Sredinom travnja ove godine, a nakon skoro dvije godine procedure usuglašavanja među državama članicama, Europski parlament je usvojio prijedlog o minimalnim pravima radnika koji rade na atipične ugovore o radu, plaćeni su vaučerima ili rade za internetske platforme poput Ubera. Naime, u 2016. svaki je četvrti ugovor o radu u EU spadao pod nestandardni oblik zapošljavanja. Tržište rada zahtijeva fleksibilne radnike, ali i ta fleksibilnost mora imati zaštitu.
Novom Direktivom nalaže se da svaka osoba s ugovorom o radu ili u radnom odnosu mora uživati ova nova prava. Osobe koje su povremeno ili kratkoročno zaposlene, rade na ugovore o radu na zahtjev, ugovore o radu s prekidima, koje su plaćene vrijednosnim kuponima (vaučeri), koje su zaposlene preko internetskih platformi, kao i stažisti i naučnici, zaslužuju niz minimalnih prava ako zadovoljavaju te kriterije i ako rade prosječno najmanje tri sata tjedno ili 12 sati u četiri tjedna.
Bolja zaštita kod novih vidova zapošljavanja
Radnicima s ugovorima o radu na zahtjev ili u slučaju sličnih vidova zaposlenja trebala bi se jamčiti minimalna razina predvidljivosti njihovih radnih uvjeta, pa bi tako, primjerice, radnici morali unaprijed znati broj sati rada u tjednu i njihov raspored. Oni bi također trebali moći bez posljedica odbiti raditi izvan unaprijed određenih sati ili dobiti naknadu ako im posao nije otkazan na vrijeme.
Poslodavac ne bi smio braniti, kažnjavati ili sprječavati radnike da obavljaju poslove kod drugih poslodavaca ako to rade izvan radnog rasporeda koji su dogovorili s tim poslodavcem.
Nova pravila o probnom radu i osposobljavanju
Razdoblja probnog rada ne bi trebala trajati dulje od šest mjeseci ili bi trebala biti razmjerna u odnosu na trajanje ugovora u slučaju zapošljavanja na određeno vrijeme. To će značiti da će se u svim kolektivnim ugovorima, ugovorima o radu ili pravilnikom o radu kod kojih je probni rad ugovoren u trajanju dužem od 6 mjeseci to morati izmijeniti, odnosno skratiti. U ugovoru o produljenju radnog odnosa ne bi se smio ponovno uvoditi probni rok.
Osim toga, poslodavac bi trebao osigurati besplatno obvezno osposobljavanje koje će se računati kao radno vrijeme. Takvo bi se osposobljavanje, ako je to moguće, trebalo organizirati u okviru radnog vremena.
Nakon konačne odluke Europskog parlamenta, pravila treba potvrditi Vijeće, a države članice zatim imaju tri godine za provedbu.
