Erozija srednjeg sloja – Srednji sloj sve brže nestaje

Erozija srednjeg sloja – Srednji sloj sve brže nestaje

Srednji sloj bi trebao moći uživati u osnovnim blagodatima vremena u kojem živi, od toga da si može priuštiti normalno stanovanje, prehranu, godišnji odmor, izlaske, do toga da su mu dostupne tehnološke mogućnosti koje nosi vrijeme.

Gospodarska kriza samo je jedan od faktora erozije srednjeg sloja. Povezano je to i sa smanjenjem plaća i broja zaposlenih u javnom sektoru. Srednji sloj u Europi nestaje, a u razdoblju od 2004. do 2011. godine broj Europljana koji se mogu smatrati srednjom klasom smanjen je za 2,3 posto. Taj pad je nastavljen i u godinama koje slijede, pokazuje studija Međunarodne organizacije rada. Prema podacima s tržišta rada, gubitak srednjeg sloja još je dublji u zemljama poput Njemačke i Grčke.

Eroziju srednjeg sloja u svijetu rada potaknulo je više faktora. Gospodarska kriza samo je jedan od njih. Kako se navodi, u nekim zemljama smanjenje srednje klase povezano je sa smanjenjem plaća i broja zaposlenih u javnom sektoru, što je pogotovo pogodilo žene na tržištu rada. Javni sektor, naime, domaćin je mnogih zanimanja koja se tradicionalno povezuju sa srednjim slojem – od nastavnika, preko državnih službenika do liječnika. No, neka od tih zanimanja, poput nastavnika, svojim primanjima danas se teško mogu svrstati u srednji sloj.

Jedan od razloga je i slabljenje mehanizama kolektivnog pregovaranja

Jednu od uloga odigrala je emigracija određenih kategorija radnika i profesija. Potvrđuje se da su niža kvaliteta radnih mjesta i rastući sektor slabo plaćenih poslova, kao i progresivno slabljenje mehanizama kolektivnog pregovaranja, određujući faktori za polagani nestanak srednjeg sloja na tržištu rada.

Stabilni industrijski odnosi, kao što je to u Nizozemskoj, Švedskoj, Francuskoj i Belgiji, vode do veće stabilnosti srednjeg sloja. Jezgrom srednjeg sloja smatraju se oni koji imaju prihode između 80 i 120 posto medijana dohotka, a prema podacima ILO-a, njoj pripada između 23 i 40 posto kućanstava u EU. Ona je najstabilnija u Danskoj i Švedskoj (s udjelima od 40, odnosno 39 posto). Najniža stopa, pak, bilježi se u Latviji (23 posto) i Litvi (24 posto). No, studija je pokazala da se medijan dohotka (centralna vrijednost) smanjio tijekom gospodarske krize, a osobito u razdoblju od 2008. i 2011. godine.

Vrijedi li to u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj prema toj računici u srednji sloj bi ulazili građani koji zarađuju od nepunih 5,2 tisuće do nepunih 7,8 tisuća kuna bruto mjesečno. Prosječnoj plaći u Hrvatskoj nedostaje četvrtina njena iznosa da se sve može podmiriti u mjesecu. I takvo mjerilo za Hrvatsku ne može vrijediti, jer to nije srednji sloj.

U osnovi, propadanje srednjeg sloja posljedica je rastućih nejednakosti, koje nije potaknula gospodarska kriza, već kriza morala iza čega su stale političke elite, a koja se svodi na to da oni koji imaju trebaju imati više. Cijeli niz nesigurnih oblika rada, koji je posljedica tih promjena, također narušava sustav, a protiv toga se može boriti zahtjevima za povećanjem plaća i preraspodjelom dobiti.
Nesigurni oblici rada

Na nesigurne oblike rada koji su utjecali na propadanje srednje klase ukazuje i studija ILO-a koja navodi kako je, bez obzira na financijsku i gospodarsku krizu, propadanje srednjeg sloja u mnogim zemljama bilo prisutno i prije krize. Osobito je to vidljivo u Njemačkoj gdje se smanjivala za tri posto godišnje, ali i u Luksemburgu, Nizozemskoj, Grčkoj, Velikoj Britaniji, pa čak i u Danskoj. Naime, u tim zemljama radnici su “propadali” u niže plaćene razrede, što je dobrim dijelom posljedica širenja nesigurnijih oblika rada. Kriza je pak najsnažnije pogodila srednju klasu u Grčkoj, Španjolskoj, Estoniji, Cipru i Portugalu.