Hrvatska – zemlja u kojoj nema reda
Nedavno je objavljen razgovor s jednim našijencem koji je uspio u inozemstvu. Osnovao je tvrtku koja uspješno posluje, zapošljava dvadesetak ljudi, školuje djecu. Njegov san se ostvario. Međutim, i pored tih materijalnih postignuća, njemu srce puca za Hrvatskom. – Vratio bih se- rekao je sa suzama u očima – no nemam gdje. Hrvatska je zemlja u kojoj nema reda.-
Ne plaćaju se ni porezi ni računi
U tih nekoliko riječi oslikan je jedan od osnovnih naših problema. U Hrvatskoj jednostavno nema reda. Naša država, koju smo dočekali sa toliko oduševljenja, nalikuje na sklepotinu, na kartonski kovčeg omotan konopcem kako se ne bi raspao. Svako malo na javu izlaze šokantni podaci o kaosu u najbitnijim segmetnima gospodarskog i društvenog života. Jedan od novijih je onaj koji govori o poreznom dugovanju. Neplaćeni porez dosegao je iznos od 45 milijardi kuna. Malo? Ili puno? Pravi odnos daje nam podatak o neplaćenom porezu u Sloveniji, koja je također objavila popis svojih poreznih dužnika. U tom gospodarstvu, koje je po veličini otprilike jednako hrvatskom, porezni dug iznosi 6 milijardi kuna. Dakle sedam puta manje nego u Hrvatskoj. U uređenim državama neplaćanje poreza je jednostavno nezamislivo. Prije osamdesetak godina u Americi je gangster Al Capone završio u zatvoru ne zbog svojih zločina već zato jer nije plaćao porez.
U Hrvatskoj ne samo da se ne plaća porez, već se ne plaćaju ni računi. Što reći na to da je nelikvidnost dosegla iznos od također 45 milijardi kuna. Riječ je o nezaustavljviom fenomenu, kojem do sada ni jedna naša vlada nije uspjela stati na kraj. Riječ je o svojersnoj rak rani gospodarstva zbog koje propadaju mnoge inače zdrave tvrtke. One ne mogu naplatiti svoja potraživanja,odnosno guše ih krediti koje podižu u očekivanju da će im se vjerovnici smilovati. Da paradoks bude potpun, jedan nd najvećih neplatiša je upravo država, dakle ona institucija koja problem nelikvidnosti mora riješiti. Tu je i naš najveći koncern Agrokor.
Popis pomalo bizarnih podataka koji govore da je Hrvatska država u kojoj nema reda podulji je. Već smo zaboravili na to da je prije nekih godinu i pol dana proveden popis stanovništva. Taj popis je u ozbiljnim državama jedan od najvažnijih dokumenata na kojem se temelji gospodarska politika. Međutim, rezultata tog popisa nema ni danas i pitanje je kada će ga uopće biti. U Hrvatskoj državi ne zna koliko ljudi ima na svojim jaslama, ne postoji jedinstveni sustav kojim se prati izdvajanje za socijalnu skrb, ne zna se u što se troše silne milijarde koji se daju za poljoprivredne i druge poticaje. Na kraju krajeva, i sama vlada djeluje kao raštimani orekstar. Ni u njoj nema reda. Ministri daju izjave koje se sutradan demantiraju, članovi vlade ne mogu se složiti o tome da li će sljedeća godina biti još gora od ove ili će se ipak osjetiti pozitivni pomak.
Gospodarska kretanja drumom, Vlada šumom
Procjene gospodarskih kretanja govore o potpunoj konfuziji. Početkom godine najavljuje se porast bruto-društvenog od 0,8 posto, nakon toga najavljuje se borba za nulti rast (što god to značilo) da bi u drugom tromjesječju bruto-društveni proizvod pao za 2,1 posto. Očito se gospodarska kretanja odvijaju po nekoj svojoj logici na kojoj najvažniji državni čimbenici nemaju utjecaja. Oni jednostavno ne shvaćaju što se to u hrvatskom gospodarstvu u stvari događa.
Očito, za izlazak Hrvatske iz krize ne trebaju nikakvi megalomanski projekti koji se pompozno najavljuju ali se ne ostvaruju. Potreban je svakodnevni i mukotrpni rad na uvođenju reda u Hrvatskoj. Nedopustivo je da se nekome plijeni imovina zato jer nije platio telvizijsku pretplatu a drugome se toleriraju stotine milijuna neplaćenih poreza i obveza. Takva država jednostavno ne može funkcionirati. S jedne strane uvode se sve veći porezni nameti, počevši od većeg PDV-a pa do najavljenog poreza na imovinu, a u isto vrijeme, ni postojeći porezi se ne uspijevaju naplatiti.
Hrvatska je još daleko od toga da postane uređena država u kojoj će radnik za svoj rad dobiti pristojnu plaću a poduzetnik moći naplatiti svoje račune. Zbog svega toga, živimo od danas od sutra. A mladi nam odlaze iz Hrvatske ili čame na zavodu za zapošljavanje. Gušimo se u neredu.
