2. Kongres UNI održan je od 22. do 25. kolovoza 2005. godine u Chicagu, gradu u kojem su radnici prije više od sto godina započeli borbu za dostojanstven i humani rad, a na spomen čijih žrtava se diljem svijeta, osim u SAD-u, slavi 1. Maj – međunarodni praznik rada.
UNI je udruga sindikata na međunarodnoj razini koji okuplja oko 16 milijuna radnika iz 133 zemalja svijeta. UNI okuplja sindikate iz područja usluga, a njegov član je i Sindikat grafičara. Mnoge aktivnosti UNI-ja, kao sindikalne udruge na svjetskoj razini, usmjerene su prema univerzalnim pitanjima sindikalne borbe kao što su siromaštvo, dječji rad, ravnopravnost spolova, HIV/AIDS, globalizacija, multinacionalne korporacije, pravo na dostojanstveni rad, organiziranje članstva. Pored toga UNI poduzima i konkretne akcije od podrške pojedinim sindikatima u njihovim akcijama uključujući i obrazovanje i organiziranje članstva.
Kongres UNI-ja imao je 993 sudionika iz 422 sindikata iz 122 zemalja svijeta. Hrvatsku su predstavljali Josip Pupić i Vesna Mamić iz Hrvatskog sindikata telekomunikacija, Jadranka Dumbović i Milan Jukić iz Hrvatskog sindikata pošte, Ana Knežević iz Sindikata trgovine Hrvatske te Stjepan Kolarić i Darije Hanzalek iz Sindikata grafičara.
Konferencija žena
Neposredno prije II. Kongresa UNI održana je i II. UNI Konferencija žena na kojoj je istaknuto da globalizacija, daljnja podjela svijeta na bogate i siromašne znače daljnju marginalizaciju, eksploataciju i pogoršanje položaja za milijune žena u Africi, Americi i Aziji, koji se u najgorim slučajevima pojavljuju kao trgovina ženama i djecom i prisilnim radom. No i u razvijenijim zemljama položaj žene nije zavidan s obzirom na čestu nejednakost plaća, teškoća u napredovanju karijere i dodatnim obvezama obiteljskog života koje uvelike snosi žena.
Bitno je da se žene ravnopravno organiziraju i učlanjuju u sindikate, ali je bitno i da žene postignu u potpunosti ravnopravan unutar samih sindikata, jer gleda li se i struktura sudionika samog II Kongresa UNI-ja 2/3 sudionika su bili muškarci dok su žene činile samo 1/3.
Ženska konferencija donijela je detaljan plan čiji su osnovni ciljevi: jednaka plaća i mogućnosti, prepoznavanje i zaštita radnika u sivoj ekonomiji i žena na nesigurnim radnim mjestima, sprečavanje HIV/AIDS i nasilja nad ženama, jednakost žena u radu UNI-ja i sindikatima članovima.
Pravo na dostojan rad
Imati dostojan posao osnovna je težnja svakog čovjeka. Program Međunarodne organizacije rada o promicanju prava na dostojan rad uključuje postizanje četiri strateška cilja: poticanje zapošljavanja, poštivanje prava radnika, pravo na socijalnu zaštitu, vođenje socijalnog dijaloga, a uspješnost Programa temelji se na njihovoj istovremenoj realizaciji. Kao okvir društvenog razvoja, Program o promicanju prava na dostojan rad, zahtjeva provođenje zajedničke politike svih društvenih aktera i preferira održivi gospodarski razvoj koji se bazira na tri stupa; gospodarskom rastu, društvenom razvoju i zaštiti okoliša. Održivi razvoj, kao razvoj cjelokupnog društva bez ugrožavanja resursa susjednih zemalja i budućih naraštaja, mora biti mjerilo gospodarskog rasta i protuteža pohlepi multinacionalnih kompanija.
Ova problematika vezana je i uz socijalnu dimenziju globalizacije. Nužno je postaviti osnovne radne standarde u globalnoj ekonomiji s obzirom da globalizacija tržišta rada i migracije radne snage imaju ozbiljne učinke na milijune radnika pa čak i one u razvijenijim zemljama. Neophodna je i trgovinska i socijalna pravda i otpust dugova zemljama u razvoju, a poziva se i na globalnu akciju protiv siromaštva u okviru čega su sudionici II. Kongresa 24. kolovoza 2005. održali i prosvjed na ulicama Chicaga. Upućena je i kritika MMF-u, Svjetskoj banci i WTO-u.
U svrhu ostvarenja prava na dostojanstven rad UNI je donio opširan akcijski plan koji će se provoditi na globalnoj razini, na sektorskoj razini (po sektorima djelatnosti) i na regionalnoj razini.
Upozoriti na korporativnu pohlepu
Globalizacija svjetske ekonomije rezultirala je značajnom koncentracijom kompanija na jednom području. U svakom od sektora UNI-a, članice se suočavaju sa velikim brojem kompanija koje su dominantne na tržištu. Takvi procesi posebice uključuju iskorištavanje radnika te korištenje dječjeg rada, zanemarivanje radnih i ekoloških standarda u zemlji u kojoj kompanija posluje, a koji su istovremeno prihvaćeni u domicilnoj zemlji kompanije.
Cilj UNI-a je provesti kampanje koje će biti usmjerene na osnivanje i širenje sindikata u svakoj od tih kompanija. UNI je u velikoj mjeri iscrpljen borbom protiv postojeće prakse djelovanja dvostrukih korporativnih standarda i više neće tolerirati kompanije koje tvrde da zakonito posluju kod kuće, a izvan svoje države ponašaju se kao Wal-Mart.
O ulasku multinacionalnih kompanija u Hrvatsku govorila je Ana Knežević podijelivši iskustva o ulasku internacionalnih trgovačkih lanaca u Hrvatsku i dobroj suradnji sa sindikatima iz njihovih matičnih zemalja.
Sadašnji je cilj učiniti UNI globalnim sindikatom, organizirati nove članove sindikata, te poštivati prava radnika i osigurati bolje uvjeta rada za radnike zaposlene u globalnim kompanijama.
UNI – globalni “sindikat”
Globalizacija, sve jače internacionalno povezivanje kapitala i razvoj multinacionalnih postavljaju nužnim rast sindikata, njihovo snažnije povezivanje i razvoj globalnih “sindikata” kao što je UNI. Stoga je provedena rasprava o organiziranju i učlanjivanju novih članova.
Sagledana je i uloga UNI-ja kao globalnog sindikata, te njegovo osnovno ustrojstvo; kroz regije (kontinente), sektore (po djelatnostima), UNI-Mladež, UNI-Žene i profesionalno osoblje s oko 70 zaposlenih.
Kongres je izabrao i najvažnije dužnosnike i tijela UNI-ja za slijedećih 5 godina pri čemu su i u narednom razdoblju potvrđeni mandati dosadašnjeg predsjednika UNI Joe Hansena i glavnog tajnika Philip J. Jenningsa. Stjepan Kolarić ponovo je izabran kao član Izvršnog odbora UNI-grafičkog sektora.
Kako bi dalje rastao UNI će težiti pridruživanju novih sektora, posebice informacijskih i znanstvenih sektora, ali organiziranju novih kategorija radnika uključujući i “slobodnjake”. Od velike je važnosti i da UNI svoje djelovanje proširi u Kinu, najmnogoljudniju zemlju svijeta u kojoj se nalazi gotovo 1/3 radne snage svijeta.
Slijedeći kongres UNI održati će se 2010. godine u Japanu u Nagasaki, a nadamo se da će do tada UNI ostvariti barem jedan dio zacrtanih ciljeva. Naime misao vodilja ovog Kongresa bila je pjesma Johna Lenona “Imagine” (Zamisli), no do danas se mnoge iskrene želje za svjetskim mirom i blagostanjem iz te pjesme nisu ostvarile. Stoga je UNI svjestan da će morati poduzeti krajnje napore kako bi ostvario svoje plemenite ciljeve. No, globalni “sindikat” neophodan da bi povezao i ujedinio radnike cijelog svijeta i to zato jer se svjetski kapital već opasno povezao.
Wal-Mart – najveći i najgori
Wal-Mart je primjer multinacionalne kompanije koja gazi sve što joj stane na put. Wal-Mart se razvio iz trgovina s jeftinijim proizvodima u manjim gradovima SAD-a. Potkraj 80-ih godina prošlog stoljeća započeo je razvoj “Supercentara”, ogromnih maloprodajnih centara smještenih izvan grada da bi danas u ovom trenutku Wal-Mart bila najveća tvrtka na svijetu. U Wal-Martu je ovog trenutka zaposleno 1,5 milijuna ljudi. Wal- Mart upravlja sa 3200 trgovina u SAD-u i još sa 1100 u devet drugih država. Vrijednost Wal-Marta 2004. godine procijenjena je na 105 milijardi USD $, dok je ukupna zarada prošle godine iznosila 9 milijardi USD$. Da je Wal-Mart posebna država bio bi velik poput Saudijske Arabije.
Od svojih početaka ova tvrtka je bila protiv sindikalnog udruživanja. U jednom povjerljivom internom izvješću napisanom za poslovođe njegove tvrtke prije nekoliko godina navodi se: “Svakodnevna je obveza tvrtke boriti se protiv osnivanja sindikata u tvrtki … svatko u Upravi mora pridonijeti u sprečavanju nastanka sindikata…” Zbog svoje veličine i utjecaja Wal-Mart zahtijeva pozornost međunarodnog sindikalnog pokreta. Međutim, problem s kojim smo suočeni nije samo to što je najveća svjetska tvrtka protivnik osnivanja sindikata, već to što njen način poslovanja, koji se temelji na niskim plaćama, lošim uvjetima rada i uništavanju drugih poslodavaca koji su joj na putu, postaje de facto mjerilo koje su i drugi poslodavci primorani slijediti. Drugim riječima, nije problem obračunati se s jednom tvrtkom, ma koliko loša ona bila, već je pitanje kako odgovoriti na proces walmartizacije svjetske ekonomije i takvog načina poslovanja.
Quebecor
Kad se govori o multinacionalnim kompanijama zanimljivo je spomenuti i Quebecor kao vodeću kompaniju u tiskanju, emitiranju i kablovskim komunikacijama. Quebecor zapošljava 49,000 radnika. Njegovo tiskarsko carstvo uključuje 160 poduzeća – podružnica diljem svijeta. Iako Quebecor nije antisindikalno orijentiran kao Wal-Mart, uočene su razlike u odnosu prema sindikatu ovisno o zemlji u kojoj se nalazi poduzeće (podružnica) i tako dok su dok je dijalog sindikatom na dobroj razini u Kanadi on je na niskom nivou u SAD-u.
D.H.
