Adventski otkaz – Gdje majke plaču, tu se brzo smrkava

Adventsko svjetlo ukrasilo je lijepo lice Zagreba. Božić dolazi. Trgovački centri sve su puniji ljudi. Kupuje se kao da će uskoro sudnji dan. Reklo bi se, na prvi pogled, kao da u Hrvatskoj nema ekonomske krize. Ali – to je staza varke. Istina je negdje drugdje: u krcatim pučkim kuhinjama, u blizu 800.000 ljudi koji žive ispod egzistencijalnog minimuma, u svima onima koje trese strah od gubitka posla, od mobinga, od svakodnevnog razaranja ljudskog dostojanstva. I što smo bliže zori, dan postaje duži.

Pišem ovaj tekst, a gorčina mi grlo steže i spremna je da zavapi: samohrana majka, s dvoje maloljetne djece, dobila je danas, u adventsko pospremanje dana i duše, otkaz! A, k tome, riječ još i o podstanarki.

– Sve smo danas, u našoj prodavaonici na Kvatriću, u Zagrebu, plakale nad sudbinom naše kolegice s posla – kaže mi njezina prijateljica, i sama majka dvoje maloljetne djece. – Koja od nas je sljedeća na redu “da poljubi cestu”? Što će ta jadna radnica reći svojoj djeci kada danas dođe da ih “pokupi” u vrtiću i osnovnoj školi?

Bože, ako postojiš, spasi ovu nesretnu majku i njezino dvoje maloljetne djece! Spasi ih od gladi i istjerivanja na cestu! Kada za to ne mari ni njen gazda, niti aktualna vlast. Jadna je ta država, a još jadniji gazda koji ima srca samohranu majku istjerati na ulicu. Kao da smrt nije ništa. A država nam se trese od demografske katastrofe i jeca kao zasječeno drvo.

Zemlja u kojoj majke i djeca plaču, gladna i žedna, osmijesi umiru od sramote. Sve ideologije i sve političke stranke, koje su gluhe za “plač matere čovjekove”, valjaju se u dubokom moralnom blatu, protivnom i Božjim i ljudskim zakonima. Blasfemična je današnja demokracija – ubija podlo, bez stida, ponekad se čini da još nije izašla iz pelena s atenskih trgova.

E, moj narode! U Hrvatsku su opet nahrupili oni, novih vremena Tatari i Mongoli.