Poruke iz Davosa
Glavni tajnik našeg globalnog sindikata UNI-a, Philip Jeninngs, svjetskim liderima okupljenima u Davosu odaslao je jasnu poruku: trebamo se pozabaviti nejednakošću i nezaposlenošću, ili će društvena kohezija biti uništena. Izvješće o globalnim rizicima za 2012. godinu pokazalo je kako nejednakost stoji na samom vrhu popisa globalnih rizika.
U svijetu 225 milijuna nezaposlenih
Izvješće Međunarodne organizacije rada o svijetu rada, predstavljeno uoči Davosa, pokazalo je kako je problem nezaposlenosti na povijesnom vrhuncu – obuhvaća 225 milijuna ljudi, pri čemu je od početka krize 27 milijuna ljudi jednostavno odustalo od potrage za poslom; svaki treći pripadnik radne snage živi u siromaštvu ili je nezaposlen, a svaki drugi radi na temelju ugovora koji radnika dovodi u ranjiv položaj. Ujedno imamo i pozadinski problem u vidu nezaposlenosti mladih, koja je dvostruko veća od stope nezaposlenosti odraslih. Prema MOR-u, nezaposlenih odraslih kreće se između 6 i 6,5%, dok je nezaposlenost mladih bliža stopi od 12-13%. Objavljeni su podaci o nezaposlenosti u Španjolskoj, koji su otkrili kako je gotovo 50% mladih bez posla, dok je stopa kod odraslih 23%. Elita u Davosu nije mogla ignorirati te činjenice, što je pružilo više “streljiva” za 12 lidera globalnih sindikata, kako bi prenijeli poruku o krizi, nejednakosti i nezaposlenosti.
Treba nam novi model
Sindikati su uspjeli političarima i poslovnim liderima, i široj javnosti putem medija, prenijeti koordiniranu poruku da se zbog problema s radnim mjestima i nejednakošću urušava društvena kohezija. Te argumente dodatno je podupro osnivač Davosa, Klaus Schwab, koji je javno izjavio da je sadašnji model ekonomskog kapitalizma doživio neuspjeh, i da se treba okrenuti jednom novom modelu. Treba se zapitati: je li elita u Davosu doista čula poruku? Za početak, sindikati se moraju pojaviti na mjestu gdje se ih može čuti. Jesu li imali prostora – jesu li dobili priliku? Davos uključuje 240 događanja, a sindikalni razlozi za zabrinutost čuli su se u njih 95.
Svjetskim liderima više ne predstavlja iznenađenje što su sindikalci danas uključeni u razgovore koji se odvijaju u Davosu. Kad su se prije niza godina prvi put otvorila vrata Davosa sindikalnom pokretu, mnogi su se zapitali pripadaju li sindikati uopće tamo, i što uopće mogu postići? No, učvrstili su svoju nazočnost, status se poboljšao, i danas se sindikati smatraju ključnim dionikom koji posjeduje legitimnost i koji imaju nešto važno reći. Mijenjaju klimu u Davosu.
Treba nam pravedniji porezni sustav
Ima li više ili manje optimizma nakon Davosa? Optimizam izvire iz činjenice da elita uviđa kako je suvremeni kapitalizam došao pod znak pitanja. Nešto se mora promijeniti kad građani počnu sumnjati u sama načela na kojima je suvremena ekonomija sazdana – u slobodna tržišta, slobodan tok investicija, snažan privatni sektor. Iz epicentra globalne ekonomije širi se strah zbog činjenice da se legitimnost modela koji smo promatrali posljednjih trideset godina danas vrlo ozbiljno dovodi u pitanje, i kako vrlo naporno razmišljaju o tome kako promijeniti taj model i implikacije koje iz njega proizlaze za obične ljude. Suočavamo se s rekordnim stopama nezaposlenosti i imamo čitavu jednu generaciju kojoj su zalupljena vrata lokalne i globalne ekonomije i doživljava se kao vrlo jasan signal opasnosti. Sve je izraženiji stav kako bi i superbogati pojedinci trebali plaćati pravedan dio poreza. I lideri koji značajno utječu na javno mnijenje, poput Billa Gatesa, osjetili su se pozvanima da pozovu na pravičniji porezni sustav, što stoji u kontrastu s otkrićem kako je republikanski kandidat za predsjednika SAD-a Mitt Romney plaćao samo 13,9 posto poreza na svoje bogatstvo, što je barem upola manja stopa poreza od one koju plaća prosječni američki radnik.
Prioriteti – borba protiv siromaštva i nezaposlenosti
Raspoloženje u Davosu se promijenilo. Bilo je drugih prilika, kad je bilo više euforije, kao da su dani krize zauvijek prošli – pa je stoga ovo događanje bilo puno trezvenije i realnije. Davos je otkrio razmjere izazova koji leže u budućnosti. Potrebna je istinska suradnja na pitanjima kao što su klimatske promjene, borba protiv siromaštva i gospodarski rast.
Nordijski model – alternativa propalom modelu neoliberalizma
Pesimizam može potaknuti činjenica da je njemačka kancelarka Merkel spomenula rast i zapošljavanje samo jednom tijekom četrdesetminutnog središnjeg govora u Davosu. Ipak, u događanjima i kuloarima Davosa postojao je snažan osjećaj da je Europi potreban drukčiji plan. Europa treba zauzdati krizu državnih dugova, no ujedno joj je potreban i plan B za gospodarski rast i klimatske promjene. Tijekom posljednjeg dana Davosa proširila se informacija o tome kako skupina G20 i EU pokušavaju pronaći resurse za veliki angažman s ciljem smanjenja nezaposlenosti mladih. Poslovna zajednica – nefinancijski sektor – tvrdi kako posjeduje novac u banci i kako je spremna ulagati, no trenutno je ozračje toliko nesigurno da nisu spremni ulagati dok se najprije ne razriješi kriza eurozone. Britanski premijer Cameron predstavio je anglosaksonski model, koji se doima zastarjelim i thatcherovski obojenim. No zato je, s daleko pozitivnijeg gledišta, nordijski model zaradio veliku pozornost kao ozbiljna alternativa propalom modelu neoliberalizma, koji Cameron i dalje pokušava propagirati. Nordijske zemlje spadaju u najkonkurentnije zemlje svijeta, a ujedno su vrlo čvrsto usidrene u društvenoj odgovornosti.
Snažniji glas radnika i njihovih predstavnika
Predstavnici radničkog pokreta otišli su iz Davosa s osjećajem da i oni trebaju pripremiti svoju domaću zadaću, kao i s natuknicama za daljnje djelovanje. Uvidjeli su kako moraju otići korak dalje kad je riječ o kampanji za financijsku regulativu, porezu na financijske transakcije, snažnijem utjecaju na procese u okviru skupine G20. Dvanaest sindikalnih lidera u Davosu držali su nogu na gasu tijekom čitavog svog tamošnjeg boravka. Ove su godine pitanja važna za radnike, u vezi s radnim mjestima i nejednakošću, oblikovala debatu u Davosu, a iduću godinu treba posvetiti tome da se dodatno učvrsti te teme u središtu pozornosti, kako bi se pobrinuli da se glas radnika koji se nalaze pod pritiskom i u totalnoj nesigurnosti, kao i glas 225 milijuna nezaposlenih, čuje još snažnije.
