Od 24. do 26. studenog 2005. godine u Pragu je održan prvi sastanak predstavnika UNI u Europskim radničkim vijećima iz Grafičkog sektora. Uz članove Europskih radničkih vijeća sastanku su prisustvovali i predstavnici zemalja kandidata za Europsku uniju među kojima je naš sindikat predstavljao Darije Hanzalek.
Europska radnička vijeća
Direktiva o Europskim radničkim vijećima donesena je 1994. godine. Direktiva daje pravo radnicima zaposlenim u multinacionalnim kompanijama koje djeluju na prostoru najmanje dvije države Europske unije da putem Europskog radničkog vijeća (ERV) budu zastupljeni prema upravi na internacionalnom nivou kompanije. Uz nužnost da kompanija djeluje u najmanje dvije države EU uvjet za osnivanje Europskih radničkih vijeća jest i da kompanija ukupno zapošljava više od 1000 radnika na području EU, a da u svakoj pojedinoj zemlji zapošljava najmanje 150 radnika. Europska radnička vijeća mogu se usporediti sa radničkim vijećima kod poslodavaca unutar jedne države pa tako i našim radničkim vijećima, samo što ERV predstavlja radnike više zemalja na kojima je rasprostranjena multinacionalna kompanija, tako reći u njemu se nalaze predstavnici iz nacionalnih radničkih vijeća.
Mnoge slabosti
Slabosti koje možemo vidjeti kod naših radničkih vijeća u još većoj mjeri se manifestiraju kod Europskih radničkih vijeća. Tako sama Direktiva, iako je obvezujuća ne predstavlja zakon nego je ustvari smjernica koja se ima unijeti u nacionalno zakonodavstvo zemlje članice. Već tu nastaju problemi, a u slučaju spora postavlja se pitanje mjerodavnog prava, dok se sudska praksa tek ima razviti i trenutno je čini nekoliko slučajeva.
Osnivanje Europskog radničkog vijeća vrlo je teško s obzirom da mu prethode pregovori multinacionalnom kompanijom i potpis ugovora odnosno sporazuma. Položaj i uvjeti rada ERV-a razlikuju se ovisno o svakom pojedinom ugovoru odnosno o prethodnoj pregovaračkoj snazi radnika i stavu poslodavca.
Barijere koje postavlja udaljenost, jezik i različiti nacionalni interesi očit su i ozbiljan problem. Pored toga nisu jasno definirani kanali informiranja i obveze poslodavca, mišljenja ERV-a nisu obvezujuća, često je teško utvrditi sjedište kompanije, a neke od njih imaju sjedišta i na drugim kontinentima pa je mogućnost utjecaja na njihove odluke iz “centrale” manja.
Zanimljiv je i podatak iz ankete koju je proveo UNI Grafički sektor da je u procesima restrukturiranja multinacionalnih kompanija samo 24,2% ERV-a obaviješteno prije donošenja odluke o restrukturiranju, a samo 19,9% ERV-a je konzultirano prije donošenja istih odluka. Europska radnička vijeća tek se moraju izboriti za svoju poziciju kako u legislativi tako i u praksi.
Ojačati položaj ERV-a
Nakon donošenja Direktive o Europskim radničkim vijećima planirano je da će do 1999. godine biti poduzete radnje za njezinu reviziju odnosno poboljšanje. No, s obzirom da u Europskoj uniji kapital ima prevlast nad radom do danas nije izvršena revizija Direktive, a nedonošenje Europskog ustava samo dodatno otežava situaciju. Trenutno je u tijeku tek komunikacija oko poboljšavanja Direktive pri čemu slab interes Europske komisije otežava napredak.
Sindikati zahtijevaju da se u budućnosti jasnije definiraju mehanizmi informiranja, komuniciranja i sadržaj informacija, da se uvedu adekvatne i efikasne sankcije za poslodavce, da se razvija obvezujući karakter mišljenja ERV-a, da se omogući adekvatno obrazovanje pregovarača i članova ERV (pravni sustavi, jezici), korištenje pomoći stručnjaka, te da se omoguće češći i duži sastanci članova ERV. Potrebno je i definirati procedure pri spajanjima, suziti područje poslovne tajne i izuzetih tema, te utjecati da otkazi budu posljednje sredstvo restrukturiranja multinacionalnih kompanija i da se prethodno rade projekcije socijalnih posljedica restrukturiranja i otkaza. Nužna je i harmonizacija pravnih sustava u državama EU, te određivanje da se sjedištem ima smatrati ona zemlja gdje se nalazi najviše radnika na području EU. S obzirom da se ne može očekivati velika pomoć od Europske komisije i niti skora revizija Direktive, UNI Europa Grafički sektor pokušati će zacrtane ciljeve postići tako da se ostvaruju postojeća i ugovorena prava, poboljšavaju sporazumi za pojedina ERV te tako da se biraju sudski sporovi kojima bi se razvila povoljna sudska praksa.
50% pokrivenosti u grafičkom sektoru
U grafičkom sektoru djeluju 43 Europska radnička vijeća čime je pokriveno oko polovica multinacionalnih kompanija u kojima postoje uvjeti za osnivanje ERV-a. Stoga je potrebno je i pojačati aktivnosti za osnivanje ERV-a u preostalih 40-tak multinacionalnih kompanija koje djeluju na području Europske unije.
Uskoro ERV i kod nas?
Iako Hrvatska još nije članica Europske unije potrebno je već sada upoznati se s pojmom Europskih radničkih vijeća kako bi se nakon ulaska u Europsku uniju i naši radnici mogli ostvariti pravo predstavljanja u Europskim radničkim vijećima odnosno većim multinacionalnim kompanijama. Tako bi i u grafičkoj djelatnosti moglo biti nekih tvrtki u kojima bi možda mogla biti osnovana ERV, kao što su WAZ (EPH – Jutarnji list, Slobodna Dalmacija), Dunapack, Model Pakiranja, Tiskara Zagreb (Styria) i dr., no u konkretnim slučajevima biti će potrebno provjeriti postoje li svi uvjeti; od vlasničke strukture, broja radnika cijele multinacionalne kompanije do broja radnika u Hrvatskoj, što čini se neki trenutno ne zadovoljavaju. Ispune li se uvjeti na sindikatima će predstojati težak put do samog osnivanja Europskog radničkog vijeća čiji članovi bi bili i naši predstavnici.
Razvoj Europskih radničkih vijeća može se činiti kao uzaludan projekt koji ne daje rezultate i bespotrebno iscrpljuje sindikate, no organiziranje rada i radnika mora pratiti promjene u organizaciji kapitala i poslodavaca, a ono što se danas čini novim i neefikasnim za dvadeset godina može biti uobičajeno i besprijekorno funkcionirati. Sjetimo se samo da su u prošlom stoljeću radnici prolijevali krv za radno vrijeme od osam sati i druga temeljna prava koja su danas opće prihvaćena i svima normalna.
