Uz suorganizaciju Sindikata grafičara, svjetska udruga sindikata UNI-Graphical organizirala je Globalnu konferenciju o sektoru sigurnosnog tiska održanu 18. i 19. rujna 2008. godine u Zagrebu. Sudionici konferencije, iz raznih zemalja cijeloga svijeta analizirali su globalnu situaciju u sektoru sigurnosnog tiska, stanje vlasništva, profil glavnih multinacionalnih kompanija, te raspravili strategije koje se tiču temeljnih pitanja, kao što su organiziranje članstva, radni uvjeti, zaštita na radu, kolektivno pregovaranje, privatizacija i sl., a biti će i uspostavljena internacionalna mreža međusobne komunikacije i koordinacije.
Konferenciji je predsjedavao Michel Muller predsjednik UNI Grafike, a uz njega su je vodili Adriana Rosenzvaig voditeljica ureda UNI Grafike, Nicola Konstantinou glavni tajnik UNI Europa grafičkog sektora, te Stjepan Kolarić predsjednik Sindikata grafičara. Sindikat grafičara su predstavljali Stjepan Kolarić (predsjednik), Davor Hajnić, Davorin Šaramo i Damir Pušić sindikalni povjerenici iz Agencije za komercijalnu djelatnost, Aleksandar Žaja glavni povjerenik iz Hrvatske (Vjesnik) tiskare, te Darije Hanzalek (voditelj radno pravne zaštite).
Što je zaštićeni tisak
Na počeku trebalo je definirati što pokriva sektor zaštićenog tiska. Zaštićeni tisak predstavlja asortiman tiskanih proizvoda koje je zbog pojačane zaštite gotovo nemoguće falsificirati ili izmijeniti. Prvotno su se kao proizvodi zaštićenog tiska smatrali tekstovi od direktne državne važnosti, državne obveznice, novac, putovnice i osobne karte, no ovaj pojam se širi na druge osobne dokumente građana ali i druge instrumente plaćanja kao što su čekovi, mjenice a u novije vrijeme na velikom značenju dobivaju bankovne kartice i druge vrste elektronskih kartica kao nositelja mnogih povjerljivih informacija, u ovo područje ubraja se ambalaža farmaceutskih i drugih proizvoda kao zaštita od krivotvorenja te zaštitne markice. Kod nas ovaj sektor pokriva prvenstveno Agencija za komercijalnu djelatnost, ali u području ambalaže farmaceutskih i drugih proizvoda tu su i neke druge tiskare kao što je na primjer Lana – Karlovačka tiskara.
Treba naglasiti da zaštićeni tisak nije obična roba (posebno novčanice i putovnice), pa se zbog izražene dimenzije sigurnosti same tiskovine i podataka koje nosi kao i zbog naglašenog javnog interesa, ne smije tretirati kao običan proizvod. Ovo je posebno bitno što značajan dio zaštićenih tiskovina, kao što je novac i putovnice, predstavljaju neke od osnovnih temelja stabilnosti država i društvenih poredaka.
Na 2,75 milijuna novčanica pojavi se samo 1 falsificirana novčanica Jena, dok se na istu brojku pojavi 137 falsificiranih novčanica Eura, 275 falsificiranih novčanica Dolara (SAD) i 500 falsificiranih novčanica Funti (UK).
No, dimenzija zaštite obuhvaća i pitanje tajnosti podataka koji su otisnuti na samim proizvodima na način da ti podaci neće neovlašteno (iz tiskare) doći u posjed trećih osoba, što se postiže pojačanim mjerama sigurnosti (koje često zadiru u osobnost i privatnost radnika) ali i kvalitetnim i pouzdanim radnicima zaposlenim na neodređeno vrijeme.
Sigurnosni tisak i kriminal
S obzirom na iznimnu vrijednost tiskovina i podataka koje nosi zaštićeni tisak, kriminal pokušava prodrijeti u ovo područje. Da se radi o području visokih uloga svjedoči i informacija da je u Kolumbiji ubijen sindikalni čelnik zbog toga što je ukazivao na korupciju i preprodaju kod tiskanja putovnica.
Modernizacija i koncentracija
Razvoj tehnologije i modernizacija proizvodnje zahvatili su i ovaj sektor, čak i jače nego druge dijelove grafičke industrije. Tehnologija koja se koristi u sigurnosnom tisku izuzetno je složena i skupa a pored toga kapaciteti novih strojeva i tehnologije su vrlo veliki, dok je dio narudžbi specifičnih proizvoda limitiran te ne djeluje uvijek tržišni zakon ponude i potražnje (npr. svaki državljanin ima pravo na samo 1 putovnicu, točno je određeno koliko će se novca tiskati i sl.). Ovi skupi složeni strojni parkovi često imaju prevelike kapacitete koji nisu dovoljno iskorišteni. Javlja se i druga krajnost, strojevi su toliko složeni da mnogi ne znaju ni približno iskoristiti njihove kapacitete.
Sve ovo čini se dovodi do koncentracije na manji broj velikih i jakih proizvođača na području sigurnosnog tiska.
Privatizacija
Zaštićeni tisak je dugo vremena bio usko vezan uz državu, s obzirom da pokriva asortiman proizvoda koji je uz naglašenu potrebu zaštite i sigurnosti bio usko vezan uz državne interese. No, u novije doba javljaju se tendencije privatizacije ovog sektora posebno u područjima koja unatoč sigurnosnoj dimenziji imaju pretežito komercijalni, a ne javni, karakter.
U nemalom broju zemalja dio posla zaštićenog tiska prelazi u privatni sektor, a to se javlja posebno na području proizvoda koji nisu direktno vezani uz državnu djelatnost (npr. razne vrste elektronskih kartica). Naime postoje tendencije da se dio poslova zaštićenog tiska obavlja kroz otvorene javne natječaje na kojima poslove dobivaju i privatne tvrtke.
Privatizacija se znala odvijati i potiho – na mala vrata. Država proda manji udio uz „jamstvo“ da neće pustiti svoj većinski udio, da bi godinu dana kasnije prodala i ostali dio i tako privatizirala tvrtku.
Iskustva su različita, u mnogim zemljama sigurnosni tisak je u državnom vlasništvu, a javljaju se čak i tendencije povrata iz privatnog u državni sektor. U Japanu je država vlasnik gotovo svih poduzeća koja pokrivaju ovaj sektor a radnici su javni službenici, sve iz osnovnog razloga što država želi zadržati izrazito visoku razinu sigurnosti, a koju privatni sektor ipak ne osigurava u toj mjeri. U Njemačkoj se javljaju tendencije da se dio ovog sektora vrati natrag u državno vlasništvo, pa tako država namjerava vratiti natrag većinski dio u saveznoj tiskari Bundesdruckerei iz Berlina.
Iako je bilo drugačijih mišljenja, većina sudionika Konferencije preporuča zadržavanje ovog sektora u državnom vlasništvu, jer to u pravilu znači veću razinu prava radnika ali i viši nivo sigurnosti samih proizvoda. Interes profita kojim je privatni sektor isključivo vođen negativno utječe ne samo na razinu prava radnika nego i na kvalitetu i sigurnost predmetnih proizvoda.
Gdje se tiskaju Hrvatske kune
Iako većina misli da se naše novčanice, Hrvatske kune, tiskaju u našoj domovini to nije tako. Ako se obrati pažnja na novčanicama se može vidjeti oznaka da su tiskane kod Giesecke & Devrient, Germany (jedna od najvećih multinacionalnih kompanija) odnosno Cebs Austia.
Nije iznimka da manje zemlje tiskaju svoje novčanice u inozemnim tiskarama, no zasigurno bismo više voljeli da se Kune tiskaju u našoj domovini. Imajući u vidu činjenicu da ne tiskamo niti vlastiti novac, teško je za očekivati da će neka od naših tiskara dobiti posao tiskanja Eura za ovo područje nakon ulaska u Europsku uniju.
Multinacionalne kompanije
Multinacionalnih kompanija u ovom sektoru relativno je malo no one su sve jače, a njihova prisutnost uzrokuje nesigurnost i često smanjenje prava radnika kroz socijalni damping, na način da se posao seli u zemlje gdje je radna snaga jeftinija. Privatni sektor i multinacionalne kompanije se koncentriraju a jedino što ih vodi jest interes za što većim profitom. Među najjačim kompanijama nalaze se:
• De La Rue plc osnovana 1813. godine sa sjedištem u Hampshire u Ujedinjenom Kraljevstvu, koja ima 60 tvornica u 28 zemalja sa 6274 zaposlenih i godišnjim prometom od 754 miliona Funti;
• Giesecke & Devrient Group osnovana 1852. godine sa sjedištem u Minhenu u Njemačkoj, koja ima preko 50 tvornica u 30 zemalja sa 8919 zaposlenih i godišnjem prometu od 1,55 milijardi Eura;
• Oberthur Technologies Group osnovana 2007. (1818.) godine sa sjedištem u Parizu u Francuskoj, koja ima 25 tvornica i više od 40 predstavništava u preko 30 zemalja sa 5024 zaposlenih i prometom od 734 milijuna Eura;
• Tu su u su još i Američka kompanija za bankarske note, Thomas Greg&Sons ltd i drugi.
Postoje određeni dogovori sa nekim multinacionalnim kompanijama ali u pravilu ne obavezuju, pa se teži sklapanju sporazuma sa multinacionalnim kompanijama u kojima će se garantirati prava radnika na razini kompanije. UNI grafički sektor će pomoći organizaciju radnika u ovim kompanijama i njihovo međusobno povezivanje kroz mreže komunikacije i suradnje s ciljem potpisivanja ovakvih sporazuma na nivou cijelih kompanija.
Problemi radnika
Materijalna razina radnika u pravilu nije veći problem u ovom sektoru, no javljaju se određeni specifični problemi radnika.
Kako bi se osigurala zaštita i sigurnosti proizvoda često se provode mjere koje neprimjereno zadiru u prava radnika. Događa se da poslodavci uvode krajnje neprimjerene mjere provjera koje zadiru u privatnost radnika i ugrožavaju njihovo dostojanstvo. Tako se od radnika zna zahtijevati da se svlače prije izlaska iz poduzeća. Postoje čak primjeri da je poslodavac u Južnoj Americi izgradio stakleni pod kroz koji je se provjeravaju svučeni radnici kako prolaze. Video nadzor također često prelazi mjere objektivnih potreba.
S obzirom na važnost i vrijednosti tiskovina te odgovornosti, često se javlja izrazito visoka razina stresa kod radnika.
Zbog često tajnih načina proizvodnje u tajnosti se čuvaju i određene sirovine, sastojci i druge tvari koje se koriste u proizvodnom procesu. Neke od tih tvari izrazito su otrovne i kancerogene a događa se da pod parolom tajnosti radnici nisu upoznati sa time.
Veći odljev radnika umanjuje sigurnost zaštićenog tiska. Pored svih provjera, glavna garancija sigurnosti tiskovina i podataka su zadovoljni radnici koji su zaposleni na neodređeno vrijeme.
Akcije UNI
S obzirom na pozitivna iskustva rada na ovoj prvoj Konferenciji, zaključeno je da će se u okviru UNI-Grafike utemeljiti odjel zadužen za Sektor sigurnosnog tiska te će se nastaviti sa radnom.
U prvoj fazi potrebno je prikupiti što više informacija i znanja koja će se sistematizirati i povezati u jedan jedinstveni pregledan materijal koji će služiti kao baza podataka koja će se konstantno nadopunjavati. Osnovati će se radna grupa koja će prikupljati informacije iz cijeloga svijeta.
Ojačati će se kontakti među sindikalnim kolegama koji djeluju u području sigurnosnog tiska za što će se organizirati komunikacijska mreža. Pritom se neće praviti razlika između radnika zaposlenih u privatnim ili državnim kompanijama, nego će ih se pokušati povezati putem zajedničkih interesa, kao što su materijalna prava, zaštita na radu, kontrola viškova radnika, nove tehnologije i dr.
Nakon ovih predradnji izraditi će se konkretni planovi akcija.
Euro
Širenjem Europske unije raste i potreba za velikim brojem novih novčanica Eura. Iako više ne postoji udarna potreba kao kod prvotnog uvođenja Eura prije nekoliko godina, potrebe za novčanicama i dalje su velike.
Štampanje novčanica podijeljeno je među više tiskara u više zemalja s time da su neke specijalizirane za točno pojedinu novčanicu (apoen) Eura. Neke od tiskara su u privatnom, a neke su u državnom vlasništvu.
Treba uočiti da Euro nije valuta jadne nacije odnosno države, pa je njegova veza sa javnim sektorom tim slabija i dolazi do snažnijeg natjecanja tko će tiskati Euro, ne amo među državama nego i među kompanijama. Temeljnu odluku o dodijeli poslova donosi Europska centralna banka pri čemu je zauzet stav da se zbog sigurnosti Euro neće tiskati u zemljama izvan Europske unije.
Posebna rasprava vodi se oko uvođenja papirnate novčanice od 1 Euro. Iako neki smatraju da bi proizvodnja ove novčanice bila opterećenje, predviđa se da bi ta novčanica vrlo živo kružila u opticaju i ne bi se vraćala bankama te bi uz to omogućila da Euro na van-kontinentalnoj razini zauzme važnije mjesto. Naime u mnogim manje razvijenim zemljama američki Dolar ima važno mjesto i to baš s novčanicom od 1 Dolara. Kako su kovanice neupotrebljive, a novčanica od 5 Eura ima preveliku vrijednost za očekivati je da bi novčanica od 1 Eura povećala upotrebu te valute izvan Europe.
Sudionici I. Međunarodne konferencije o sigurnosti tiska,
Zagreb, 18 i 19. rujna 2008.
1.-2.
Yakup Akkaya, Fatih Aydemir
, BASIN-IS,
Turska
3.-5.
Peter Ellis, Walter Duhalde, Theresa Miller,
UNITE,
Ujedinjeno Kraljevstvo
6.-7.
Patrick Desmet, Luc Pletinckx,
LBC-NVK (ACV-CSC),
Belgija
8.
Alain Jacques III.,
CNE (CSC),
Belgija
9.
Michel Muller, Jacques Floris,
FILPAC-CGT,
Francuska
10.
Michel Chaumon,
CGT,
Francuska
11.
Aldo Carletti,
FISAC CGIL,
Italija
12.-13.
Ramon Castañon Villalobos, Rafael Roldan,
UGT,
Španjolska
14.-15.
Mercedes Rodriguez, Jose Fernandez,
FCT-CCOO,
Španjolska
16.-19.
Andreas Froehlich, Detlef Bachler, Jens Mueller,
ver.di,
Njemačka
20.-25.
Stjepan Kolarić, Aleksandar Žaja, Darije Hanzalek, Davor Hajnić, Davorin Šaramo, Damir Pušić,
Sindikat Graficara,
Hrvatska
26.
Duncan Brown,
CEP,
Kanada
27.-29.
Leonardo del Roy, Alvaro Ferreira da Costa, Everaldo Cândido de Nascimiento
, FETIGESP,
Brazil
30.
Lucio Castillo,
FATIDA,
Argentina
31.
Miriam Berlak,
FNV,
Argentina
32.
Eudy Antonio Cortez Rodriguez,
Sindicato Thomas,
Venezuela
33.
Steve Walsh,
AMWU,
Australija
34.
Madan Talwar,
AINEF,
Indija
35.
Kazunari Hasegawa,
UNI Apro,
Japan
36.
Takei Kyoji,
Zeninsatsu,
Japan
37.
Ito Eiichi,
UNI Apro Tokyo,
Japan
38.
Bala Somahsundram om,
FUPPPIM,
Malezija
39.
Keith Jacobs,
CEPPWAWU,
Južna Afrika
40.
Mongi Abderrahim,
FGPD,
Tunis
41.
Marvin Largaespada,
UNI Amerika,
Panama
42.-43.
Adriana Rosenzvaig, Olga Vinogradova,
UNI Grafika,
Švicarska
44-.45.
Nicola Konstantinou, Ivonne Jacquelen,
UNI Europa Grfarika,
Belgija
