Najnovije globalne procjene Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne organizacije rada (WHO/ILO-a) o bolestima i ozljedama na radnom mjestu ocrtavaju razinu preranih smrti koje se mogu spriječiti zbog izloženosti zdravstvenim rizicima povezanim s radom. Gotovo 2 milijuna ljudi svake godine umre od uzroka povezanih s poslom.
Uzroci smrtnih slučajeva na radu
Nezarazne bolesti čine 81 posto smrtnih slučajeva. Najveći uzroci smrti bile su kronične opstruktivne bolesti pluća (450 000 smrtnih slučajeva); moždani udar (400 000 smrtnih slučajeva) i ishemijska bolest srca (350 000 smrtnih slučajeva).
Ozljede na radu uzrokovale su 19 posto smrtnih slučajeva (360.000 umrlih). Studija razmatra 19 profesionalnih čimbenika rizika, uključujući izloženost dugom radnom vremenu i izloženost na radnom mjestu zagađenju zraka, astmagenima, karcinogenima, ergonomskim čimbenicima rizika i buci.
Ključni rizik bila je izloženost dugom radnom vremenu – povezanom s približno 750.000 smrtnih slučajeva. Izloženost radnog mjesta onečišćenju zraka (čestice, plinovi i dimovi) bila je odgovorna za 450.000 smrtnih slučajeva. “Šokantno je vidjeti da je toliko ljudi doslovno ubijeno zbog svog posla”, rekao je dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus, glavni direktor WHO-a. “Naše je izvješće poziv na buđenje zemljama i poduzećima da poboljšaju i zaštite zdravlje i sigurnost radnika poštujući svoje obveze pružanja univerzalne pokrivenosti uslugama zaštite na radu. “Bolesti i ozljede na radu opterećuju zdravstvene sustave, smanjuju produktivnost i mogu imati katastrofalan utjecaj na prihode kućanstava, upozorava se u izvješću.
Globalno gledano, smrtni slučajevi povezani s radom po populaciji pali su za 14 posto između 2000. i 2016. To bi moglo odražavati poboljšanja zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu, navodi se u izvješću. Međutim, smrtni slučajevi od srčanih bolesti i moždanog udara povezani s izlaganjem dugim radnim satima porasli su za 41, odnosno 19 posto. To odražava rastući trend ovog relativno novog i psihosocijalnog profesionalnog faktora rizika.
Ovo prvo zajedničko globalno izvješće o praćenju Svjetske zdravstvene organizacije/Međunarodne organizacije rada omogućit će kreatorima politike praćenje zdravstvenih gubitaka povezanih s radom na državnoj, regionalnoj i globalnoj razini. To omogućuje fokusiranije određivanje opsega, planiranje, obračun troškova, provedbu i evaluaciju odgovarajućih intervencija za poboljšanje zdravlja radnika i zdravstvenu pravednost.
Izvješće pokazuje da je potrebno više djelovanja kako bi se osigurala zdravija, sigurnija, otpornija i socijalno pravednija radna mjesta, pri čemu središnju ulogu imaju promicanje zdravlja na radnom mjestu i usluge medicine rada.
Svaki čimbenik rizika ima jedinstveni skup preventivnih radnji koje su navedene u izvješću o praćenju kako bi se usmjerile vlade, uz konzultacije s poslodavcima i radnicima. Na primjer, sprječavanje izloženosti dugom radnom vremenu zahtijeva dogovor o zdravim maksimalnim ograničenjima radnog vremena. Za smanjenje izloženosti radnog mjesta onečišćenju zraka preporučuje se kontrola prašine, ventilacija i osobna zaštitna oprema.
“Ove procjene pružaju važne informacije o teretu bolesti povezanih s poslom, a te informacije mogu pomoći u oblikovanju politika i praksi za stvaranje zdravijih i sigurnijih radnih mjesta”, rekao je Guy Ryder, glavni ravnatelj ILO-a. “Vlade, poslodavci i radnici mogu poduzeti mjere za smanjenje izloženosti čimbenicima rizika na radnom mjestu. Čimbenici rizika također se mogu smanjiti ili eliminirati kroz promjene u obrascima i sustavima rada. Kao posljednje sredstvo, osobna zaštitna oprema također može pomoći u zaštiti radnika čiji posao znači da ne mogu izbjeći izloženost.”
“Ovih gotovo 2 milijuna prijevremenih smrti je moguće spriječiti. Potrebno je poduzeti mjere na temelju dostupnih istraživanja kako bi se usmjerila na rastuću prirodu zdravstvenih prijetnji povezanih s radom”, rekla je dr. Maria Neira, ravnateljica Odjela za okoliš, klimatske promjene i zdravlje pri WHO-u. “Osiguravanje zdravlja i sigurnosti među radnicima zajednička je odgovornost sektora zdravstva i rada, kao što u tom pogledu ne izostavlja niti jednog radnika. U duhu ciljeva održivog razvoja UN-a, zdravstvo i rad moraju raditi zajedno, ruku pod ruku, kako bi osigurali da se ovaj veliki teret bolesti ukloni.
“Međunarodni standardi rada i alati i smjernice SZO/ILO-a daju čvrstu osnovu za implementaciju jakih, učinkovitih i održivih sustava sigurnosti i zdravlja na radu na različitim razinama. Njihovo praćenje trebalo bi pomoći značajnom smanjenju ovih smrtnih slučajeva i invaliditeta”, rekla je Vera Paquete-Perdigao, direktorica Odjela za upravljanje i tripartizam pri ILO-u.
Nerazmjerno velik broj smrtnih slučajeva povezanih s radom događa se kod radnika u jugoistočnoj Aziji i zapadnom Pacifiku, te muškaraca i ljudi starijih od 54 godine.
U izvješću se napominje da je ukupni teret bolesti povezan s radom vjerojatno znatno veći, budući da se zdravstveni gubitak zbog nekoliko drugih čimbenika profesionalnog rizika još uvijek mora kvantificirati u budućnosti. Štoviše, učinci pandemije COVID-19 dodat će još jednu dimenziju ovom teretu koji će biti obuhvaćen budućim procjenama.
Ove su procjene objavljene uoči XXII Svjetskog kongresa o sigurnosti i zdravlju , koji je održan prije dva mjeseca.
U svibnju 2021. SZO i ILO objavili su prvu studiju koja je kvantificirala teret srčanih bolesti i moždanog udara koji se mogu pripisati dugom radnom vremenu (tj. 750.000 smrtnih slučajeva). Ovo istraživanje utvrdilo je dugo radno vrijeme kao čimbenik rizika s najvećim opterećenjem bolesti povezanih s radom.
Objavom izvješća o globalnom praćenju, SZO i ILO pokreću svoju globalnu komparativnu procjenu rizika tereta bolesti povezanih s radom, koja pokriva 19 profesionalnih čimbenika rizika. To je najopsežnija studija WHO-a o teretu bolesti povezanih s radom i prva ikad zajednička procjena te vrste s ILO-om.
Klimatske promjene i utjecaj na zdravlje i sigurnostPorast temperature i vlage uzrokovani gubitkom stabala smanjio je broj sati u danu sigurnih za rad. To se posebno odnosi na one koji obavljaju teške fizičke poslove, posebno u tropskim područjima posljednjih 15 godina, pokazalo je istraživanje objavljeno u časopisu One earth.
Izloženost vrućini može utjecati na raspoloženje i porast mentalnih bolesti, te smanjuje fizičku i psihičku učinkovitost doprinoseći padu koncentracije, porastu umora, i razdražljivosti čime se povećava mogućnost nesreće na radom mjestu, rekla je Beatriz Oliveira, istraživačica na Nacionalnoj školi javnog zdravlja Sergio Arouca u Brazilu.
Nova zanimanja, novi oblici rada, rizici u porastu
Pojava novih zanimanja i novih načina rada, sve veći broj novih vrsta radnih mjesta i oblika rada (u područjima kao što su podugovaranje, digitalni rad, masovni rad putem interneta, rad na zahtjev, ekonomija dijeljenja i ekonomija platformi) te velik broj samozaposlenih osoba predstavljaju izazov. Mjere za zaštitu radnika te zakonodavstvo u području sigurnosti i zdravlja na radu, uključujući područje primjene tog zakonodavstva, ne drže uvijek korak s tim promjenama.
Ono što također izaziva zabrinutost je da otprilike polovina svih radnika u EU-u smatra da je stres povezan s radom zajednički izazov s kojim se suočavaju na radnom mjestu. Više od četvrtine svih radnika navodi da doživljava stres povezan s radom tijekom cijelog ili većeg dijela radnog vremena. Izloženost ponavljajućim pokretima, zamornim i bolnim položajima, kao i nošenje ili prenošenje teških tereta, i dalje spadaju među najčešće čimbenike fizičkih rizika na radnom mjestu u EU-u. Rak je i dalje glavni uzrok smrtnih slučajeva povezanih s radom u EU-u. Osim karcinogenih tvari radnici mogu biti izloženi raznim drugim opasnim tvarima na radnom mjestu. Novi potencijalni izazovi za upravljanje opasnim tvarima, kao što su reprotoksične tvari i nanomaterijali, također počinju predstavljati problem na radnom mjestu. Zdravstveni nadzor radnika izloženih opasnim tvarima ne provodi se uvijek redovito i sustavno, posebno kada radnici više nisu izloženi tim tvarima, npr.kada su promijenili posao ili su otišli u mirovinu. S obzirom na aktualna demografska kretanja povećan je udio starijih radnika na tržištu rada, a istovremeno je potrebno promicati dulji radni vijek, ali i stvarati sigurne i zdrave radne uvjete. Stariji radnik ne može uvijek nastaviti s radom koji zahtijeva određene uvjete ali može biti voljan i u mogućnosti obavljati drugi manje zahtjevan posao, i to je potrebno na vrijeme prepoznati i omogućiti.
Europski parlament u zauzimanju za skrb o zdravlju i sigurnosti radnika
Europski parlament često ističe da je potrebno učinkovito skrbiti o zdravlju i sigurnosti radnika. Donio je rezolucije u kojima poziva da se zakonodavstvom EU-a obuhvate svi aspekti koji izravno ili neizravno utječu na fizičko ili psihičko zdravlje radnika. Parlament je također znatno utjecao na direktive kojima se poboljšavaju radni uvjeti. On podupire napore Komisije da poboljša pružanje informacija malim i srednjim poduzećima. Smatra da se rad mora prilagoditi sposobnostima i potrebama ljudi, a ne obratno, te da treba stvoriti radno okružje u kojemu će se voditi više računa o posebnim potrebama ranjivih radnika. Parlament potiče Komisiju da istražuje nove rizike koji nisu obuhvaćeni aktualnim zakonodavstvom, primjerice izloženost nanočesticama, stres, profesionalnu premorenost, nasilje i uznemiravanje na radnom mjestu.
Pozvao je i na poboljšanje postojećeg zakonodavstva koje se odnosi na zaštitu trudnih radnica i zaštitu radnika od mišićno-koštanih poremećaja. Ostali ključni zahtjevi obuhvaćaju donošenje direktive kojom bi se utvrdili minimalni standardi za priznavanje profesionalnih oboljenja i proširenje područja primjene Okvirne Direktive 89/391/EEZ kako bi se njome obuhvatile određene skupine radnika (kao što su oružane snage, samozaposleni radnici, radnici u kućanstvu i radnici koji rade kod kuće).
Hrvatski zastupnici u saboru i odborima za zdravstvo te rad posljednjih godina ne pokazuju poseban interes za tematske rasprave o mnogobrojnim problemima u području zaštite zdravlja i zaštite na radu.
Stanje radne populacije u Hrvatskoj ? Zašto ljudi umiru na radu ?Problemi s COVID-19 uzrokovali su dodatne zdravstvene probleme posebno u vezi mentalnog zdravlja, a zbog posebnih uvjeta na određeni način zdravstvene usluge nisu uvijek dostupne, ili se prolongiraju, čime se zdravstveno stanje može pogoršavati.
U razdoblju od 2018. do 2020. godine, broj umrlih na prostoru poslodavca od akutnih i kroničnih bolesti povećan je za 146 %. Dakle, u posljednje tri godine povećan je u RH broj poginulih, odnosno umrlih radnika na radnom mjestu.
U 2018. godini utvrđena je za 44 osobe smrt (20 zbog bolesti), u 2019. za 53 osobe je utvrđena smrt (16 zbog bolesti) , dok je 2020.godine utvrđena smrt za 72 osobe u prostorijama poslodavca (od čega 32 zbog bolesti).
Jedan od primjera uzroka je i slijedeće izvješće: „Dvije osobe , od kojih je jedan direktor tvrtke, a drugi zadužen za provedbu Zakona o zaštiti na radu u toj tvrtki , Općinsko državno odvjetništvo Rijeka tereti da su u rujnu 2020. postupili suprotno odredbama Zakona o zaštiti na radu jer su s radnikom sklopili Ugovor o radu za obavljanje poslova za koje radnik mora biti osposobljen sukladno Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada. Učinili su to a da ga nisu uputili na pregled specijalistu medicine rada koji bi ocijenio radnu sposobnost radnika za obavljanje tih poslova i mogući utjecaj štetnosti mjesta rada na njegovo zdravlje. Optuženi su i da su mu dopustili da obavlja poslove na kojima je bio izložen povećanim fizičkim naporima. S obzirom na svoju bolest, nije bio sposoban za to pa je preminuo na radnom mjestu“.
Na problem trenda rasta broja radnika s akutnim ili kroničnim bolestima u prostorijama ili na prostorima poslodavaca te teškim ozljedama i smrtnim ishodima, u svojem izvješću za 2018. godinu upozorio je Inspektorat rada te zatražio od ministarstava nadležnih za rad i zdravlje da poduzmu odgovarajuće mjere za smanjenje ovih pojava, ali prema dostupnim informacijama reakcija je izostala. Istovremeno, proteklo je punih 7,5 godina a izostalo je donošenje jednog od najvažnijih pozakonskih akata, Pravilnika o najmanjem broju sati koje specijalist medicine rada mora provesti na mjestu rada, a dodatno se otvora i pitanje raspoloživih kadrovskih resursa u području medicine rada.
Hrvatske institucije nadležne za zdravlje i zaštitu na radu trebale bi istražiti uzroke smrtnih slučajeva na radu, radi poduzimanja odgovarajućih preventivnih mjera, a kako je i dalje obveza temeljem čl.6 st.4 Zakona o zaštiti na radu donijeti Nacionalni program zaštite na radu, logično je da se i ovo područje, kao i niz drugih bitnih sadržaja obuhvati tim dokumentom.
Radna i zdravstvena sposobnost radnika
U svakodnevnoj praksi učestala su pitanja koja se odnose na radnu sposobnost radnika, kako je utvrditi i koje su njezine posljedice.
Sukladno članku 24.st.1 Zakona o radu prilikom sklapanja ugovora o radu i tijekom trajanja radnog odnosa radnik je dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje osoba s kojima u izvršenju ugovora o radu radnik dolazi u dodir. U pojedinim situacijama to izostaje kako bi se ostvarilo zapošljavanje i osigurala egzistencija.
Radna sposobnost je sposobnost osobe za obavljanje određenog posla, a ista ovisi o nizu čimbenika među kojima su osposobljenost za posao koji obavlja, životna dob, uvjeti na radu, uvjeti života kao i obiteljski uvjeti. Ocjena radne sposobnosti podrazumijeva procjenu zdravstvene sposobnosti određene osobe za rad kojom se procjenjuje njezino zdravstveno stanje i psihičke sposobnosti sa zahtjevima poslova radnog mjesta, uvjetima rada i radnim okolišem. Posebni uvjeti za sklapanje ugovora o radu prema čl. 23. Zakona o radu (NN. 93/14, 127/17 i 98/19, u nastavku: ZR) mogu biti propisani zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. Ako su posebni uvjeti za sklapanje ugovora o radu propisani u tom slučaju ugovor o radu može se sklopiti samo s osobom koja udovoljava tim uvjetima.
Kada govorimo o zdravstvenoj sposobnosti treba razlikovati opću i posebnu zdravstvenu sposobnost koja je uvjet koji radnik mora ispunjavati za zasnivanje radnog odnosa. Radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje određenih poslova, čl. 24. st. 2. ZR-om je propisano da poslodavac može uputiti radnika na liječnički pregled, dok je čl. 64. Zakona o zaštiti na radu (NN. 71/14 – 96/18; u nastavku: ZZR) propisano da poslodavac može prije i tijekom radnog odnosa o svom trošku uputiti radnika na zdravstveni pregled radi utvrđivanja, odnosno provjere zdravstvene sposobnosti za obavljanje određenih poslova.
Ocjenu zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova i ispunjavanje posebnih uvjeta koji se odnose na zdravstveno stanje radnika utvrđuje specijalist medicine rada, uzimajući u obzir podatke o poslovima i drugim okolnostima od utjecaja na ocjenu sposobnosti radnika za obavljanje poslova iz procjene rizika, koji se odnosi na poslove koje obavlja radnik čija sposobnost se ocjenjuje. Specijalist medicine rada ocjenu zdravstvene sposobnosti obavlja na temelju uputnice poslodavca.
Preventivnim pregledima u medicini rada (prethodni, periodični ,kontrolni,izvanredni) procjenjuje se zdravstvena sposobnost radnika.
Privremena nesposobnost za rad ili bolovanje je odsutnost s radnog mjesta radnika zbog bolesti ili ozljede u tijeku liječenja ili rehabilitacije ,radi kojih je spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu.
Izabrani liječnik utvrđuje dužinu trajanja privremene nesposobnosti za rad radnika ovisno o vrsti bolesti koje utječe na njegovu privremenu nesposobnost za rad, u skladu sa medicinskom indikacijom koje pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravstvo.
Kada izabrani liječnik utvrdi da se zdravstveno stanje radnika, čija privremena nesposbnost za rad traje neprekidno najmanje šest mjeseci ,poboljšalo i da bi rad u polovici punog radnog vremena bio koristan za brže uspostavljanje pune radnikove sposobnosti , izabrani liječnik može odrediti da radnik određeno vrijeme radi polovicu punog radnog vremena, ali ne duže od 60 dana.
Kada je prema ocjeni izabranog liječnika , a nakon provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije zdravstveno stanje radnika takvo da se daljnjim liječenjem ne može poboljšati te da je kod radnika nastupila trajna nesposobnost za rad na poslovima koje obavlja, kao i u slučaju kada privremena nesposobnost za rad radnika traje neprekidno 12 mjeseci zbog iste dijagnoze bolesti, izabrani liječnik je obvezan obraditi radnika za upućivanje na ocjenu radne sposobnosti i invalidnosti te ga sa svom propisanom dokumentacijom uputiti nadležnom tijelu vještačenja mirovinskog osiguranja.
Ovlašteno tijelo je Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (u nastavku: ZOSI) a poseban propis Zakon o mirovinskom osiguranju ( NN.157/13 – 84/21; u nastavku: ZMO).
Dakle, postupak za ocjenu radne sposobnosti radnika pokreće izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite kada ocijeni da je zdravstveno stanje radnika takvo da se daljnjim liječenjem ne može poboljšati i da daljnje liječenje i medicinska rehabilitacija neće ponovno uspostaviti radnu sposobnost. Zahtjev se podnosi nadležnoj službi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.
Radna sposobnost u navedenim slučajevima utvrđuje se medicinskim vještačenjem koje obavlja ZOSI u skladu sa ZMO-om kojim se zdravstvena sposobnost za rad određenog radnika procjenjuje u odnosu na zahtjeve poslova i zadataka kao i uvjete rada i radnog okoliša.
Kada nadležno tijelo vještačenja mirovinskog osiguranja (vijeće vještaka ZOSI) utvrdi da je kod radnika nastupila smanjena radna sposobnost, odnosno neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, obvezno je u nalazu i mišljenju navesti poslove i radne zadatke koje je radnik s obzirom na preostalu radnu sposobnost u mogućnosti obavljati, odnosno koje poslove i radne zadatke ne može obavljati.
Kao što je vidljivo uloga ZOSI-a je vrlo važna, ali na žalost razuman prijedlog autora ovog priloga da se ova institucija uključi u Nacionalni plan za rad, zaštitu na radu i zapošljavanje 2021.-2027.,te u sastav Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu, resorno ministarstvo za rad iz potpuno nerazumljivih i neopravdanih razloga nije prihvatilo. Prilika je podsjetiti se da je u vrijeme izrazito uspješnog djelovanja javne nacionalne ustanove Zavoda za unapređivanje zaštite na radu, uspostavljena bliska suradnja sa ZOSI- ijem, nastojeći pojačati preventivno djelovanje , te pravovremeno i stručno pružanje podrške radnoj rehabilitaciji, financijskoj potpori za prilagodbu radnih mjesta, a time i sprječavanju daljnjih posljedica po zdravlje radnika, te na takav način ostanku u svijetu rada radnika koji imaju određene zdravstvene teškoće.
Zdravstvene probleme do kojih dolazi zbog rada trebalo bi prepoznati kao usporene nesreće koje često imaju jednako teške, a ponekad čak i teže posljedice od mnogih uobičajenih nesreća. Problemi sa zdravljem obično se : razvijaju postupno, teško ih je uočiti, dugotrajni su, teško je utvrditi njihov uzrok, često nisu službeno dijagnosticirani.
Potrebno uključivanje resornih ministara
Prema Zakonu o zaštiti na radu određene podzakonske akte donosi ministar nadležan za zdravlje uz suglasnost ministra nadležnog za rad. I potpuno je jasno, da stručne službe dvaju ministarstava trebaju taj dio posla odraditi zajednički, tj. pripremiti nacrte prijedloga propisa. Neprihvatljivo je i nelogično da se ministarstvo nadležno za rad, ograđuje i prebacuje da je to isključivo zadaća ministarstva nadležnog za zdravstvo, pa se čeka kad će oni odlučiti da se ta zakonska obveza ispuni. To je posao koji obvezuje i jedno i drugo ministarstvo, i to moraju bez odlaganja preuzeti i uskladiti ravnatelji odgovarajućih uprava dvaju ministarstava; Uprave za primarnu zdravstvenu zaštitu, javno zdravstvo i javnozdravstvenu zaštitu i Uprave za rad i zaštitu na radu.
Kako su inače područje zaštite na radu i zaštite zdravlja radne populacije u nadležnosti dvaju ministara za rad i zdravstvo, krajnje je vrijeme da sa svojim suradnicima; državnim tajnicima i ravnateljima uprava sjednu i analiziraju sadašnje stanje, te utvrde konkretne zadaće, među kojima je svakako konačno donošenje nakon gotovo 7,5 godina triju važnih pravilnika, zatim, priprema i donošenje Nacionalne strategije mentalnog zdravlja do 2027., Nacionalnog programa zaštite zdravlja i sigurnosti na radu osoba zaposlenih u djelatnosti zdravstvene zaštite do 2027., budući je ova djelatnost po stopi ozljeda na radu u samom nacionalnom vrhu, a svakako je nužno dogovoriti i kako osigurati potrebne uvjete za odgovarajuće pružanje usluge medicine rada poslodavcima i radnicima, u svim područjima zemlje. Jedna od važnih tema treba biti i uspostava modela osiguranja od ozljeda na radu i profesionalnih bolesti koji će biti pravičan i poticajan, te usmjeren ne samo na prikupljanje i evidentiranje prihoda i rashoda, već prvenstveno na mjere preventive, kao što je to primjer Austrije i drugih razvijenih zemalja.
Poslodavci, radnici i stručna javnost očekuju poduzetne, kreativne i učinkovite mjere i rješenja, kao i konačno uvažavanje i neposredno sudjelovanje u kreiranju propisa i mjera stručne javnosti , u ovom slučaju stručnjaka za zaštitu na radu, među kojima ima profesionalnih iskusnih znalaca s dokazanim referencama, širokim znanjima i ugledom. Nadalje, biti uključiv znači pružiti mogućnost predstavnicima Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, Hrvatskog društva za medicinu rada i stručnim udrugama za zaštitu na radu da doprinose oblikovanju propisa na osnovu zananstvenih, stručnih i praksom potvrđenih spoznaja, a ne administrativnim rješenjima. Na takav način logično je očekivati da će određeni propisi biti kvalitetniji i primjenjivi.
Neodložno je potrebno o ovoj problematici upoznati i Vladu, a konačno bi se za ovo područje od posebnog društvenog interesa trebali zainteresirati i saborski zastupnici, a posebno i vanjski članovi saborskih radnih tijela,budući je u nadležnosti dvaju parlamentarnih odbora problematika zdravlja na radu i zaštite na radu.
„Vizija nula“
Polazeći od konkretnog stanja kao i strateškog dokumenta EU, temeljni cilj djelovanja u narednom razdoblju na svim razinama mora biti poduzimanje konkretnih mjera za smanjenje broja nesreća sa smrtnim posljedicama i smrtonosnih profesionalnih i drugih bolesti na radnom mjestu („vizija nula”), s glavnim naglaskom na uspostavi i razvoju kulture sigurnosti radi poboljšanja i unapređenja zdravlja na radnom mjestu kako bi se uklonile opasnosti ,spriječile bolesti, a pogotovo smrtne posljedice.
Uz osiguranje primjerenih uvjeta i organizacije rada, za što je u svakoj radnoj sredini odgovoran poslodavac, osobito je važno proaktivno djelovanje Odbora za zaštitu na radu i svih zaduženih dionika, ažurna procjena rizika, osposobljenost radnika za rad na siguran način, provedba propisanih, ali i sistematskih pregleda, redovito provođenje unutarnjeg nadzora, kao i dostupnost inspektorima za zaštitu na radu podataka prikupljenih u informacijskom sustavu ministarstva nadležnog za rad. Isto tako, važna je i suradnja kroz omogućavanje razmjene zdravstvenih podataka obiteljskih liječnika i specijalista medicine rada uz njihov redoviti obilazak mjesta rada, te pružanje savjeta i pomoći poslodavcima i radnicima, što je sukladno i zakonskim odredbama.
Potrebno je ulagati napore na osvješćivanju radne populacije o zdravim životnim navikama ,kao ključnog preduvjeta očuvanja radne sposobnosti i zdravlja, a što je moguće najširim sudjelovanjem svih tvrtki i ustanova u projektu koji provodi HZJZ; „Živjeti zdravo“ i implementacijom programa „Tvrtka prijatelj zdravlja“.
Vitomir Begović