Zdravlje i sigurnost na radnom mjestu, a ne na ulici

Prijedlog Zakona o zaštiti na radu, prema ocjeni sindikata, korak je unatrag u odnosu na ulogu radničkih predstavnika za zaštitu na radu kao i u odnosu na samu ulogu sindikata. Riječ je o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu, a ne na ulici te stoga nije jasno da se sindikati zaobilaze i ne uključuju u javnu raspravu na adekvatan način. Iz studije Europskoga sindikalnog instituta „Utjecaj povjerenika zaštite na radu na zdravlje na radu“ može se iščitati kako je prevencija puno uspješnija, a broj povreda na radu značajno manji kod poslodavaca kod kojih djeluju povjerenici za zaštitu na radu, a posebice u slučajevima kada ti povjerenici imaju stručnu, organizacijsku, edukacijsku i svaku drugu pomoć sindikata.

Za sindikate je neprihvatljiva namjera predlagatelja da u sastavu Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu (članak 5.), predstavnici radnika i poslodavaca budu podzastupljeni u odnosu na broj članova koje predlaže i imenuje Vlada RH. Zajednički je interes razvoj zdravlja i sigurnosti na radu, a poslodavci i sindikati imaju i dodatnu odgovornost u provedbi Zakona i u nadzoru nad njegovom provedbom, te bi trebali ravnopravno sudjelovati u tom tijelu koje ima, ili bi trebalo imati, savjetodavnu ulogu prema izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.

Također su neprihvatljive izmjene u postupku izbora i imenovanja povjerenika radnika za zaštitu na radu (članak 70.):

Članak 69. važećeg Zakona o zaštiti na radu glasi:

1) Kod poslodavca radnici između sebe biraju ili imenuju povjerenika radnika za zaštitu na radu. Broj povjerenika radnika za zaštitu na radu, izbor i njihov mandat utvrđuje se u skladu s odredbama Zakona o radu kojim su uređena pitanja izbora radničkog vijeća vodeći računa o zastupljenosti svih dijelova procesa rada.

(2) Bez obzira na broj radnika povjerenik će biti izabran ili imenovan svagdje gdje to zahtijevaju uvjeti rada (povećana opasnost za sigurnost i zdravlje radnika, rad na izdvojenim mjestima i sl.). Za povjerenika zaštite na radu može biti izabrana, odnosno imenovana osoba koja radi u takvim uvjetima odnosno na izdvojenom mjestu rada.

(3) Sindikat ili sindikati mogu pod uvjetima iz stavka 2. ovoga članka imenovati povjerenika za zaštitu na radu ukoliko je to predviđeno kolektivnim ugovorom.

(4) Imenovani sindikalni povjerenik za zaštitu na radu u pravima i obvezama u potpunosti se izjednačava s izabranim povjerenikom.

(5) Ako je prema propisanim kriterijima kod poslodavca izabrano ili imenovano više povjerenika, oni između sebe biraju ili imenuju svog koordinatora.“

Treba naglasiti da postoji Direktiva EEZ koja ne opravdava smanjivanje već postignute razine zaštite u pojedinim državama članicama, države članice su se, u skladu s Ugovorom, obvezale poboljšavati uvjete na tom području i usklađivati ih, istovremeno održavajući već postignuta poboljšanja. Također, člankom 3. Konvencije MOR-a br. 135. o zaštiti predstavnika radnika u poduzeću i pogodnostima koje bi im trebalo osigurati, propisano je da se izraz „predstavnici radnika“ odnosi na osobe koje su priznate kao takve nacionalnim zakonima ili praksom, bez obzira jesu li oni sindikalni predstavnici (predstavnici koje su imenovali ili izabrali sindikati ili članovi tih sindikata), ili predstavnici koje biraju svi radnici. Istom tom Konvencijom propisuje se obveza poduzimanja mjera kojima će se osigurati da se postojanje izabranih predstavnika ne koristi za slabljenje položaja zainteresiranih sindikata ili njihovih predstavnika.