Zemlje srednje i istočne Europe suočene su sa kontinuiranim napadima na radnike, radnička prava i sindikate. Stvara se negativan konkurentski pritisak na plaće, uvjete rada, socijalnu potrošnju, standarde socijalne skrbi, poreze, okoliš; potkopavaju radnici i sindikalna prava; upliće se u autonomiju socijalnih partnera i kolektivno pregovaranje. Promjene koje se velikom brzinom događale u gospodarstvu najviše utječu na radnike u tim zemljama, koji su suočeni sa surovom stvarnošću širenja kapitalizma neoliberalnog tipa. U mnogim zemljama, u uvjetima petogodišnje krize, postaju nemoćni promatrači.
Mreža radničke solidarnosti iz UNI – Grafičkog sektora, početkom milenija, širila se prema zemljama CEE, učeći radnike da upravljaju procesima tranzicije, da utječu na svoju budućnost. Svaka od njih je imala svoj vlastiti put izlaska ispod željezne zavjese i na tom putu više ili manje uspjeha. Sve to je dovelo do gospodarske, političke i demokratske diferencijacije tih zemalja na putu u Europsku Uniju. Njih deset je 1. svibnja 2004. godine ušlo u EU, Hrvatska 1. 7. 2013., dok su ostale, ne zna se koliko koraka dalje.
Neregulirano tržište rada
Problemi s kojima su suočeni radnici u zemljama CEE razlikuju se od zemlje do zemlje po intenzitetu i obimu, ali su kao pojavni oblici karakteristični u svim zemljama CEE. Problemi s kojima se suočavaju radnici imaju veliki utjecaj na razvoj sindikalnog pokreta i na njegovu snagu u budućnosti. Problemi koji su uočeni u svim zemljama CEE, bez obzira na geografski položaj i stupanj demokratskog i političkog razvoja mogu se prepoznati u slijedećim situacijama: veliki gubitak članova i poteškoće u organiziranju novih članova; rascjepkanost grafičke i medijske industrije na mnogo malih privatnih poduzeća; nemogućnost (ili vrlo otežana mogućnost) ulaska sindikata u privatizirane tvrtke; pogodovanje nečlanovima sindikata; česte promjene radnog zakonodavstva na uštrb radničkih prava; loša materijalna situacija u sindikatima; nedostatak sustavne sindikalne edukacije; stalne političke promjene; neorganiziranost poslodavaca; nespremnost poslodavaca na kolektivne pregovore; relativno visoka nezaposlenost i neregulirano tržište rada; brojne posljedice socijalnih i ekonomskih reformi; nespremnost vlasti da se postigne ravnoteža moći između rada i kapitala te nedostatak vlastite inicijative kao pokretačke snage i drugo.
Navedeni problemi su još uvijek perzistirajući, iako su Sindikati u nekim zemljama postigli relativno veliki napredak. Stalni pritisak multinacionalnih kompanija koje se nezaustavljivo šire u zemlje CEE stvara nove, do sada nepoznate probleme, a onemogućava da se postojeći problemi s kojima se susreću sindikati riješe uspješnije i brže. Stoga je neizvjesnost prisutna svugdje, bez obzira na stupanj demokratskog i političkog razvoja.
Organiziranost
Organiziranost sindikata, posebice u Grafičkom sektoru, u zemljama CEE dijeli sudbinu organiziranosti ukupnog sindikalnog pokreta u zemljama CEE. Ono što valja naglasiti kao specifičnost, je to da je grafički sektor, obzirom na interes za tiskane i javne medije među prvima doživio ekonomsku tranziciju iz državnog u privatni sektor. U većini zemalja takav trend je imao znatan utjecaj na organiziranost Sindikata u tim zemljama. Došlo je do urušavanja velikih, zatečenih sindikalnih organizacija, do gubitka velikog dijela članova, do posve drugih uvjeta za sindikalno organiziranje. Sindikati se u mnogim zemljama nisu na vrijeme pripremili za ova događanja, te su mahom izgubili većinu članova.
U uvjetima brze privatizacije i stvaranja malih, obiteljskih poduzeća dodatno je bio problem za mnoge zemlje organizirati sindikate. Taj problem je naročito izražen u zemljama koje su izloženije čestim političkim promjenama u kojima sustav radnog zakonodavstva nije do kraja uređen.
Socijalni dijalog
Socijalni dijalog, kao jedna od najvažnijih metoda za uređivanje odnosa između socijalnih partnera u zemljama CEE nema tradiciju (zbog prijašnjeg režima) te zahtijeva dodatno učenje sindikata, ali i svih subjekata u nekoj zemlji. Socijalni dijalog na bipartitnoj razini započinje funkcionirati uvođenjem sustava kolektivnog pregovaranja, ali i tu zbog nedostatka znanja i tradicije postoje veliki problemi. U mnogim zemljama razvija se model tzv. “neodgovornog socijalnog dijaloga” što znači da se dogovori načelno postižu, ali ih u praksi niti jedna strana ne provodi, ili je pravosuđe sporo. To je naročito izraženo u onim zemljama koje imaju lošiju ekonomsku situaciju, jer se “trgovanje” s pravima radnika isplati. U tim zemljama, kao što je već opisano, slabi su i sindikalni otpori, pa je takva situacija u sindikatima normalna.
Središnja i Istočna Europa – novi okvir za djelovanje
UNI – Europa Grafički je bio na čelu pokušaja da podupre i dalje razvija
sindikalizam u zemljama Srednje i Istočne Europe.
Od 2006. brojnim seminarima i treninzima održava za članice iz regije. UNI – EG je bio uspješan u pristupu za programe i pomoći Europske unije koja je podržala te aktivnosti. Aktivnosti su dosljedno bile prilagođene zemljama CEE kako bi se lakše suočile sa promjenljivom stvarnošću i izazovima koji stoje pred njima.
Posljednji krug seminara 2008. godine usredotočio se na problem organiziranja članova i članica kao ključni prioritet. Žalosno je da su financijski pritisci i nedostatak sredstava članica-partnera i EU zaustavili aktivnosti UNI-EG na ovom području od 2009. pa nadalje.
Međutim, nemože se napustiti ovo kritično područje da postane za sindikate free-zona. Stoga će UNI-EG uz sve svoje resurse ponovo tražiti svoje područje aktivnosti i postati aktivan sa sindikatima u regiji, unutar novog okvira, gdje će UNI – Europa, kao cjelina morati snositi odgovornost za organiziranje i aktivnosti za sve članice CEE na tom prostoru.
U narednom razdoblju kongres UNI – Europa Grafički sektor stoga će:
– Nastojati zadržati, i pojačati kontakt s UNI – EG članicama u srednjoj i istočnoj europi;
– Pokušati bolje uključiti zemlje CEE članice u redovite aktivnosti UNI – EG, posebno onih o multinacionalnim kompanijama i Europskom socijalnom dijalogu;
– Izvršiti pritisak na UNI – Europa kao cjelinu, da prizna svoju odgovornost za razvoj sveobuhvatne strategije razvoja sindikata u srednjoj i istočnoj Europi, uključujući jasne dodirne točke i po temama i po osobama u Bruxellesom uredu;
– Izvršiti pritisak na UNI – Europa za razvoj aktivnosti u srednjoj i istočnoj Europi stvaranjem koherentnih prijedloga projekta, koji bi mogli privući pomoć Europske unije;
– Razgovarati s novim UNI – SCORE odjelom UNI-a i vidjeti koje su mogućnosti za financiranje projekata takvog karaktera da središnja i istočna Europa u središtu pažnje i da su aktivnosti planirane i koordinirane od UNI – Europa ureda.
