvatiti brojne lijepe stvari kad bismo mogli biti malo manje usredotočeni na borbu s problemima. Lakše je reći nego učiniti jer je ritam svakodnevice neumoljiv i nezaustavljiv. Ali to je ta „čarolija prosinca“ koju nam prodaju trgovački centri u svojim reklamama i u tome uspijevaju. Uspijevaju ne samo zbog kreativnih autora, nego zato što to imaju na čemu zasnivati.
Čarolija prosinca je u tome što je to vrijeme kada smo više nego inače fokusirani na zahvalnost – na ono što imamo, a mnogo manje na ono što nam nedostaje. Ne znam tko nam je taj osjećaj nametnuo, stvorio, donio, ali osjećamo ga. Vjerojatno je to miks dobrih reklama na koje su potrošene sulude svote, božićnih pjesama, vjerskih običaja, snijega, zimske atmosfere, okićenog bora, domaće hrane… svega tu ima, ali sve to u nama stvara potrebu za zbližavanjem.
Na kraju krajeva, nije ni važno zašto. Ovo su dani u kojima treba uživati s ljudima koje biste željeli viđati više, a ne stignete. Dani koje trebamo pamtiti kao lijepe kada se ponovno vratimo u one dosadne i predvidive. Zato ne preskačite ni uredske domjenke – ne trebate biti duša zabave, ali zašto ne biste koji sat proveli u društvu kolega s kojima rado dijelite radni prostor i nazdravili, ako ničem drugom, tome što ste i one dosadne zadatke ostavili iza vas.
Sretne vam i radosne blagdane želim!