Mandolina, naročito kao koncertni instrument, vrlo je slabo zastupljena u kulturnom životu Zagreba, a i u dijelu kontinentalne Hrvatske uopće. Tek je nešto značajnije prisutna u dijelu Dalmacije, prije svega zbog većeg broja mandolinskih orkestara koji djeluju na tom području (Split, Solin, Šibenik, Trogir, Makarska, Metković, Imotski).
Kao jedini mandolinski orkestar koji se održao u Zagrebu (između 1. i 2. svjetskog rata u Zagrebu je bilo čak pet mandolinskih orkestara) i dalje smo veoma aktivni, a u posljednjih tridesetak godina razvili smo i vrlo uspješnu suradnju s domaćim autorima. Nastojeći promovirati mandolinsku orkestralnu glazbu, započeli smo vrlo uspješnu suradnju, prvo sa Zlatkom Potočnikom, koji je za naš orkestar napisao nekoliko skladbi. Suradnja se nastavlja i s drugim suvremenim skladateljima pa tako, primjerice, Adalbert Marković svoj “Preludij i scherzo” posvećuje upravo našem Orkestru. Domaće stvaralaštvo dodatno je potaknuto sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, kada su u okviru festivala Mandolina Imota pokrenuti natječaji za najbolje nove skladbe. I za skladatelje i za izvođače.
Za nas je svakako značajno istaknuti da su pojedini od autora i svirali zajedno s nama prilikom izvođenja njihovih skladbi (Zlatko Potočnik u Hrvatskom glazbenom zavodu u skladbi “Makedonski tapani”, Ivan Božičević u Imotskom prilikom izvođenja skladbe “Mandorle dolce, mandorle amare”; u Imotskom je jednom prilikom s našim orkestrom svirao i Miroslav Lončar, iako se tada nije radilo o njegovoj skladbi). Tijekom jedne od posljednjih proba prije natjecanja u Imotskom 1999. g. Božičević je, oduševljen našom svirkom, u svoju skladbu dodao dionicu udaraljki, koju je sljedeći dan prilikom koncerta izveo s nama. Smatramo da ove činjenice već dovoljno govore o povjerenju koje su naši renomirani skladatelji imali prema nama, ali i o kvaliteti našeg sviranja.
Značajno je također istaknuti da je jedan dio novonapisanih skladbi bio temeljen na izvornim melodijama iz raznih krajeva Hrvatske – od Međimurja (Z. Potočnik – “Međimurska suita”), Istre (M. Brajković – “Rondino Istriano”) do nezaobilazne Dalmacije (H. Matić – “Sjećanje na Dalmaciju”, I. Kuljerić – “Serenada”).
Koncert “Hrvatska mandolina”
Koncert “Hrvatska mandolina” održan je 25. studenoga 2015. u Studiju Bajsić Hrvatske radiotelevizije. Koncert je otvorio Mandolinski komorni ansambl “Koračnicom grafičara” Petra Krelje, nastavio “Stručkom” Arsena Dedića, “Berislavić polkom” Ivana Bozzottija te skladbom “Ragusa, Ragusa” Krešimira Magdića. Svoj dio koncerta zaključili su uz gosta, nekada i člana našeg Društva, Ambrozija Puškarića koji je otpjevao “Jedan dan” i “La musica di notte” Đele Jusića.
U nastavku se predstavio Orkestar mandolinista i gitarista te pod ravnanjem Mladena Landaua izveo skladbe “Preludij i scherzo” Adalberta Markovića (skladba napisana za nas i posvećena upravo našem Orkestru), “Kaštelanska zvona” Vlade Sunka, “Capriccio” Branka Starca, “Serenadu” Igora Kuljerića, “Tri slike” Miroslava Lončara, “Mandorle dolce, mandorle amare” Ivana Božičevića, “Vlašku” Marinka Katunarića te zaključio koncert “Mediteranskim plesom” Miroslava Lončara.
Za dodatak, izvedeni su “Suza za zagorske brege”, Zvonka Špišića te “Brza polka” Dragutina Hruze.
Kroz program je vodila Lejdi Oreb, a cijeli koncert je snimio Hrvatski radio te ga u cijelosti emitirao na svom 1. programu već dva puta, 29. prosinca 2015., i 12. travnja 2016. u ciklusu Folklorni koncert do ponoći. Promidžbene aktivnosti i najava koncerta po nekoliko puta dnevno zainteresirale su široku publiku. Unatoč tome što je ulaz bio besplatan, bilo je potrebno najaviti dolazak zbog režima ulaska u zgradu HRT-a, i prema broju prijava, dvorana Studija Bajsić trebala je biti popunjena do posljednjeg mjesta. Na žalost, isti dan je u Zagrebu boravio američki potpredsjednik Joe Biden i grad je bio prometno blokiran pa je samo stotinjak “sretnika” uspjelo doći na koncert.
