Krajem prosinca 2013. godine na snagu je stupio Zakon o doživotnoj otpremnini odnosno dokupu mirovine („Narodne novine“, br. 153/13). Tim se zakonom ozakonjuje dugogodišnja praksa dokupa mirovine koja je, uzgred, autohtono hrvatska.
Institut dokupa mirovine po svojoj je pravnoj prirodi poseban oblik otpremnine, koju poslodavci svojim radnicima isplaćuju doživotno, u mjesečnim obrocima, po sporazumnom prestanku ugovora o radu i odlasku radnika u prijevremenu ili starosnu mirovinu, uz posredovanje društva za dokup mirovine. Bitna značajka ovog instituta jest njegova dobrovoljnost, pa ga se često naziva instrumentom „mekog“ umirovljenja.
Ublažavanje posljedica ranijeg umirovljenja
Zbog ranijeg umirovljenja, pored umanjenja mirovine zbog dijela staža do 65. godine života koji nije ostvaren, pri izračunu mirovine, primjenjuje se i tzv. penalizacija, odnosno umanjenje mirovine u određenom postotku. Dokup mirovine je instrument potpune nadoknade umanjenja mirovine, pa su ukupna primanja u mirovini doživotno povećana, čime se trajno poboljšava materijalni položaj ovih umirovljenika. Stoga su mnoge sindikalne središnjice od početka imale jedinstven pozitivan stav oko dokupa mirovine, a sve su pružile potporu i normativnom uređenju dokupa mirovine kao društveno korisnom rješenju ublažavanja posljedica ranijeg umirovljenja.
Ako je do sada bilo pitanja i dvojbi o tome što je dokup mirovine i tko ga provodi, ovim je Zakonom sve odgovoreno. Zakon je potvrdio da dokup mirovine nije dio III. stupa mirovinskog sustava na temelju individualne kapitalizirane štednje, nego da je vrsta otpremnine i institut radnog prava. Posebnost ovog Zakona je i to što ga provode društva za dokup mirovine, koja zajedno sa socijalnim partnerima sudjeluju u socijalnom sporazumijevanju.
Dokupljeni dio mirovine isplaćuje se radniku od društva za dokup, usklađujući se pritom na jednak način kao i mirovina, a u slučaju ostvarenja prava na obiteljsku mirovinu, njezina korisnika sljeduje i dokupljena mirovina.
Zaštita dostojanstva radnika i rada
Institut dokupa mirovine primjenjuje se u praksi više od 20 godina (Royal međugeneracijska solidarnost njegov je autor i pokretač), te je ugrađen u mnoge kolektivne ugovore u skladu s europskim socijalnim modelom.
Odredba o dokupu mirovine u kolektivnim ugovorima najčešće glasi:
„Radniku koji ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu, prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, u trenutku umirovljenja poslodavac može dokupiti dio mirovine, koji bi bio ostvaren da je navršena određena starosna dob i/ili navršen određeni mirovinski staž.“
Za očekivati je da će dosadašnja dobra praksa i provedba dokupa mirovine u specifičnim okolnostima restrukturiranja, naći svoju potvrdu i daljnju afirmaciju u primjeni Zakona o doživotnoj otpremnini odnosno dokupu mirovine. Njime se potiče i aktivna uloga sindikata u zaštiti dostojanstva radnika i rada, te ugovaranju, primjeni i kontroli ovog hrvatskog socijalnog instituta.
