Kolektivni ugovor je bitan za prava radnika, jer njime poslodavac i sindikat ugovaraju važne institute, koje radnicima ne daje Zakon o radu ni bilo koji drugi propis. S druge strane, ako su ovi instituti definirani Pravilnikom o radu tada o njima odlučuje poslodavac samostalno, pa oni u suštini ovise o njegovoj volji.
Tako se kolektivnim ugovorima ugovaraju osnovice za obračun plaće, najčešće sa koeficijentima radnih mjesta. Ugovaraju se dodaci za minuli rad kao i povećanja plaće za rad noću, prekovremeni rad, rad nedjeljom, rad u smjenama, rad u dane blagdana i neradne dane. Određuju se kriteriji za godišnji odmor duži od zakonskog minimuma (18 dana), te plaćeni dopusti. Ugovaraju se i druga materijalna prava kao što su pravo radnika na naknadu troškova prijevoza, jubilarne nagrade, otpremnine za odlazak u mirovinu, veće otpremnine za poslovno uvjetovane otkaze, duži otkaznih rokovi. Određuju se solidarne pomoći, dar djetetu, božićnice, regresi i mnoga druga prava. Sva ta prava ne postoje u Zakonu o radu ni drugim propisima, kao što mnogi radnici često pogrešno misle.
