Vrijeme neznalica i grebatora

Aktualna hrvatska vlast lansirala je krilaticu “Hrvatska – zemlja znanja”. Sve je (verbalno) spremno za taj milenijski iskorak, samo nedostaju pravi ljudi na pravom mjestu. Svuda oko nas, osim časnih iznimaka, na ključnim mjestima u vlasti, privredi, javnim službama, komorama i mnogobrojnim agencijama sjede (uglavnom) neznalice, kvazistručnjaci, poluinteligenti. Oni nas vode u “svijetlu budućnost”, u “zemlju znanja”.

Raznorazni mutikaše, skorojevići, beskičmenjaci, filistri, makijavelisti, propali studenti i posjednici diploma stečenih na buvljacima i spin-fakultetima, u proteklih dvadeset godina, razmnožili su se poput ameba, raskokodakali u medijima i zauzeli gotovo sve važnije položaje na političkoj, ekonomskoj i društvenoj ljestvici vrijednosti i utjecaja, umreženi i zaštićeni kao rijetke ptice grabljivice.

Ima ih u svim strankama, nekima više, nekima manje. Kada ih slušam kako nam iz klupa Hrvatskog sabora dijele lekcije, muka mi je. Zahvaljujući kadrovskoj politici pojedinih političkih stranaka (a najviše njihovim čelnicima), danas u Hrvatskom saboru mudruju zastupnici koji su propali na svim fakultetima u koje su se upisali.

To je ta “mlada garda” koja će nas voditi u “zemlju znanja”! Sačuvaj nas, bože, njihove “kreativnosti”! Prvi, i jedini, radni staž koji imaju – to je saborski. Niti dana da su “primirisali” u stvarnome životu, na tržištu, o kome, u svojim jalovim raspravama, bulazne, šepureći se kao pauni. Slično je i s većinom ministara i čelnika Vlade i Sabora. Oni su odgovorni za sadašnju ekonomski i političku situaciju u našoj zemlji, a ponašaju se kao da je u posljednjih dvadeset godina u Hrvatskoj na vlasti bila neka strana, nama nepoznata sila. Rasprodali su i još rasprodaju vitalne resurse Hrvatske kao da je riječ o “Alajbegovoj slami”. A obećali su narodu, 1990. godine, “novu Švicarsku” – raj na zemlji.

I tu, nažalost, među strankama gotovo da i nema bitnih razlika. Sve se, u stvari, svodi na programe interesnih grupa, koje se grčevito bore za vlast.

Što su sve pojedini tajkuni i tajkunčići zgrabili u pretvorbi i privatizaciji, teško je i nabrojiti. Ali – neki od njih, najbogatiji postali su fundamenti poslovno-grabežljive obitelji koja doista ima Hrvatsku. Ili, preciznije rečeno, ima ono što još nije prodano strancima. Za to vrijeme mladi, pametni i obrazovani Hrvati odlaze u inozemstvo “trbuhom za kruhom” i mnogi od njih postižu zavidne stručne i znanstvene rezultate. Odljev mozgova tako se nastavlja već decenijima, a da hrvatska vlast ništa ozbiljnije ne poduzima da naša domaća pamet kreira našu sadašnjost i budućnost.

A i kako će, kad su propali studenti zauzeli saborske klupe, medije, neke građanske udruge i mnoge društvene institucije, gdje život teče prema načelu “lako ćemo”, čvrsto ušančen na državni proračun. Grebatori svih vrsta i boja uzjahali su porezne obveznike. Briga ih za život i sudbinu radnika. To nije njihov život. On je negdje drugdje – u hladovini državnoga proračuna. E, pa “uvaženi grebatori”, izvolite svoju “univerzalnu pamet” i raspamećenu demagogiju staviti na tržište, pa da vidimo “čija majka crnu vunu prede”!