UNI Global Union je globalni sindikat odnosno globalna sindikalna središnjica koja okuplja preko 900 sindikata diljem svijeta i ima preko 20 milijuna sindikalno organiziranih članova. Taj sindikat pokriva radnike zaposlene uslužnim djelatnostima a organizacijski je podijeljen na 12 sektora u među kojima je i Sektor grafičke i ambalažne djelatnosti u koji sektor je učlanjen i Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske.
UNI Global Union (UNI) je mladi globalni sindikat osnovan 2000. godine, no vrlo se dinamično razvija i snažno raste diljem svijeta. Treći Svjetski kongres UNI-ja održan je od 9. do 12. studenog 2010. godine u Japanu, Nagasaki – gradu mira koji je to postao nakon nezamislive tragedije kada je prije 65 na njega bačena atomska bomba.
Mijenjati pravila globalne igre
Svjetski kongres UNI-a (Uni Global Union) poručio je vođama svjetskih ekonomskih sila G20 – “Mijenjamo pravila igre”.
Dok se vođe svjetskih najvećih ekonomskih sila okupljaju u Seulu, preko 2000 sindikalnih vođa cijelog svijeta su odmah u blizini Japanu, Nagasakiju, na Trećem svjetskom kongresu UNI Global Uniona su donijeli plan kojim će promijeniti pravila igre i donijeti pravdu, poštovanje i čast natrag na globalno radno mjesto.
S tržištem rada koje je postalo globalno, sindikati UNI-ja pozivaju na akciju i borbu protiv nepravde i borbu za pravo svakog radnika na pravednu plaću, dobre uvjete rada i poštovanje na poslu. Oni će zahtijevati da njihove vlade također uvedu i ojačaju pravnu zaštitu radnika i njihovog prava na organiziranje.
“Svjetske vođe u Seulu ovaj tjedan moraju znati da se promatraju njihovi koraci. Vrijeme je za čvrstu i jasnu akciju da se vrati svijet rada na svoje zasluženo mjesto” rekao je Philip Jennings, glavni tajnik UNI. “Svijet se mijenja tako da radnici dobivaju sve manji dio vrijednosti, koju upravo oni stvaraju”. Cijeli Kongres dao je jasnu poruku da se takvo stanje mora mijenjati te da radnici, a ne oligarhija nekolicine, moraju uživati u plodovima svojeg rada.
Break Through!
Da bi radnici vratili značajan dio zaslužene vrijednosti odnosno da bi uzeli “svoj dio kolača” UNI donosi novi plan rada da kao globalni sindikat “Probije sve prepreke” (Break Through), sve kako bi UNI porastao, kako bi rasli njegovi sindikati, te kako bi rasla snaga radnika da se promijene pravila ove nepravedne globalne igre.
Plan Probijanja svih prepreka temelji se na činjenici da kad se radnici organiziraju tek tada mogu pregovarati da bi poboljšali uvjete rada i svoje živote. Globalno organiziranje postavlja izazov prema elitnim globalnim institucijama od G20, Međunarodnog monetarnog fonda do Svjetske trgovinske organizacije, jer radnici traže i moraju dobiti svoje mjesto za stolom na kojem se donose globalne odluke. Ako se neće čuti glas radnika i ne bude im se dalo pravo odlučivanja i na globalnoj razini, tada se neće priznati legitimitet takvih odluka, jer su donesene izolirano od milijuna ljudi na koje se odnose. G20 i elite moći bave se samo tržištima i ekonomijom, a nedovoljno pažnje posvećuju zapošljavaju i uvjetima rada širom svijeta. Oni moraju obratiti pažnju i na ova pitanja jer bez njihovog rješavanja ništa neće promijeniti.
Stoga kako bi poboljšali globalne uvjete rada UNI donosi plan rada za iduće razdoblje, u želji da se “Probiju sve prepreke” (Breaking Through) a koji plan je usmjeren na jačanje sindikata i osiguranje radnicima diljem svijeta da imaju pravo sindikalno organiziranje i na kolektivno pregovaranje. Delegati kongresa su jednoglasno podržali ovaj plan i program rada.
Zašto je ovakav snažan i odlučan pristup važan za sve? Obećanje da će se izlaz iz globalne krize tražiti kroz povećanje zaposlenosti i veća radna prava zaboravljeno je, kao i obećanje da će se regulirati podivljali financijski sektor, nema pomoći najsiromašnijim zemljama, a nestala su i obećanja da će se spriječiti klimatske promjene i investirati u ekološke poslove. Iz krize se nije naučilo ništa, čim se bura smirila i dalje se ide u krivom smjeru s kratkoročnim ciljem elite da maksimalno iscijedi ostatak čovječanstva i našu Zemlju, bez obzira na kobne dugoročne posljedice. S obzirom na globalizaciju, sve negativne konotacije na jednoj strani osjete se i tresu drugi kraj kugle zemaljske. Nema više mogućnosti izolacije i zaštite od negativnih globalnih kretanja. Rušenje financijskih tržišta i industrijske krize imaju domino efekt diljem svijeta, a nezaposlenost i niska razina radnih prava na jednom kraju svijeta odnose poslove i ruše prava na drugom kraju svijeta.
Stoga je nužna, ne samo lokalna, nego i globalna organizirana akcija sindikata s ciljem da se i na globalnoj razini na sudjeluje u donošenju odluka koje imaju dugoročni utjecaj život i radna prava svakog čovjeka. Upravo to je svrha donesenog plana rada UNI-ja.
Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske uvažen je među 900 sindikata UNI-ja. Najbolja potvrda tome jest da već treći puta imamo predstavnika u najvišem operativnom tijelu Izvršnom odboru UNI. U mandatu od naredne četiri godine član Izvršnog odbora UNI-ja biti će predsjednik našeg sindikata Stjepan Kolarić.
Sloboda od straha
Mnogi radnici na svojim radnim mjestima od svojih nadređenih i kolega doživljavaju uznemiravanja fizička i psihička. Stres koji je vezan s time negativno utječe na njihov obiteljski život i zdravlje. Dodatan oblik straha koji doživljavaju vezan je uz samu prirodu posla pa tako mnogi prodavači bivaju žrtve sve češćih pljački i drugih oblika nasilja. UNI će zatražiti od poslodavaca diljem svijeta da stvaraju takve uvjete u kojima će se prema radnicima postupati s dužnim poštovanjem i gdje će se stvarati takva radna okolina u kojoj neće biti straha. Također je i donesena rezolucija s ciljem borbe protiv trgovine ljudima a koja je često upravo motivirana pribavljanjem besplatne radne snage.
Globalna kriza – kakav financijski sustav trebamo?
Vrlo slikovitu prezentaciju globalne financijske krize dao je vrhunski internacionalni stručnjak Sony Kapoor kroz priču o malim autima i velikim kamionima.
Ako zamislimo globalno financijsko tržište kao cestovnu mrežu tada možemo reći da su 70-tih do 90-tih godina prošlog stoljeća novac i ostale vrijednosti prevožene u mnogobrojnim malim autima, koje je vozio veliki broj običnih vozača i oni su se pridržavali svih propisa, pa je bilo vrlo malo nesreća bez ozbiljnih posljedica širih razmjera. Devedesetih godina vrijednosni teret neki su prekrcali u sve veće aute, da bi posljednjih petnaestak godina teret prekrcali u ogromne kamione. S obzirom da je postalo važno da teret pređe što veću udaljenost u što kraće vrijeme, umjesto običnih vozača angažirani su profesionalni vozači koji su počeli sumanuto juriti cestama, kršeći sve više propise u želji za što većim profitom, štoviše oni su i pijani za volanom jer su opijeni profitom. Uz to počelo se ukrcavati sve opasniji teret, koji može donijeti veću zaradu ali i koji ima sve manje sveze sa svojom svrhom – industrijom. Teret je ogroman i opasan, vozi se suludo diljem cijele kugle zemaljske, a kako svi izbjegavaju propise nesreće se događaju sve su češće i one sada imaju katastrofalne posljedice. To je danas financijsko tržište, njime gospodari nekolicina pijanih agresivnih vozača ogromnih kamiona (svjetski burzovni mešetari). Na takve ceste više se ne usude izaći obični vozači malih automobila kojih ima puno i zajedno bi vozili puno vrijednog tereta (normalni građani i investitori). Oni ostaju u svojim garažama.
Tako je nastala recesija, ona je ustvari slom povjerenja u financijske sustave. Koji su dodatni razlozi nepovjerenja i mane sadašnjih financijskih sustava. Temeljno razumno načelo uvijek je bilo je da se štedi i ulaže na više mjesta, a to više nije moguće jer su “sve košare povezane” (kriza nekretnina u Americi izaziva krizu na drugom dijelu svijeta). Sustav je namjerno prekompliciran da bi se moglo izvući što više profita. Financije su u suštini vrlo jednostavne, no namjerno su unijeti mnogi nepotrebni i umjetni instituti kako gotovo nitko ne bi razumio sustav. Dobar primjer daju nam bankarske usluge, gdje više ne možemo dobiti ni kredit a da nam se ne uvali još pet izmišljenih usluga, interkalarnih kamata i sl. Sustav je toliko složen da niti građani niti zakonodavci više ne mogu pratiti stanje i vršiti njegovu kontrolu. Nema proporcionalnosti između koristi i rizika na strani bankara. U potpunosti je probijena razumna granica između stvarnog rada i astronomske zarade, nestala veza između onog što je moguće ostvariti vlastitim radom i onog što bankari ostvaruju naplaćujući svoj postotak na milijunske iznose. Nema nikakve odgovornosti. Bankari i ostali izvlače nezamislive profite a da ustvari nemaju nikakvu odgovornost, štoviše kad upadnu u nevolje spašava ih se novcem poreznih obveznika. Banke su se odmakle od svoje društvene uloge. Nema ni konkurencije, sve velike banke su fuzionirane i one ustvari djeluju zajedno.
Nadalje, preko 60% burzovnih kupaca bave se isključivo dnevnom preprodajom dionica po nižoj i višoj dnevnoj cijeni, a uopće nije briga kakva je kompanija čije dionice trže. Vrijednost dionica često nema veze s pravom vrijednošću tvrtke – financijska tržišta su izgubila vezu sa industrijom. Više nije globalno konkurentan onaj koji bolje i kvalitetnije radi, nego onaj koji će izbjeći više poreza i zakonske regulative. Financijski sustav jednostavno više ne funkcionira, više nanosi štetu.
Stoga se ne smijemo pitati što da popravljamo u ovom financijskom sustavu, nego kakav novi sustav zaista trebamo. Prvenstveno trebamo jednostavan sustav, moramo uništiti mit da financijski sustav mora biti kompliciran i neshvatljiv jer je to podvala. On može i mora biti jednostavan. Teret se treba vratiti iz podivljalih kamiona u manje sigurne automobile s početka priče. Potrebno je ugraditi sigurnosne sustave koji će reagirati u slučaju nesreća i umanjiti štetu. Potrebno je nadzirati banke, a bankarima oduzeti nezaslužene bonuse koje dijele iz našeg novca. Bankari jednostavno trebaju biti plaćeni za posao koji obavljaju, jer se radi o poslu od javnog interesa.
Nažalost nije se puno promijenilo, iza krize je 90% grešaka ostalo isto. Špekulanti su se kockali i izgubili su, ali za razliku od kasina gdje se kocka sa svojim novcem oni su se kockali s našim novcem! Prokockali su naše škole, bolnice, mirovine…
Stoga će UNI na području Rada i pravednosti u Globalnoj ekonomskoj krizi zahtijevati snažno uređenje financijskih, bankarskih i drugih tržišta s ciljem da se spriječi nastanak novih kriza te da ove institucije ostvaruju svoju svrhu i da budu podrška realnom proizvodnom sektoru, industriji i građanima.
Mir u svijetu
Nagasaki je središte preko koga je Japan u srednjem vijeku bio u dodiru sa svijetom. Katolički daimyo osniva 1568. luku u Nagasakiju te od tada grad postaje najveća trgovačka luka. Od 1579. do 1587., kada je pokrenuta kampanja za ujedinjenje Japana luka je bila pod upravom isusovaca. Ta činjenica je i razlogom da je Nagasaki poznat kao najveći katolički grad u Japanu, u njemu se nalazi najstarija te i najveća katolička crkva u Japanu.
Rano ujutro 9. kolovoza 1945. godine američki bombarder B29 “Bockscar” poletio je natovaren atomskom bombom prema Kokuri, industrijskom centru na sjevernoj obali otoka Kyushu, no kad je avion došao na odredište gusta naoblaka nije mu omogučila da baci bombu, pa je krenuo prema svojoj sekundarnoj meti Nagasakiju. Leteći iznad oblacima prekrivenog Nagasakija bombarder je gotovo odustao, no malo vedrine uočio je zgradu Mitsubishi Nagasaki tvornice oružja i ispustio svoj smrtonosni teret s visine 9000 metara. U 11,02 sati atomska bomba je eksplodirala u zraku na visini od 500 metara iznad sjevernog dijela grada. U tri sekunde nepojmljivi udarni i toplinski val (koji je u epicentru imao 6000C) pobio je sve u radijusu 2 kilometara te gotovo sve u radijusu do 4 kilometra. Procjenjuje se da je populacija šireg područja grada iznosila 240 tisuća ljudi. Istog trena ubijeno je 73.884, a ozbiljno ozlijeđeno 74.909 ljudi od kojih su mnogi zadobili smrtonosne opekline odnosno umrli od posljedica radijacije. 120.820 ljudi ostalo je bez kuća, tisuće roditelja ostalo je bez djece i tisuće djece bez roditelja.
Nagasaki koji nije bio vojno središte, i čije su žrtve mahom civilne, posljednji je grad na koji je bačena atomska bomba. Zbog nevinih žrtava postao je simbolom mira. Mnogi su izaslanici mira iz Nagasakija obišli svijet u nastojanju da šalju poruku mira i bore se protiv atomskog naoružanja. Danas postoji 23.000 nuklearnih glava koje su i tisuću puta veće snage od bombe bačene na Nagasaki. Iako nije javno znano, čista je sreća da zbog kvara na tehnologiji ili ljudske gluposti do danas nije došlo do nuklearnog rata. Događalo se ga greškom atomske bombe budu natovarene na vojne avione, a u slučaju potencijalne nuklearne opasnosti predsjednik SAD, Rusije, Francuske, Velike Britanije, Kine, Indije, Pakistana, Izraela, Sjeverne Koreje uskoro i Irana ima samo par minuta da donese odluku da li će uzvratiti mogući napad.
Nema boljeg mjesta od Nagasakija da se upute poruke i zahtjevi za Mir u svijetu i Svjetsko razoružanje od atomskog oružja i mina. U tu svrhu svi sudionici kongresa održali su Marš mira prema memorijalnom Parku mira koji je podignut u spomen žrtvama atomske bombe. S tog mjesta upućene su poruke i zahtjevi za Mir u svijetu i Svjetsko razoružanje od atomskog oružja i mina, a kojima će UNI također posvetiti svoj rad u daljnjem periodu.
Treba napomenuti da u Nagasakiju djeluje društvo japansko-hrvatskoga prijateljstva Nagasaki – Hrvatska, da je Nagasaki grad prijatelj s Biogradom na moru te da je 15. listopada 2010. služena misa zadužnica za žrtve grada Vukovara i mir u svijetu.
