U kriznim vremenima, Međunarodni monetarni fond je jedna od financijskih instutucija koje u pomoć pozivaju države koje je globalna recesija teško pogodila. Taj fond raspolaže sa 750 milijardi dolara i do sada su mnoge države, između ostaloga Mađarska, Rumunjska te baltičke zemalje, a nedavno i Grčka, pokucale na njegova vrata. Fond je tim zemljama odobrio značajna sredstva. Uz obavezu vraćanja zajma, dodjelu tih sredstava prate i određeni uvjeti. Upravo su ti uvjeti ono zbog čega je Međunarodni monetarni fond jedna od zadnjih instanci kojoj se pribjegava tek onda kada gori pod petama. Hrvatska je ocijenila da joj, bar za sada, pomoć Međunarodnog fonda nije potrebna, no čini se da prihvaća njegovu doktrinu.
Tri osovna uvjeta MMF-a
Poslovna filozofija Međunarodnog monetarnog fonda temelji se na postavkama koje je razvila takozvana Čikaška ekonomska škola. Utemeljitelj te škole je Milton Friedman. Taj guru neoliberalizma kontroverzna je osoba. Dobitnik je Nobelove nagrade za ekonomiju no bio je i ekonomski savjetnik čileanskog diktatora Pinocheta koji u svojoj zemlji nije dočekao suđenje jer je umro. Firedman bez ostatka vjeruje u tržište. Smatra da ono svojim mehanizmima precizno regulira sve ekonomske tokove, počevši od proizvodnje i potrošnje do zaposlenosti. Svaku intervenciju države ili nekog drugog mehanizma smatra pogrešnom jer remeti mehanizam slobodnog tržišta. Teorija neoliberalizma javila se kao odgovor na keynesijanizam. Ta ekonomska doktrina nazvana je po svom tvorcu Keynesu koji se javio uoči Velike ekonomske krize 1929. godine. On se zalagao za veću ulogu države u ekonomskim zbivanjima. Američki New deal koji je tu zemlju nakon 1932. godine izvukao iz krize, temelji se na toj doktrini.
Tri su osnovna uvjeta koje države koje traže pomoć od Međunarodnog monetarnog fonda moraju ispuniti. Riječ je o privatizaciji, rezanju javne potrošnje i deregulaciji. Polazi se od pretpostavke da jedino privatno vlasništvo može učinovito voditi ekonomske procese, što više smatra se da privatizacija praktički ne treba imati granice. S tim u vezi je zahtijev da se smanji javna potrošnja. Pri tome ne misli se samo na nabujalu državnu adiministraciju, kao što je slučaj u Hrvatskoj, već i to da iz sfere državne odnosno javne potrošnje treba eliminirati gotovo sve što nije prijeko potrebno za funkcioniranje državog aparata. Na primjer zdravstvo, pa i školstvo. I te djelatnosti treba dobrim dijelom privatizirati jer se pretpostavlja da je jedino privatni vlasnik taj koji može osigurati učinkoviti rad na tim područjima. Treći zahtjev Međunarodnog monetarnog fonda je deregulacija. Misli se na sve one zakonske propise koji se odnose na ekonomsku djelatnost. Zakoni moraju biti fleksibilni kako bi privatom poduzetništvu mogli osigurati nesmetnao djelovanje. Ta deregulacija se odnosi i na radno zakonodavstvo koje treba također biti liberalno, odnosno omogućiti poslodavcu da, u skladu s poslovnim rezultatima, bez većih problema otpušta i prima radnike.
Izabran je neoliberalizam
Na dosadašnjem putu prilično smo lutali. S jedne strane dozvolili smo grabežnu privatizaciju. S druge strane imamo golemu državnu upravu i neučikovita državna i javna poduzeća. I jedno i drugo negativno se odražava na naš dalji razvoj tako da je prijeko potrebno profiliranje naših osnovnih ekonomskih i društvenih ciljeva. Hrvatska, bar za sada, nije zatražila pomoć Međunarodnog monetarnog fonda. Međutim, Programom gospodarskog oporavaka Vlada Republike Hrvatske opredijelila se za ograničavanje uloge države u ekonomskim procesima, i rezanje čitavnog niza socijalnih prava. Ti potezi slijede postavke neoliberalnog kapitalizma i principe na kojima djeluje Međunarodni monetarni fond. Međutim, u svemu tome nezgodno je naglasiti da je sadašnja svjetska gospodarska kriza pokazala da neoliberalizam nije održiv i da su posljedice njegovog divljanja obuzdane tek snažnim državnim intervencijama. Međutim, Hrvatska, kako bi pogodovala kapitalu, kreće putem koji je dokazano doveo do golemih ekonomskih teškoća država koje su mnogo razvijenije od Hrvatske.
Svaki hrvatski građanin želi da Hrvatska izađe iz krize. Zbog toga pozdravlja svaku akciju koja je usmjeran k tom cilju. No, s obzirom na dosadašnja vrlo neugodna svjetska iskustva, postavlja se pitanje da li se Hrvatska može izvući iz krize na temelju doktrine neoliberalizma?
