Dana 11. studenog 2008. godine održan je, čini se, posljednji sastanak potpredsjednika Vlade RH sa socijalnim partnerima i članovima tripartitne radne skupine za izradu Zakona o radu, kako bi se na istom pokušao postići konsenzus u vezi nekoliko otvorenih pitanja. Sa sindikalne strane sastanku su prisustvovali Ana Knežević (SSSH), Krešimir Sever (NHS), Vilim Ribić (MHS), Damir Jakuš (URSH), Miroslav Brzica (HUS), Marina K. Peris (SSSH) i Darije Hanzalek (MHS).
Na sastanku se pokušao iznaći konsenzus u vezi načina reguliranja ugovora o radu na određeno vrijeme, rasporeda radnog vremena, preraspodjeli radnog vremena, proširenju kolektivnog ugovora, te o savjetovanja o zbrinjavanja viška radnika.
Kada je riječ o ugovoru o radu na određeno vrijeme potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva, rada i poduzetništva Damir Polančec odbio je razgovarati o navedenom pitanju uz obrazloženje da kao ministar ne može pristati na izmjenu navedene odredbe kako je predlažu sindikati, već da će sindikati o izmjeni odredbe o ugovoru o radu na određeno vrijeme morati razgovarati sa premijerom Sanaderom.
Fleksibilizacija rasporeda radnog vremena
Vlada RH nije usvojila prijedloge sindikata u pogledu načina reguliranja rasporeda radnog vremena. Radi se o odredbi prema kojoj će poslodavci moći samostalno odlučivati o rasporedu radnog vremena (ukoliko raspored nije uređen sporazumom s RV, ili kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu) na način da će imati mogućnost nejednako raspoređivati radno vrijeme po tjednima (na način da jedan tjedan broj sati rada bude duži od 40 sati tjedno, ali bi drugi tjedan trebao biti kraći od 40 sati tjedno), uz uvjet da radnik ne smije raditi duže od 12 sati mjesečno od punog fonda sati (40 sati tjedno). Sindikati su predlagali da se takva odstupanja od punog radnog vremena (40 sati tjedno) dozvole samo kada je riječ o smjenama, ali ne i u svim slučajevima, te da se tjedni fond sati također ograniči na 48 sati tjedno, s obzirom da navedena odredba ostavlja preveliki prostor fleksibilnom načinu uređivanja rasporeda radnog vremena, što bi se moglo zloupotrebljavati u praksi na način da se izbjegava plaćanje prekovremenih sati. Dok je Vlada RH usvojila prijedlog sindikata da se tjedni fond sati ograniči na 48 sati tjedno, u tjednu kada radnik radi duže, međutim, Vlada nije usvojila prijedlog sindikata da se ograniče slučajevi u kojima je moguće odstupanje od 40 tjednog fonda sati. Navedena odredba znači sljedeće:
1. Ako se raspored radnog vremena nije određen KU Sporazumom RV ili ugovorom o radu, poslodavac samostalno odlukom donosi raspored radnog vremena.
2. Radno vrijeme može se nejednako rasporediti po tjednima na način da jedan tjedan radnik mora raditi duže od 40 sati tjedno, ali drugi tjedan bi zato morao raditi kraće od 40 sati tjedno. Takav nejednaki raspored radnog vremena može uvesti u svim slučajevima, ne samo kada je riječ o smjenskom radu.
3. U tjednu kada radi duže radnik ne smije raditi duže od 48 sati tjedno.
4. Mjesečno odstupanje od punog fonda sati (40 sati tjedno) ne smije biti više od 12 sati. S time da se u razdoblju od 4 mjeseca ukupan fond sati mora biti 40 sati tjedno.
O preraspodjeli odlučuje poslodavaca samostalno
Kada je riječ o preraspodjeli radnog vremena, Vlada RH nije pristala na prijedlogu sindikata o zadržavanju kontrole uvođenja preraspodjele radnog vremena kroz kolektivni ugovor, sporazum s radničkim vijećem ili uz suglasnost s inspektorom rada. Vlada je uvažila zahtjeve poslodavaca da se navedena odredba briše jer im ista predstavlja administrativne prepreke u organiziranju preraspodjele radnog vremena. Prema prijedlogu novog Zakona o radu poslodavci će samostalno uvoditi preraspodjele radnog vremena i za to im više neće biti potreban kolektivni ugovor, sporazum s radničkim vijećem ili suglasnost inspekcije rada. Jednina obveza koja se poslodavcima nameće jest izrada planova preraspodjele radnog vremena i dostava tih planova inspekciji rada. Posljedica toga jest da sindikati niti radničko vijeće neće imati ulogu u kreiranju planova preraspodjele radnog vremena, osim ukoliko poslodavac ne pristane navedeno pitanje urediti kroz kolektivni ugovor ili sporazum s radničkim vijećem.
Poslodavci su nadalje tražili izmjenu kriterija za kolektivno otpuštanje radnika kojima bi se omogućilo otpuštanje većeg broja radnika bez obveze izrade Programa zbrinjavanja viška radnika. S obzirom da su se sindikati usprotivili prijedlogu poslodavaca, ali i zbog činjenice da je navedena odredba već usklađena s pravnom stečevinom EU-a, Vlada RH nije prihvatila prijedlog poslodavaca.
Kada je riječ o proširenju kolektivnog ugovora Sindikati su se usprotivili prijedlogu odredbe kojom se utvrđuje da će se proširenje KU odnositi samo na one poslodavce koje ne obvezuje niti jedan KU. Ovo su predstavnici sindikata smatrali kao novo uvođenje brisane odredbe “najpovoljnijeg prava”. Dakle, ako se usvoji odredba da će se prošireni KU moći primjenjivati samo na ne poslodavce koje ne obvezuje niti jedan KU, moguće su dvije nepovoljne posljedice za radnike:
a) Da poslodavci jednostavno zaključe “kućni” KU sa “žutim” sindikatom i utvrde nepovoljnija prava od KU koji se proširuje (na tog poslodavca se neće primjenjivati prošireni KU jer ga već obvezuje “kućni” KU)
b) Radnici koji su se sada mogli pozivati na najpovoljnije pravo iz dva proširena KU (npr. na radnika koji je zaposlen u maloj trgovini kod obrtnika primjenjivala su se dva KU, odnosno KU za obrtnike i malo poduzetništvo u KU trgovine, i na radnika se primjenjivalo najpovoljnije pravo). Sada to više nije slučaj, jer će se na tog radnika sada primjenjivati samo jedan KU, i to onaj koji će na njega biti proširen.
Vlada RH nije uvažila navedeni zahtjev i prijedlog sindikata, dok je uvažila prijedlog sindikata da u slučaju izmjene ili obnove KU ne prestaje važiti proširena primjena osnovnog KU.
Nadalje je zaključeno da će Vlada RH do petka, 14. studenog 2008. godine dostaviti novi tekst ZOR-a. Od socijalnih partnera će se zatražiti očitovanje na dostavljeni tekst ZOR-a, a o prijedlozima i primjedbama socijalnih partnera samostalno će odlučiti Vlada RH. Još je ostavljena mogućnost da se socijalni partneri još jedno sastanu s potpredsjednikom Vlade RH ukoliko se za isto ukaže potreba, uz naznaku da se više ne otvara rasprava o pitanjima o kojima je već raspravljano. Time nam je naznačeno da više nemamo što raspravljati kada je riječ o gore navedenim pitanjima koje Vlada RH nije usvojila.
Iako se na prvi pogled možda čini da Vlada RH nije prihvatila mnoge prijedloge i primjedbe sindikata, ipak ako se usporedi prijedlog nacrta Zakona o radu, koji je sindikatima dostavljan u srpnju ove godine, s nacrtom prijedloga Zakona iz studenog, sindikati i radnici ne bi trebali imati razloga za nezadovoljstvo.
