Kad se pokaže da nešto ima smisla te da počinje ostvarivati učinak, naša Vlada to odmah ukine.
Tako je Ministar gospodarstva, rada i poduzetništva vrlo brzo, 24. ožujka 2011. godine, donio novi Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima objavljen u Narodnim novinama broj 37/2011 i koji stupa na snagu 1. svibnja 2011. godine. Njegov sastavni dio su i Evidencije o radnom vremenu. Nećemo ulaziti u sve izmjene Pravilnika osim jedne, koja je toliko temeljna i kontradiktorna da nakon nje cijeli Pravilnik s aspekta evidencije radnog vremena gubi smisao.
Ne mora se evidentirati početak i kraj rada!
Člankom 8. stavak 1. točka 3. i 4. Pravilnika određeno je da je poslodavac dužan svakodnevno evidentirati početak i završetak svakog rada. Tako je bilo do sada. No britkom novinom netko se dosjetio da se trajanje radnog vremena može evidentirati i bez prethodne evidencije njegovog početka i kraja. Naime poslodavac će biti dužan evidentirati početak i završetak radnog vremena samo ako je to prethodno određeno kolektivnim ugovorom, sporazumom s radničkim vijećem, i tu prosipanje pameti ne staje, ugovorom o radu ili pravilnikom o radu. Dakle, Ministar je propisao
obvezu poslodavcu da je dužan evidentirati početak i kraj rada svakog radnika, ali samo ako si je poslodavac takvu obvezu dodatno sam odredio.
Ako si poslodavac takvu obvezu nije odredio (kolektivnim ugovorom, sporazumom s radničkim vijećem, ugovorom o radu i pravilnikom o radu) on tu obvezu uopće više nema.
Možda se i moglo stvari postaviti obrnuto, da se kolektivnim ugovorom može poslodavca osloboditi obveze evidencije početka i kraja rada, u slučajevima kada je su odnosi među socijalnim partnerima gotovo savršeni. Ali nikako obrnuto, jer ovako je Ministar donio Pravilnik u kojem poslodavac ne mora pristati na temeljnu obvezu i preduvjet za točnost svih drugih elemenata evidencija o radnom vremenu.
Tko je tu lud? Može li se evidentirati sve podatke o izvršenom radu, ako nemamo podatak kada je rad počeo i kada je taj rad završio? Može li se utvrditi da je radnik radio 10 ili 12 sati ako nema traga kada je došao na posao i kada je otišao s posla? Kako će se na kraju mjeseca dokazati prekovremeni rad, rad vikendom izvan radnog vremena i drugi oblici viška rada koji je nastao tokom mjeseca? Može li se išta izmjeriti ako ne znamo gdje je početak i kraj? (Isto kao i kako se može staviti slona u Fiću. – Teško!) Naši mađioničari u Vladi očito to mogu, no pitanje je da li će to moći i poslodavci.
Evidentiranje u roku 7 dana!
Na kraju, u članku 9. sada stoji da se
evidencija ne mora popunjavati odmah, nego u roku 7 dana od dana za koji se popunjava.
Dakle, poslodavac bi se trebao nakon 7 dana sjetiti što je bilo s njegovih 5, 50, ili 500 radnika, kako su i koliko radili, da li su radili prekovremeno, noću, vikendom i dr. Ili još bolje, radnik bi trebao doći u kadrovske poslove ili direktoru pa se s njima svađati koliko je radio prije sedam dana. (Opet se možemo vratiti na slona, jer im treba njegovo pamćenje)
Želi se prikriti koliko se zaista radi
Ove izmjene donio je netko tko ne poznaje materiju i problematiku vođenja istinite i točne evidencije radnog vremena, ili je pak ipak nažalost pozna predobro. Naime, tražimo li zlonamjernost, s ovime će evidencije radnog vremena izgubiti svoju točnost i ponovo će biti teško dokazivo koliko se zaista radi.
No, nekima je očito baš u interesu da se sakriju gomile prekovremenih sati koje radnici ostvaruju, a koji su isplivali na površinu posljednjih mjeseci. Jer, kada bismo svi radili samo u svoje redovno radno vrijeme, kada ne bi bilo stalnog prekovremenog rada, tada bi nedostajao znatan broj radnika, moralo bi se zaposliti dodatne radnike, broj nezaposlenih bi pao i ne bi bilo ni govora o otkazima. Ali tada radnik ne bi ni svakodnevno strepio nad svojom sudbinom i cijena rada više ne bi padala. Štoviše počela bi rasti. Znamo da to ne odgovara poslodavcima, ali zašto takav razvoj događaja ne odgovara Vladi? Možda je bolje da se i ne pitamo, osim: Tko je ovdje lud?
