Hrvatsko gospodarstvo bremenito je problemima. Jedan od značajnih nedostataka je taj što nemamo gospodarski identitet. Hrvatska u svijetu nije prepoznatljiva po nekim svojim specifičnim proizvodima u kojima do izražaja dolaze naše komparativne prednosti. Malu Finsku prepoznaju po Nokiji, Irsku po ekspanziji informatičke industrije. Nama ne preostaje drugo nego da se hvalimo našim prirodnim ljepotama. One, osim u turizmu, nemaju nikakav značaj za naše pozicioniranje na globalnom tržištu.
Profit se izvlači iz Hrvatske
Stoga, u definiranju našeg identiteta, određivanje gospodarskog identiteta jedna je od naših najvažnijih zadaća. Po tom gospodarskom identitu moramo biti poznati u svijetu. Što znači gospodarski identitet kao primjer mogu nam poslužiti Češka i Slovačka. Bez obzira što je desetljećima njihov razvoj bio sputan okvirima sovjetskog bloka, te zemlje prepoznaju se po kvalificiranim industrijskim radnicima. Ta činjenica privukla je znatna ulaganja automobilskih kompanija koje su u Slovačkoj otvorile svoje pogone a u Češkoj ulažu u već postojeću automobilsku industriju.
S druge strane, Hrvatska nema svoj gospodarski indentitet. I zbog toga se događa da su strane investicije usmjerene prije svega u one djelatnosti u kojima se može brzo stvoriti profit, da bi se nakon toga taj profit izvukao iz Hrvatske. Strani kapital pokupovao je naše banke, otvorio je trgovačke centre ili kupio neke hotele na obali. Od svih tih investicija Hrvatska ima malo koristi. Strana ulaganja u proizvodnju praktički i ne postoje. Razumljivo. Strancima ne pada na pamet da grade gospodarski identitet Hrvatske, njihovi priroteti su sasvim drugačiji. Red u našoj kući moramo raditi sami.
Zar je izlaz u smanjenju radničkih prava?
Problem gospodarskog identiteta u Hrvatskoj prepoznat je, no na njegovom rješavanju malo toga je učinjeno. Govori se o klasteru tvrtki koje će se baviti djelatnošću u kojima imamo komparativnu prednost i u koje trebamo koncentrirati naše materijalne i kadrovske potencijale. Mogućnosti sigurno ima. Hrvatska još uvijek ima značajnu elektroindustirju a zagrebački Faklutet elektrotehničke i računarstva i varaždinski Fakultet organizacije i informatike školuje kvalitetne kadrove. Hrvatska je poznata po kvalitetnoj brodogradnji. Tu brodogradnju treba postaviti na zdrave temelje. Treba vidjeti zbog čega su radnici u susjednom tršćanskom brodogradilištu tri puta prooduktivniji od radnika u našim brodogradilištima. U Hrvatskoj postoje velike mogućnosti za proizvodnju zdrave hrane koja je u svijetu sve traženija i tako redom.
Dakle, mogućnosti postoje. Stvaranje gospodarskog identiteta, kao važnog dijela našeg ukupnog identiteta, mora biti temelj na kojem će Hrvatska graditi svoju poziciju na globalnog tržištu. Stvaranje gospodarskog identiteta je jedna od prioritetnih zadaća svih gospodarskih čimbenika, a prije svega Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske udruge poslodavaca. Te institucije do sada nisu ispunile svoju ulogu na tom planu. Umjesto toga, svoje snage usmjerile su na intenzivne zahtjeve da se smanje radnička prava i da se smanji minimalna nadnica, kao da će se na taj način Hrvatska izvući iz teškoća. Prigovarali su zbog velikog poreznog opterećenja gospodarstva, sada se na udaru našao Zakon o radu, odnosno kolektivni ugovori. U stvari, poslodavci stalno traže neke idealne uvjete za igru, a nikako da počnu igrati utamicu, odnosno nikako da se pokrene gospodarstvo i korištenje svih naših materijalnih i kadrovskih resursa. Zaista, vrijeme je da se prestanu tražiti izgovori, vrijeme je za rad. Vrijeme je da se radnici prestanu, zbog svojih tobožnjih visokih pirmanja, okrivljavati za nastanak krize u Hrvatskoj, dok se poslodavci prikazuju kao vitezovi bez straha i mane. Naravno, stvarnost je nešto drugačija. Gospodarstvo, koju vode ti bezgrešni poslodavci, grca u problemima a ne jedan od njih, proglašen poslodavcem godine, završio je iza rešetaka.
Dakle, vrijeme je da poslodvaci preuzmu svoj dio odgovornosti. Na njima je da pokrenu poslove koji će osigurati ne samo visoki profit za njih, već i pristojan život za radnike.
