Mobing (mobbing) to mob, engl. navaliti, nasrnuti, predstavlja psihološko i emocionalno zlostavljanje na radnom mjestu, šefovanje, psihološko nasilje. Prema navedenoj definiciji pojma, mobing je engleski izraz za zlostavljanje na radnom mjestu. Iako u hrvatskom zakonodavstvu još ne postoji definicija pojma mobing, iz dosadašnjeg iskustva mobing se može prepoznati kao “specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojem jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog integriteta i dostojanstva, sve do eliminacije radnog mjesta. Pri tome je zlostavljana osoba bespomoćna, u nemogućnosti je da se obrani. Takve aktivnosti, ako su učestale i dugotrajne (najmanje jednom na tjedan, tijekom šest mjeseci) smatraju se mobingom”.
Povijest mobinga
Pojava mobinga na radnom mjestu zabilježena je istovremeno s novim valom liberalizacije tržišta rada i globalizacije te promjene filozofije poslodavaca s težnjom na ostvarenju sve većeg profita. Mobing predstavlja dodatnu negativnu pojavu koja sve više prati materijalnu i socijalnu nesigurnost radnika, ali istovremeno od njih radi i bolesne, bespomoćne žrtve, trajno ih isključujući iz tržišta rada. Kako je i naprijed navedeno, sam pojam u stvarnosti predstavlja nasrtaj u masi, navalu “rulje” na nekoga, a skovan je prema istraživanjima Konrada Lorenza, koji je opisao ponašanje nekih životinja koje se udruže protiv jednog člana, napadaju ga i istjeruju iz zajednice, ponekad ga dovodeći i do smrti. Pojam mobinga se u engleskom govornom području često koristi i za izraz “bullyinga”, koji se u našim uvjetima najčešće koristi za izraz nasilja u školi. Prema danas dostupnim istraživanjima, mobing je u 55% slučajeva tzv. “okomiti”, a u 45% slučajeva “vodoravni”. Okomiti mobing događa se onda kada neposredno nadređeni ili pretpostavljeni sustavno zlostavlja podređenog radnika, ili jednog po jednog, dok ne uništi cijelu skupinu radnika (bossing), ili kada jedna skupina radnika zlostavlja pretpostavljenog radnika (što je u praksi zabilježeno u samo 5% slučajeva). Vodoravni mobing se odvija između radnika na jednakom položaju u hijerarhijskoj ljestvici odgovornosti.
Učestalost mobinga
Danas je mobing sve učestalija pojava koja se zbog toga i najčešće proučava na radnim mjestima jer su njegove posljedice direktno vidljive u socijalnom okruženju, radnoj sredini i na pojedincu, koji zbog mobinga postaje fizički nesposoban za ostvarivanje obveza iz radnog odnosa, odnosno, postaje njegova žrtva. Stoga je danas mobing promatran i s medicinskog, pravnog i psihijatrijsko-forenzičnog stajališta, a sve to iz razloga kako bi se upozorilo na značenje ovog problema, kako bi se ga naučilo prepoznavati i na vrijeme sprječavati poduzimanje mjera primarne prevencije.
Prema istraživanju koje je provela udruga Mobbing u Hrvatskoj, svaki četvrti zaposleni radnik u tijeku radnog vijeka doživi neki oblik zlostavljanja na radnom mjestu, a to je više od 300 000 zaposlenih u hrvatskim tvrtkama. Prema istraživanju vidljivo je da su zlostavljani uglavnom “drukčiji”, niže obrazovani radnici kojima je karijera u usponu, ali i “zviždači” koji upozoravaju na probleme, korupciju ili nepravilnosti u radu. Brojke pokazuju kako je najveći broj zlostavljanih u najaktivnijoj radnoj dobi (od 36-50 godina), a mobing više prijavljuju žene (66%) od muškaraca (34%). Prema učestalosti stručnosti, vidljivo je da je najveće učešće mobinga kod radnika sa SSS ženskog spola (45,5%), a najmanje kod radnika sa završenom osnovnom školom. Fenomen mobinga je danas prisutan u svim zanimanjima, malim i velikim tvrtkama i korporacijama. Pri tome je važno napomenuti da je od svih obuhvaćenih organizacija u istraživanju čak 83% organizacija imalo tzv. “antimobing” pravilnike koji se u praksi nisu primjenjivali jer je mobing bio prisutan i u tim organizacijama. Međutim, prema mišljenju specijalista medicine rada, dr. J. Mustajbegovića, za prevenciju stresa kod pojedinaca koji vodi u mobing danas nedostaje poslovne komunikacije i komunikacijske kulture, uvažavanje prava drugih, a posljedica se očituje u lošem ponašanju prema pojedincu i nedostatku šire socijalne potpore u radnom okruženju.
Znakovi za prepoznavanje mobinga
Danas, kada je napad na prava radnika toliko očit, teško se može izbjeći neki od oblika mobinga. Stoga je važno prepoznati znakove koji upućuju na mobing kako bi se mobingirana osoba mogla zaštititi prije nego što se razboli i postane žrtva mobinga. Prema H. Leymannu na mobing upućuju neka postupanja bez obzira na njihovu učestalost koja se manifestiraju kao:
– Neprestana sumnja u odluke koje radnik donosi (u okviru poslova radnog mjesta) i kontrola poduzetih rješenja, odnosno, konstantno traženje greške u poslu ili stalno izbjegavanje da se radniku daje posao u skladu s ugovorenim obvezama;
– Dodjeljivanje poslova radniku ispod njegov razine stručnosti, ili kojima se umanjuje radnikovo samopoštovanje;
– O radniku se šire neistine, poluistine ili glasine;
– Iza leđa radnika se ogovara ili se neverbalno komunicira namigivanjem;
– Govori se o radniku da nije psihički zdrav;
– Radnika se gleda “s visine”;
– Oponaša se radnikova mimika, kretanje, hod;
– Radniku se daju uvredljivi nadimci i omalovažava ga se verbalno i neverbalno;
– Događa se da se pojedinci upliću u osobni privatni i seksualni život radnika.
Ako radnik na radnom mjestu prepozna bilo koji od naprijed navedenih znakova koji se ponavljaju, moguće je da je upravo on glavna meta mobinga. Važno je da se to na vrijeme spozna kako bi se poduzele odgovarajuće mjere zaštite prije nego što nastupe posljedice.
Profil osoba koje su zlostavljači
Promatrano sa psihološkog aspekta, zlostavljači su obično ljudi smanjenog osjećaja za ljubav i empatiju, radost, igru, stvaralaštvo, dijeljenje uspjeha s drugima. Ove su osobe obično nezadovoljne sobom, svojom karijerom i sposobnostima te ih često muči osjećaj zavisti (unatoč tome što se najčešće radi o moćnim osobama), željne su još više moći. Uobičajeno, zlostavljanjem suradnika prikrivaju svoju nemoć u nekom drugom području svojega života, okupljajući oko sebe ljude kojima dokazuju svoju moć i važnost. Zlostavljače karakterizira dvoličnost. U odnosima sa žrtvom mobinga su izrazito bezobzirni, a s ostalim suradnicima ostavljaju dojam simpatičnih i pristupačnih osoba. Neki zlostavljači zlostavljaju svjesno, namjerno i s ciljem da naštete drugome (koji je meta zlostavljanja) ili da ga prisile da napusti radnu sredinu, odnosno, u težim slučajevima da sam da otkaz.
Zašto zlostavljači mobingiraju?
Iz analize dostupnih slučajeva vidljivo je da je u pozadini svakog zlostavljanja za zlostavljača prisutna određena korist, odnosno obit. Ona često i nije materijalna ni moralna, nego psihološka potvrda vlastite vrijednosti. Naime, zlostavljači zlostavljaju obično onda kada se osjećaju ugroženo, iz straha da neće biti dovoljno cijenjeni i onda kada postoji potencijalno natjecanje za napredovanje ili opstanak na radnom mjestu. U zlostavljanju im se često pridružuju i druge osobe iz njegovog okruženja u strahu da i same ne postanu žrtve mobinga. Iako je danas najčešći oblik zlostavljanja tzv. vertikalni mobing (55%), sve je češći i mobing podređenih usmjeren prema gore (2-5%) koji se može javiti i kao svojevrsni oblik otpora na neodgovarajuće radne uvjete. Danas je česti i slučaj zlostavljanja na horizontalnoj razini, među kolegama u struci na istoj razini odgovornosti, koji ima obilježja borbe za prestiž. Takav oblik mobinga najviše pogađa žrtvu i ona zbog toga obično trpi najveće posljedice.
Posljedice mobinga za zlostavljanu žrtvu
Prema danas dostupnim podacima, samo petnaest mjeseci neprekidnog zlostavljanja može imati za posljedicu zdravstvene smetnje, pa se mogu javiti problemi u radu srca, poremećaji krvnog tlaka, uznemirenost, depresija, dekoncentracija, pa i PTSP.
Međutim, u vrijeme zlostavljanja zlostavljana osoba može, da bi ublažila svoje loše raspoloženje, posegnuti i za povećanim količinama alkohola ili drugih sredstava ovisnosti (kockanje, ovisnost o internetu i dr.), što utječe na radne rezultate zlostavljane osobe u vrijeme zlostavljanja i dodatno joj narušava samopouzdanje i sustav vrijednosti. Aktivnosti psihološkog zlostavljanja su: uznemiravanje, ogovaranje, upiranje prstom u nekoga, šikaniranje ili izbjegavanje, omalovažavanje i uskraćivanje važnih informacija ili njihove dostave kada je kasno, a posljedica takvog postupanja je uvijek destabilizacija ili “smjena” s dosadašnje pozicije kako bi se zlostavljanu osobu natjeralo da sama da otkaz.
Danas se prepoznaje pet osnovnih stupnjeva mobinga vidljivih kroz ponašanje zlostavljane osobe na radnom mjestu:
1. Neriješeni sukob uzrokuje poremećaj u međuljudskim odnosima, komunikacija više nije prijateljska, sukob se zatim zaboravlja, a neprijateljske težnje se usmjeravaju prema jednoj odabranoj osobi;
2. Potisnuta agresija pretvara se u psihoteror te se zlostavljana osoba osjeća manje vrijednom, gubi ugled i pravo glasa, povlači se u sebe;
3. Zlostavljana osoba postaje “dežurni krivac” za sve propuste i neuspjehe iako direktno s istima nema veze;
4. Zlostavljana se osoba “očajnički bori za opstanak” tako da izgara od posla (Burn out), a sve s ciljem da dokaže svoju vrijednost (ostaje dulje, a ne traži da joj se to plati, radi poslove odsutnih radnika, ne koristi godišnji odmor i dr.);
5. Na kraju, nakon što zlostavljana osoba ne vidi izlaz iz nevolja, sama napušta posao i često obolijeva od kroničnih bolesti i poremećaja.
Kako se zaštititi od mobinga
Budući se mobing uglavnom manifestira kroz psihičko zlostavljanje, za sve one koji prepoznaju da su mobingirani, važno je da o tome prikupljaju odgovarajuće dokaze i to od samog početka mobinga. U tom smislu važno je da se u osobnoj dokumentaciji sačuva svaki mogući nasrtaj zlostavljača na mobingiranu osobu i zabilježi svaka neprimjerena aktivnost. Isto tako, dobro je da se mobingirana osoba obrati s problemom osobi u radnoj sredini u koju ima povjerenje (sindikalni povjerenik) te da joj izloži svoju sumnju na zlostavljanje. Svakako, ako ima mogućnosti, zlostavljana bi osoba trebala upozoriti zlostavljača na njegovo ponašanje i ukazati na moguću odgovornost za to. Iako je u Zakonu o radu predviđena mogućnost da radnik koji je mobingiran može prestati obavljati poslove radnog mjesta bez posljedica za umanjenje plaće sve dok mu se ne osigura mogućnost rada bez zlostavljanja, danas se takva mogućnost gotovo i ne koristi. Uobičajeno je da radnici trpe zlostavljanje sve dok to mogu, odnosno, dok potpuno ne izgube radnu sposobnost. Kada osvijeste zlostavljanje i lociraju zlostavljača, obično je kasno za njihovu rehabilitaciju i vraćanje radne sposobnosti. Upravo je zbog toga mobing danas jedan od najsofisticiranijih načina za “psihološko” ubijanje svake vrijednosti i osobnosti i najveći razlog za toliko učestalo dijagnosticiranje psihičkih oboljenja, a na vodećem je mjestu depresija. Mobing je složen u svojoj strukturi i radniku nanosi velike posljedice. Smatra se da se na liječenje samo jedne žrtve mobinga u prosjeku troši oko 100 000 eura, a to je velik gubitak i za tvrtku i za zdravstvo.
Budući da je u Hrvatskoj sudska praksa u vezi sa zaštitom od mobinga još uvijek vrlo oskudna, način rješavanja ovog problema je u pojačanoj prevenciji i edukaciji organiziranoj od sindikata. Radnike treba naučiti njihovim osnovnim pravima koja će ojačati njihovu poziciju i podignuti njihovo samopoštovanje, a to su:
– pravo da se prema meni odnose s poštovanjem;
– pravo da mogu izraziti vlastite osjećaje;
– pravo da mogu izraziti svoje vrijednosti;
– pravo da mogu reći “ne” na nerazumne upite bez posljedica;
– pravo da mogu pogriješiti;
– pravo da mogu promijeniti mišljenje;
– pravo da mogu štititi prava drugih pa i kada su “na tapeti”;
– pravo da smijem saslušati i uvažiti stavove drugih;
– pravo da mogu biti pravedan i držati se obveza svojeg radnog mjesta.
Budući da mobing na radnom mjestu nije izolirani slučaj, da može zahvatiti i one koji mu se i najmanje nadaju, da je jedan od oblika “obračuna” s radnicima, treba uvijek imati u vidu da je radnička solidarnost veća i snažnija od svih oblika mobinga. Svi članovi sindikata su samim određenjem za sindikat pozvani da budu potpora svim radnicima koji rade “u izolaciji”, kojima je na bilo koji način ugroženo njihovo radno i ljudsko dostojanstvo i vrijednosti.
