Dana 7. srpnja 2009. godine vladin Ured za socijalno partnerstvo u RH dostavio je socijalnim partnerima posljednju verziju Konačnog prijedloga Zakona o radu, kojeg Vlada Republike Hrvatske predlaže žurno usvojiti po hitnom postupku.
Iako je nakon godinu dana pregovaranja Vlada Republike Hrvatske prihvatila većinu zahtjeva sindikata, koji će u mnogočemu pomoći u sređivanju stanja na tržištu rada i poboljšanju položaja radnika, kao što je obveza vođenja evidencije radnog vremena, uređenje sadržaja obračuna plaće, uređenje postupka kolektivnog otpuštanja radnika i zbrinjavanju viška radnika, međutim Zakon o radu, u obliku kakvom je predložen, biti će štetan po hrvatske radnike i to iz nekoliko razloga.
Ugovor o radu na određeno vrijeme
Od samog početka pregovora sindikati su isticali da institut rada na određeno vrijeme u hrvatskom zakonodavstvu nije reguliran u duhu pravne stečevine Europske unije. Liberalizacija uređenja navedenog instituta 2003. godine ima za posljedicu da oko 84% novozaposlenih radnika radi na određeno vrijeme, od toga čak 75% radnika imaju ugovore o radu u trajanju kraćem od godinu dana.
Sukladno odredbama Direktive EU-a, Hrvatska je dužna nacionalnim zakonodavstvom zaštititi radnike koji rade na određeno vrijeme od zlouporaba, na način da spriječi neopravdano uzastopno zaključivanje ugovora o radu na određeno vrijeme. Da je hrvatsko zakonodavstvo u potpunosti usklađeno s Direktivom EU-a u Hrvatskoj ne bi bilo moguće i dopušteno s radnikom u tri godine zaključiti i po 36 ugovora o radu na određeno vrijeme, a nerijetko se događaju i situacije da se s radnicima zaključuju uzastopni ugovori o radu u trajanju po 2 ili 3 mjeseca, te bez postojanja objektivnih razloga, poslodavci s radnicima zaključuju po nekoliko uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, što u duhu pravne stečevine EU-a predstavlja čistu zlouporabu u korištenju tog instituta. Navedena mogućnost zlouporaba u uređenju navedenog instituta ima za posljedicu da su radnici, zaposleni na određeno vrijeme, ucjenjivani nastavkom radnog odnosa kod poslodavca, pa time i životnom egzistencijom. Iako je u početku procesa pregovora oko izmjena i dopuna Zakona o radu Vlada RH priznala da je rad na određeno vrijeme problem u Hrvatskoj, čini se da ne postoji politička volja da se zaštiti položaj radnika zaposlenih na određeno vrijeme.
Radno vrijeme, odmori i dopusti
Zakonom se predlaže fleksibilizirati uređenje organizacije radnog vremena. Dakle, predlaže se da se na rukovodno osoblje te radnika člana obitelji poslodavca fizičke osobe koja živi u zajedničkom kućanstvu s poslodavcem i koja obavlja određene poslove za poslodavca posebno ugovara radno vrijeme, tj. da navedena kategorije radnika budu izuzete od primjene odredbi Zakona u vezi radnog vremena. Time se otežava kontrola zakonitosti uređenja radnog vremena za navedenu kategoriju radnika, pa time i kontrola poštivanja prava te kategorije radnika.
Nadalje, utvrđuje prosjek od 40 sati tjedno za radnike koji rade u smjenama, uz ograničenje od 12 sati mogućeg odstupanja od punog fonda sati. Prema tome, radnici koji rade u smjenama će moći raditi i do 12 sati više u pojedinom mjesecu od punog fonda sati, ali prosječno radno vrijeme u 4 mjeseca mora biti 40 sati tjedno.
U preraspodjeli radnog vremena uvodi se rad dulji od 48 sati (maksimalno 60 sati tjedno). Radnici koji su do sada radili 52 sata tjedno u preraspodjeli, sada će raditi do 60 sati tjedno, ako uz individualni pisani pristanak pristanu na takav rad. S time da radnici imaju pravo odbiti raditi dulje od 48 sati tjedno, i zbog toga ne bi smjeli snositi štetne posljedice. Pitamo se koji će radnik odbiti poslodavcu raditi dulje od 48 sati.
Prema važećem ZOR-u radnici koji su radili u skraćenom radnom vremenu imaju pravo na najmanje 30 dana godišnjeg odmora. Maloljetnici su imali pravo na najmanje 24 dana godišnjeg odmora (18 dana je bilo minimum). Prema prijedlogu Zakona navedene dvije kategorije radnika gube svoje dosadašnje pravo te su izjednačene sa svim radnicima, odnosno imat će pravo na 4 tjedna godišnjeg odmora. Jednako tako umjesto dosadašnjih 7 radnih dana plaćenog dopusta, radnici će imati pravo samo na 7 dana dopusta, itd.
Vlada uz poslodavce
Iako se na prvi pogled može zaključiti da su neke odredbe Konačnog prijedloga Zakona o radu izmijenjene u korist radnika, međutim, imajući u vidu gore spomenute odredbe prijedloga Zakona, koje prema direktivama EU-a Vlada nije bila dužna unijeti u nacionalno zakonodavstvo, ne možemo se oteti dojmu da se u uređenju pojedinih odredbi Vlada RH prvenstveno rukovodila interesima poslodavca. Naime, iako pravna stečevina EU ostavlja mogućnost da se pojedina pitanja riješe na povoljniji način, uz izričitu zabranu da se u procesu prilagodbe nacionalnog zakonodavstva ne smije smanjivati postojeća razina zaštite prava radnika, niti jedna odredba Konačnog prijedloga Zakona o radu ne odražava dobru volju Vlade RH da se pojedina prava urede na povoljniji način, s obzirom da Direktiva utvrđuje samo minimum prava, dok upravo gore spomenute sporne odredbe prijedloga Zakona potvrđuju da su u uređenju navedenih odredbi interesi poslodavca Vladi RH bili na prvom mjestu. U slučaju usvajanja prijedloga Vlade da radnici u RH mogu raditi i dulje od 48 sati tjedno, Republika Hrvatska će biti jedna od rijetkih zemalja koja ima reguliranu mogućnost tzv. “opt-outa”, tj. mogućnost rada duljeg od 48 sati tjedno, a čemu se u procesu izmjena Direktive 2003/88/EZ snažno usprotivio Europski parlament, zbog čega će navedena mogućnost biti ukinuta novom izmijenjenom Direktivom.
Liberalizacija i individualizacija
Dakle, svim spomenutim odredbama Vlada predlaže radne odnose temeljiti na načelima što veće liberalizacije, fleksibilizacije i individualizacije, te zaštitu svojih prava prebaciti na radnika pojedinca, čime se znatno slabi položaj radnika u RH. Jednako tako je neprihvatljivo da se Vlada RH hvali činjenicom da će zbog usklađivanja zakonodavstva s pravnom stečevinom novim Zakonom radu biti poboljšana prava radnika u Hrvatskoj, jer hrvatski radnici ne zaslužuju da budu zadovoljni s minimumom prava koja se radnicima jamče u EU, uz gubitak postojeće razine prava.
Sudeći prema najavama novi Zakon o radu trebao bi biti usvojen do kraja srpnja ove godine.
