U organizaciji UNI-Europa grafičkog sektora u glavnom gradu Rumunjske, Bukureštu, 03. i 04. srpnja ove godine održan je seminar za zemlje istočne Europe na temu “Prava sindikata na informiranje i savjetovanje – da li je to bitno?”
Uz predstavnike Makedonije, Crne Gore, Albanije, Bugarske, Rumunjske, Moldavije seminaru su ispred Hrvatske odnosno Sindikata grafičara prisustvovali Nada Poldrugač, član radničkog vijeća iz naše najveće podružnice “Tisak” koja tu dužnost obavlja profesionalno i Darije Hanzalek, voditelj radno-pravne zaštite Sindikata. Seminar su vodili kolege iz francuskog grafičkog sindikata FILPACK-STG.
Informiranje u Hrvatskoj je najrazvijenije
Ne može se reći da je ovo bio tipičan seminar, jer je uz izlaganje materije Direktive Europske Unije o informiranju i savjetovanju (2002/14/EC), velik dio seminara bio posvećen izvještajima pojedinih država i razmjeni vrijednih iskustava.
Tako su nakon uvodnog upoznavanja sudionici izvijestili o stanju u državama koje predstavljaju kada se govori o pitanju informiranja i savjetovanja. Bez lažne skromnosti moramo zaključiti da Hrvatska daleko prednjači u odnosu na ostale zemlje, posebice one koje nisu bile u sklopu bivše Jugoslavije. Naime materija informiranja i savjetovanja o kojoj govori Direktiva Europske Unije o informiranju i savjetovanju (2002/14/EC) gotovo je u potpunosti implementirana u našem zakonodavstvu točnije Zakonu o radu. Odredbe Zakona o radu koje se odnose na radnička vijeća o odnosno sindikalne povjerenike detaljno reguliraju sav sadržaj i upute iz Direktive. Problem o kojem se može govoriti u nas i na čemu se treba još raditi jest bolja primjena Zakona o radu njegovih odredaba, no osnove za informiranje i savjetovanje u potpunosti su postavljene. I Crna Gora i Makedonija također imaju u svojim zakonima razrađene odredbe o informiranju, no čini se ne poznaju institut radničkog vijeća, te imaju većih problema u neprimjeni zakona. Zanimljivo je napomenuti da Bugarska i Rumunjska koje su kandidati za ulazak u EU uopće nemaju zakonskih odredaba o informiranju i savjetovanju iako su njihove zemlje dužne prije ulaska uskladiti svoje propise sa propisima EU.
Direktiva 2002/14/EC
Direktiva EU o informiranju i savjetovanju nalaže nacionalnim zakonodavcima Europske Unije da propišu i urede pravo radnika na informacije i savjetovanje. Detaljni sadržaj Direktive nepotrebno je iznositi s obzirom da je ona u unesena u odredbe našeg Zakona o radu, koje se odnose na radnička vijeća odnosno sindikalne povjerenike, a može se čak i reći da su neka pitanja i kvalitetnije i potpunije uređena kod nas.
Plan akcija
Na kraju seminara svaka delegacija trebala je donijeti plan akcija kojim bi poboljšala informiranje i savjetovanje u svojoj državi. Imajući u vidu postojeću situaciju naša delegacija je svoj plan usmjerila na širenje članstva sindikata, osnivanje novih radničkih vijeća i veći stupanj poštivanja zakonskih odredaba o informiranju i savjetovanju. S druge strane neke države prvo moraju unijeti odredbe o informiranju i savjetovanju u svoje zakone.
Na kraju, moramo iskazati određenu dozu razočaranja na stavove nekih država koji bili krajnje pesimistični pa i destruktivni. U ovome su prednjačili predstavnici Bugarske koji su konstantno isticali teško stanje u njihovoj zemlji, niske plaće i standard, ali nisu spremni poduzeti baš nikakve akcije, nego samo očekuju pomoć, što nije primjereno zemlji koja je kandidat za ulazak u EU i koja bi do 2007. trebala biti zakonodavno usklađena sa EU.
Sigurno možemo reći da je Hrvatska u pogledu informiranja i savjetovanja daleko ispred ostalih zemalja kandidata za EU i onih koji to tek žele postati. Isto čini se vrijedi i za ostale gospodarske i društveno političke pokazatelje, no kao što smo dosad i naučili odluka o članstvu u Europskoj Uniji očito se donosi prema nekim drugim kriterijima.
