U baltičkim državama, koje se ne odlikuju nekom velikom demokratskom tradicijom, do nas su došle dvije zanimljive vijesti. Najprije je mjerodavni ministar podnio ostavku zbog nesreće koja se dogodila u disko klubu. On niti je taj klub gradio niti je znao niti je morao znati kako taj klub funkcinira, no osjećao se moralno odgovornim za tu nesreću pa je u skladu s time povukao konzekvence. U drugoj, susjednoj zemlji premijer je najavio ostavku zato jer je njegova popularnost prema provedenim anketama počela padati. U Hrvatskoj su takve stvari jednostavno nezamislive. Ne postoje stvari zbog kojih bi se oni koji su na vlasti smatrali odgovornim niti im pada na pamet da zbog bilo čega podnesu ostavku.
Nitko se niti ne crveni
Iz mnoštva događaja koji tako reći iz dana u dan pokazuju da su naši dužnosnici cijepljeni protiv odgovornosti izdvojit ćemo tek nekoliko. Nedavno veliku buru u javnosti izazvala je odluka da se kupi više od tisuću mahom luksuznih automobila za što će se odvojiti nekoliko stotina milijuna kuna. U isto vrijeme, ti koji će se voziti u tim automobilima ravnodušno promatraju agoniju pulske „Arene“, tvrtke u državnom vlasništvu, čiji radnici nisu mjesecima primili plaću. Ti nesretnici se ne pitaju u čemu će se voziti već to da li će njihov djeca i oni imati što sutra jesti. U državnim jaslama ima novaca za uglavnom nepotrebne automobile, no nema novaca za radnike državne tvrtke. U nekoj normalnoj zemlji netko bi se zacrvenio zbog toga i zahvalio na dužnosti.
Nitko se nije zacrvenio zbog blamaže državnog vrha koji je prisustvovao svadbi županice Sisačko-moslavčake županije a koja je, kako je utvrđeno istragom USKOK-a, jednim djelom plaćena novcem Hrvatskih šuma, dakle državne tvrtke. Ta večera svako bi bolje došla gladnim radnicima „Arene“, a ne sasvim pristojno popunjenim državnim dužnosnicima. Oni nisu ničim pokazali da im je zbog svega toga neugodno, nisu ponudli da će sami platati ono što su na toj svadbi pojeli i popili kako to ne bi išlo na teret Hrvatskh šuma. Uz sve to, ni u snu im nije palo na pamet da bi netko zbog toga morao dati ostavku.
Dosta se govorilo o slučaju Perković, nikom shvatljive afere zbog koje smo se kompromitirali kao nevjerodostojni europski partner, danima se vukla trakavica šegonijade u uzaludnom nastojanju da se ta afera pomete pod tepih i nako svega, vuk pojeo magare, život teče dalje kao da je sve u savršenom redu. Nitko nije odgovarao zbog tih „nestašluka“. No, zato su Vladimir Ferdelji i Aleksandra Kolarić po kratkom postupku, kako bi rekla Vesna Pusić, frknuti, što s položaja što iz stranke. Njihova se greška sastojala u tome što svoj položaj nisu iskoristili za vlastiti probitak već su se usudili dovesti u pitanje nepogrešivost bogova s Olimpa. Usudili su se naime misliti.
Dobitak na lutriji
Razlog za takvo ponašanje sasvim je jednostavan. Položaj u strukturama vlasti danas je jednak dobitku na lutriji. Plaća je sasvim pristojna, mogu se dobiti krediti pod povoljnim uvjetima ili platiti svadba državnim novcem, a taj položaj neće biti doveden u pitanje ni onda kada se u vije godine bruto-društveni proizvod sroza za dodatna tri posto, kada se poveća nezaposlenost a životni standard onih koji još rade kontinuirano smanjuje povećanjem PDV-a , ukidanjem dodataka na plaću kao što je na primjer smanjenje postotka dodatka za staž i tako redom. Uz sve to, katastrofalni rezultati dvogodišnje vlasti kolicijskih parntera se proglašava uspjehom. Nije im dovoljno to što građani Hrvatske mahom žive sve lošije, već od njih žele napraviti i budale.
To što je ranija vlast bila jednaka ili još gora od ove, nije nikakvo opravdanje za ovu sadašnju. Očito je odgovornost jedna od dalekih ciljeva kojem u ovoj državi tek treba težiti, dio je famoznih društvenih i strukturnih reformi od kojih smo jednako daleko kao i kada se prvi put počelo govoriti o njima prije deset i više godina.
