Odmah treba reći da ovdje nema dileme. Sigurnost i zaštita zdravlja radnika na radu uvijek moraju biti na prvom mjestu, bez obzira radilo se o malim, srednjim ili velikim poduzećima, a naročito u onima gdje tehnološki procesi proizvode velike rizike na radnim mjestima.
Zaštita na radu je trošak – reći će svaki poslodavac. To je točno. Međutim, vrlo je opasno ako se poslodavac, bez podrobnije analize i s nedovoljno znanja iz domene zaštite na radu, upusti u opasno „rezanje“ troškova namijenjenih za provedbu zaštite na radu u poduzeću.
Kako Zakon o zaštiti na radu (NN 71/14), u daljnjem tekstu Zakon, obvezuje poslodavca na primjenu sustava zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, mjere za smanjenje troškova zaštite na radu ne smiju biti u suprotnosti s odredbama Zakona i važećih podzakonskih propisa. Navodimo neke od „štednih“ mjera i njihovu primjenu u praksi.
Istovremeno je ukazano na rizike koji mogu proizaći iz primjene nepromišljenih mjera, usko gledajući samo na smanjenje troškova, a ne obazirući se na smanjenu sigurnost na radu prilikom izvođenja radnih postupaka.
Gdje i kada su moguće uštede
Poslodavac je obvezan imati procjenu rizika izrađenu u pisanom ili elektroničkom obliku, koja odgovara postojećim rizicima na radu i u vezi s radom (čl. 18. Zakona).
Prema važećem podzakonskom propisu (Pravilnik o izradi procjene opasnosti, NN 48/97., 114/02., 126/03., 144/09.), reviziju procjene opasnosti može obaviti sam poslodavac ili u suradnji s ovlaštenom ustanovom odnosno trgovačkim društvom za obavljanje poslova zaštite na radu.
Ako reviziju procjene izrađuje sam poslodavac, mora ocijeniti je li stručno sposoban procijeniti rizike u odnosu na sredstva rada, radni okoliš, tehnologiju, fizikalne i kemijske štetnosti, biološke agense koje koristi, uređenje mjesta rada, organizaciju procesa rada, jednoličnost rada, statodinamičke i psihofiziološke napore, rad s nametnutim ritmom, normirani rad, noćni rad, psihičko radno opterećenje i druge rizike koji su prisutni.
Naravno, prilikom revizije u obzir je potrebno uzeti sve promjene u procesu rada i na radnim mjestima koje su se dogodile od datuma izrade posljednje procjene rizika.
U praksi taj posao poslodavac najčešće prepušta stručnjaku zaštite na radu ili stručnoj službi zaštite na radu u poduzeću. U tom slučaju ušteda je djelomična jer su navedeni stručnjaci zaposleni na poslovima zaštite na radu te ih u principu nije potrebno dodatno honorirati prilikom izrade revizije.
Dužnost je poslodavca utvrditi i obavljati poslove zaštite na radu u skladu s procjenom rizika, stanjem zaštite na radu i brojem radnika (čl. 20. Zakona).
Ako poslodavac zapošljava do 49 radnika, može ove poslove obavljati sam ako ispunjava propisane uvjete (osposobljenost), bez da te poslove ugovori sa stručnjakom zaštite na radu.
U tom slučaju poslodavac štedi na troškovima stručnjaka, ali istovremeno se mora osposobiti i dio svog vremena odvojiti za poslove zaštite na radu.
Poslodavac će, dakle, sam odlučiti koja mu verzija više odgovara.
Značajni oblik štednje moguć je osnivanjem zajedničke službe zaštite na radu ili stručnjaka zaštite na radu, koji će obavljati poslove zaštite na radu za više poslodavaca. Uvjet je da poslodavci moraju biti na istoj lokaciji.
Ako poslodavac ugovori obavljanje poslova zaštite na radu s ovlaštenom stručnom osobom (stručnjak zaštite na radu ili organizacijom ovlaštenom za obavljanje poslova zaštite na radu), treba se voditi mišlju da najjeftinija ponuda ne mora značiti i stručno i kvalitetno obavljen posao.
Postoji jedna dilema, koja u dosadašnjoj praksi nije bila prisutna, a odnosi se na provođenje zaštite na radu prilikom „samozapošljavanja“.
Zakon poznaje tek poslodavca i minimalno jednog zaposlenog radnika, na koje se primjenjuju njegove odredbe.
Međutim, samozaposlena osoba je tek pojedinac koji na neki način objedinjuje poslove poslodavca i radnika. Promotrimo sljedeće pojmove iz Zakona (citirano):
• „Poslodavac je fizička ili pravna osoba za koju radnik, odnosno osoba na radu obavlja poslove“.
• „Radnik je fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja poslove za poslodavca“.
Kako se „samozaposlena“ osoba ne može naći u ovim definicijama, za zaključiti je da Zakon nije predvidio i ovaj specifični slučaj radnog odnosa, odnosno zapošljavanja. Proizlazi da takav rad formalno ne treba poštivati pravila zaštite na radu. Ušteda je, dakle, na vidiku!?
Rješenje ipak nije tako jednostavno, naročito ako samozaposlenik obavlja rizičnije poslove (npr. zavarivanje, rad na visini, rad na opasnim strojevima…), pri kojima je povećana mogućnost ozljeđivanja. Jasno je da takva osoba mora imati osnovna znanja iz zaštite na radu te potrebne vještine za obavljanje ovih poslova uz poznavanje posebnih pravila sigurnosti za rad na siguran način.
Dok zakonodavac ne donese određena pravila i za ovo područje, samozaposlenik se treba za svoju sigurnost na radu sam pobrinuti. U tom slučaju ušteda na znanjima iz zaštite na radu se baš i ne isplati.
Osposobljavanje radnika za rad na siguran način (čl. 27.-30. Zakona)
Poslodavac može osposobljavanje za rad na siguran način izvoditi sam. Za dobivanje ovlaštenja za osposobljavanje poslodavac mora imati osnovna andragoška znanja (isprava ovlaštene ustanove ili potvrda visokoškolske ustanove).
Odredbe Zakona dozvoljavaju, tijekom osposobljavanja, rad neosposobljenog radnika samo kada radi pod nadzorom osposobljenog radnika. Vrijeme takvog osposobljavanja može trajati najdulje 60 dana.
Poslije tog roka navedeni radnik smije raditi samostalno ako je uspješno završio osposobljavanje. U protivnom poslodavac ne smije takvom radniku dozvoliti samostalno obavljanje poslova. Pri tome poslodavac mora biti svjestan rizika: Ozlijedi li se radnik na osposobljavanju ili još gore ako je neosposobljen počeo samostalno raditi te pretrpi ozljedu na radu – počinju komplikacije za poslodavca. Ne treba ni spominjati slučaj ako se u tom razdoblju dogodi teška ozljeda ili ozljeda sa smrtnom posljedicom.
Osnivanje Odbora za zaštitu na radu (čl. 32. i 34. Zakona)
Ovo savjetodavno tijelo poslodavac nije dužan osnovati ako zapošljava manje od 50 radnika.
Ipak poslodavac je obvezan najmanje svaka tri mjeseca pisanim putem izvijestiti povjerenika radnika za zaštitu na radu o stanju i planiranim aktivnostima zaštite na radu, ako u poduzeću djeluje radničko vijeće ili sindikalni povjerenik.
Ako u poduzeću nije utemeljeno radničko vijeće ili ne djeluje sindikalni povjerenik, tada je poslodavac obvezan najmanje svakih šest mjeseci pisanim putem izvijestiti povjerenika radnika za zaštitu na radu o stanju zaštite na radu i planiranim aktivnostima.
Zdravstveni pregledi radnika prije zapošljavanja (čl. 64. Zakona)
Radi utvrđivanja, odnosno provjere zdravstvene sposobnosti radnika za obavljanje određenih poslova, poslodavac može prije i tijekom radnog odnosa o svom trošku uputiti radnika na zdravstveni pregled.
Prema navedenoj odredbi Zakona poslodavac može ali i ne mora uputiti radnika na pregled prije upošljavanja.
Iznimka od navedenog su poslovi s posebnim uvjetima rada na kojima radnici ne mogu raditi ako ne posjeduju zadovoljavajuće liječničko uvjerenje.
Upošljavanjem i ne slanjem na liječnički pregled većeg broja radnika, možemo govoriti o uštedi. Međutim, bez obzira na manje troškove, promišljeni će poslodavac svakog radnika poslati na liječnički pregled kako bi imao uvid u njegovo opće zdravstveno stanje. Na taj način bi se pravovremeno otkrile skrivene bolesti i stanja radnika.
Zaštita od požara, evakuacija i spašavanje (čl. 55. Zakona)
Više poslodavaca koji obavljaju svoje djelatnosti u istoj zgradi i zajedničkom prostoru, mogu ugovoriti zajedničku zaštitu od požara. To se odnosi na osposobljavanje radnika iz zaštite od požara, ali i na organiziranje i provođenje preventivnih mjera kako bi se smanjile mogućnosti nastanka požara. Jasno je da se požar ne može dijeliti po pojedinim prostorijama ili katovima, jer kada jednom nastane, vrlo se teško može kontrolirati njegovo kretanje.
Ovakav način organizacije zaštite od požara je racionalan jer troškove dijeli više poslodavaca.
Još je logičnija odluka o dijeljenju troškova prilikom organizacije i provođenja evakuacije i spašavanja, kada više poslodavaca dijeli istu građevinu. To je u stvari jedino ispravno rješenje jer ako izbije požar ili u slučaju potresa, ugrožene su sve osobe koje se nalaze u zgradi bez obzira na smještaj i nadležnog poslodavca.
Dakle, jedinstveni plan evakuacije i spašavanja te potrebna osposobljavanja i provođenje praktičnih vježbi evakuacije i spašavanja trebaju se odnositi na cijelu građevinu (radne i pomoćne prostorije i prostore).
Zaštita nepušača na radu (čl. 57. Zakona)
Poslodavac je obvezan provoditi zaštitu nepušača od djelovanja duhanskog dima te zabraniti pušenje na radnim sastancima i na mjestima rada. Iznimno odredba Zakona dozvoljava poslodavcu da pismenim putem odredi prostorije ili prostore u kojima je dozvoljeno pušenje.
Jedno od rješenja je da poslodavac poštuje odredbe Zakona: Zabrani pušenje u svim radnim prostorijama i prostorima te s ponekom iznimkom dozvoli pušenje u prostorijama uprave gdje u pojedinoj prostoriji boravi samo jedan pušač. Na taj način štedi na uređenju prostora za pušenje i znakovima dozvole pušenja. Prostorije i prostore gdje je zabranjeno pušenje i u kojima zajedno borave nepušači i pušači, nije potrebno posebno označavati, osim onih gdje zbog tehnoloških procesa postoji opasnost od požara i eksplozije.
Štednja na krivom mjestu
Kod nekih mjera koje treba provesti poslodavac, pokušaj nasilne štednje može dovesti do značajnog smanjenja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu. Bilo kakva „štednja“ tada postaje opasna; to se naročito odnosi na poslove i mjere:
1. Poslovi s posebnim uvjetima rada
Opasna ušteda na liječničkom pregledu radnika na poslovima s posebnim uvjetima rada kojemu je isteklo liječničko uvjerenje.
2. Osobna zaštitna oprema
Manjkava nabava i oprema dana radnicima koja nije u skladu s procjenom rizika za pojedine poslove. Veća mogućnost ozljeđivanja radnika.
3. Pregledi i ispitivanja sredstava rada
Neredoviti ili samo površni pregledi bez vođenja propisane dokumentacije, ili pregledi tek kada dođe do zastoja stroja. Opasnost od ozljeda (strujni udar, uklještenje dijela tijela…). Strojevi s povećanim opasnostima nepregledani nakon proteka roka od dvije godine, smatraju se neispravnima. Poslodavcu slijede sankcije.
4. Ispitivanje radnog okoliša
Neredovito ispitivanje ili samovoljno produženje propisanih rokova; ušteda upitna u slučaju kontrole inspektora rada.
5. Sigurnosni znakovi, pisane obavijesti na mjestu rada
Opasna ušteda: Nema znakova, manjkavi znakovi i nerazumljive pisane obavijesti na mjestu rada. U slučaju nesreće na radu radnici će se pravdati da na mjestu rada nisu bili dovoljno obaviješteni o rizicima.
Uloga radnika i njihovih povjerenika
Iako se gledišta u ovoj pojednostavljenoj analizi tzv. mogućih ušteda odnose na poslodavce, one nisu nimalo nezanimljive za radnike i njihove predstavnike. Naime, pretjerana štednja i u vezi s njom neprovođenje nekih pravila zaštite na radu u poduzeću, utječe na smanjenje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika. Zbog nepoštivanja zakonskih odredbi te odgovarajućih podzakonskih propisa, rizici od nastajanja ozljeda na radu, grupnih ozljeda na radu ili smrtne nesreće se povećavaju.
Dužnost je radnika odmah obavijestiti poslodavca, njegovog ovlaštenika, stručnjaka zaštite na radu ili povjerenika radnika za zaštitu na radu o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, o nepostojanju uputa za takvu situaciju, kao i o bilo kojem uočenom nedostatku u organizaciji i provedbi zaštite na radu.
Posljedično, ako radnik odbije raditi i napusti mjesto rada jer mu izravno prijeti rizik za život i zdravlje, poslodavac, njegov ovlaštenik, radnik ili njegov povjerenik radnika za zaštitu na radu obvezni su bez odgađanja izvijestiti nadležnog inspektora rada. Inspektor je obvezan u roku od 48 sati utvrditi činjenično stanje i osnovanost navoda radnika.
Jedan od važnih čimbenika u kontroli poslodavca, koji pod krinkom rezanja troškova za zaštitu na radu, može opasno utjecati na sigurnost na radu je povjerenik radnika za zaštitu na radu.
Zakonodavac daje povjereniku radnika za zaštitu na radu i ova prava:
zahtijevati od poslodavca da poduzme odgovarajuće mjere u svrhu smanjenja i otklanjanja rizika
biti obaviješten o svim promjenama koje utječu ili bi mogle utjecati na zaštitu na radu
primati primjedbe radnika u vezi s primjenom pravila zaštite na radu te ih prenositi poslodavcu ili njegovom ovlašteniku
pozvati nadležnog inspektora, kada ocijeni da su ugroženi sigurnost i zdravlje radnika, a poslodavac propušta ili odbija provoditi potrebnu zaštitu na radu.
